Dinamična previranja

Dinamična previranja

Iako je riječ o različitim autorskim poetikama i težnjama poveznica između Ane Barbić Katičić, Senečića i Zankija je dilema kako i na koji način biti i ostati svoj u elaboriranju vlastitih umjetničkih istina

Kulturna hrvatsko-izraelska suradnja nakon uspješna srpanjskog predstavljanja petero umjetnika (Marija Ujević Galetović, Zlatko Keser, Vatroslav Kuliš, Petar Barišić i Bane Milenković) u galeriji Horace Richter dobila je nedavno nastavak izložbom Ane Barbić Katičić, Željka Senečića i Josipa Zankija. I ova je, kao i prethodna, ostvarena u Tel Avivu u organizacji Ureda za obrazovanje, kulturu i šport, Grada Zagreba i Veleposlanstva RH u Izraelu, a priređena je pod okriljem Kulturno informativnoga centra u Zagrebu. Svaki se umjetnik u galeriji Light House u Staroj Jaffi, povijesnoj četvrti Tel Aviva, predstavio s pet slikarskih radova. Izložba je realizirana zahvaljujući inicijativi Pavla Kalinića, pročelnika Ureda, uz pomoć Ivana Del Vecchija, veleposlanika Republike Hrvatske u Izraelu i arhitektice Ruth Jacobson, suvlasnice galerije Light House, jedne od najvažnijih na tom području.Na otvaranje, koje je održano 27. listopada uz članove međunarodnoga diplomatskog kora, izraelske umjetnike i kolekcionare, došao je i velik broj ljudi hrvatskoga podrijetla koji žive u Izraelu, primjerice Jehudi Šterk, sin poznatoga arhitekta Vladimira Šterka. Iako je riječ o različitim autorskim poetikama i težnjama, osim izbora slikarskoga medija, kritičarka Iva Körbler, autorica predgovora u katalogu, kao poveznicu između Ane Barbić Katičić, Senečića i Zankija uočava dilemu kako i na koji način biti i ostati svoj u elaboriranju vlastitih umjetničkih istina, i kako pokušati izaći iz labirinta recikliranja, parafraziranja nasljeđa moderne umjetnosti 20. stoljeća. Nasljeđu se izravno obraća Ana Barbić Katičić (Zagreb, 1971) koja na platnima oslikanima akrilikom kreira izložbu unutar izložbe. U prostor slike ona ugrađuje vjerne preslike djela velikana moderne umjetnosti (Duchamp, Rothko, Mondrian, Lichtenstein, Fontana). Njezin se pak autorski prinos očituje u naznačavanju perspektivnih linija zagrebačke galerije Karas. U takvu srazu osobnoga / lokalnog i općega / svjetskog, čistom i preglednom konceptualističkom manirom, slikarica odaje počast slavnim prethodnicima i duhovito se, prema riječima Ive Körbler, referira na stanje vlastite i opće kreativne praznine koju prolaze svi umjetnici.Svestrani autor Željko Senečić (Zagreb, 1933) također se izražava na način koji je prispodobiv tradiciji slikarstva. Gestom i frazom akcijskoga slikarstva (drippingom) mapira dinamična previranja. Kontrasnom odnosu crvene i crne boje, kao simbola različitih životnih energija, Senečić na svojim slikama (akrilik na kapafiksu) pridružuje meditativnu komponentu rasprsnutih polja smirenijih zelenih nijansi. Josip

Zanki (Zadar, 1969) posegnuo je za inspirativnim blagodatima rodnoga kraja – mitskih planina Velebita i kraljevskoga grada Nina – koji mu je poslužio kao polazište za fantastične i mistične vizije. Tradicija i izvornost isprepleću se s mitologijom novoga doba (Vodič za autostopere kroz galaksiju, ulje na platnu, 2006). Gigantomahije patuljaka i drugih fantastičnih bića sa životinjskim obilježjima, te radovi koji počivaju na drevnoj simboličkoj tradiciji judaizma i kršćanstva, momenti su uzbudljivih vizualnih kvaliteta, ali i one duhovne, što je napose dobro prihvaćeno među izraelskom publikom.

Barbara Vujanović