Vijenac 357

Kazalište

10. susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC ASSITEJ; 1. Epifest – međunarodni susret kazališta za djecu i mlade srednje i jugoistočne Europe, Čakovec, 22 – 27. listopada 2007.

Da nije ljubavi

Festivalsko izdanje iznjedrilo je nekoliko iznimno vrijednih radova, među kojima je bljesnula Ljubav je jača od mača virovitičkoga kazališta, urnebesna ljubavna komedija Jasena Boka

10. susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC ASSITEJ; 1. Epifest – međunarodni susret kazališta za djecu i mlade srednje i jugoistočne Europe, Čakovec, 22 – 27. listopada 2007.

Da nije ljubavi

slika

Festivalsko izdanje iznjedrilo je nekoliko iznimno vrijednih radova, među kojima je bljesnula Ljubav je jača od mača virovitičkoga kazališta, urnebesna ljubavna komedija Jasena Boka


U samo šest dana čakovečkoga kazališnog festivala igralo je šesnaest predstava, od čega dvanaest u natjecateljskom dijelu programa; izuzev hrvatskih umjetnika, na pozornici čakovečkoga Centra za kulturu nastupili su umjetnici iz Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Slovenije; otvorena je izložba Autorski touch (zašto ne dodir?!) u hrvatskome lutkarstvu, predstavljen je godišnjak svjetskoga centra ASSITEJ-a, održana je Godišnja skupština Hrvatskoga centra ASSITEJ-a, kao i 1. konferencija kazališta za djecu i mlade srednje i jugoistočne Europe, a sudionici te konferencije pristigli su iz dvadesetak zemalja, od Turske do Poljske, kako bi se dogovorili o načinima i mogućnostima suradnje, razmjene i udruživanja u mrežu unutar ASSITEJ-a i Epicentra.

Većina od dvanaest hrvatskih predstava koje su konkurirale za jedanaest ASSITEJ-evih nagrada već je recenzirana u »Vijencu«. Uopćeno govoreći, ovo je festivalsko izdanje prilično zorno prikazalo itekako različite razine rada u domaćim kazalištima za djecu i mlade: nanovo su otvorene bolne, neuralgične točke hrvatskoga teatra za djecu, od nemogućih dramatizacija koje nepotrebnom logorejom guše glumca, a samim time poništavaju duh kazališnoga čina, potom, preko nedorađena, gotovo neuka rada s lutkom, pa sve do banalnih pokušaja interakcije s dječjom publikom. S druge strane, isto to festivalsko izdanje iznjedrilo je nekoliko iznimno vrijednih radova, među kojima je bljesnula Ljubav je jača od mača virovitičkoga kazališta, urnebesna ljubavna komedija Jasena Boka nastala, prema najavi, »znatnom zloupotrebom motiva iz istoimenoga romana Ivana Dobravca Plevnika«. U režiji Dražena Ferenčine šestočlani je virovitički ansambl na pozornicu iznio na površini blistavu, a u fakturi serioznu kazališnu igru koja je tijumfalno uvrebala povijest i sadašnjost, ljubav i politiku, teatar i život. Taj je Bokov kazališni tekst neposredan povod da se u sustav ASSITEJ-evih nagrada obavezno uvrsti i nagrada za tekst, dramatizaciju ili adaptaciju, što do sada nije bila praksa. U vrhu festivala bila je i predstava Ronja, razbojnička kći zagrebačke Žar ptice, gdje je Maja Kovač u naslovnoj ulozi još jednom potvrdila status neosporne zvijezde dječjega teatra, dok su Blizanke Olivera Frljića iz zagrebačkoga kazališta Dubrava, nastale prema romanu Ericha Kästnera iz tridesetih, upravo u Frljićevoj režiji dokazale kako je traumatičnu temu razvoda roditelja moguće kazališno resemantizirati te čistim, jednostavnim, gotovo matematičkim redateljskim postupkom otvoriti plimi elementarnih nagona, ali i empatije. Dražen Čuček kao fantastičan petogodišnji Pixi iz Bum Tomice Male scene, Mijo Pavelko u više od deset sjajnih kreacija u Ljubav je jača od mača, Ronja Maje Kovač te Jelena Vukmirica kao Louisa Palfy u Blizankama glumački su vrhunci 10. festivalskoga izdanja. Životni put emocionalnoga sazrijevanja kroz snove, maštu i stvarnost izvrsnom je metaforom pokazala scenografija iz predstave Velika, velika zemlja Oz, rad Nine Bačun i Roberte Bratović iz osječkoga Kazališta lutaka, dok je s juga stigao neodoljivi ritam splitske grupe The Beat Fleat – mjuzikl Miševi i mačke naglavačke, upravo srastao s kanonskim dječjim djelom Luka Paljetka. Dakle, rođeni unutar jedinstvene baštine Tijardovićeva operetnoga glazbenoga kazališta, i autori i glumci iz te predstave zadržali su definirane oblike žanra mjuzikla, od izbora teme, preko plesnih i glazbenih točaka i modernoga koncepta orkestracije, strukturnoga charm / comedy songa, da bi u visokome stilu splitski Miševi i mačke… dosegnuli svrhu autentične vrijednosti mjuzikla – show koji je postavio visoke kriterije za današnji rad unutar ovoga žanra. A sve mediteranski, plavo i ljubavno, baš sve u stilu Da nije ljubavi, kao između Male Floramy, prave splitske mačke iz dvadesetih, i njezina Mirka, vječnoga muškog miša.


Dubravka Lampalov

Vijenac 357

357 - 8. studenoga 2007. | Arhiva

Klikni za povratak