Čista petica!

Čista petica!

Izložba pokazuje raznorodnost umjetničkih izričaja u raznim umjetničkim vidovima, od crteža i slikarstva, skulpture i instalacija do videa i animacije. Svi su tako Akademijini odsjeci predstavljeni na izložbi pa je dostupnost informacija o bivšim studentima, ali i o položaju Akademije unutar njihova obrazovanja, samokritičnost i ponajviše otvorenost čitljiva na gotovo svakom izloženom djelu

U zagrebačkoj Gliptoteci otvorena je izložba nagrađivanih radova studenata zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, koja slavi stoljetnu obljetnicu. Koncept Ive Šimata Banova Jučer student, danas umjetnik utjelovljen je u izložbi čiji su sudionici unatrag deset godina nagrađivani Nagradom ALU, Rektorovom nagradom te nagradama Zagrebačke banke ili Hrvatske gospodarske komore. Time se nedvojbeno otvorilo pitanje što i kako danas rade negdašnji studenti ili kako Banov piše: Jesu li uspjeli? Jesu li nagrade dospjele u prave ruke? Povratna bi informacija također trebala pokazati i suočavanje same stogodišnjakinje s vlastitim dostignućima.

U proteklom je desetljeću nagrađeno stotinu i trideset studenata, a na izložbi ih se predstavilo tridesetak. Same izložene radove u najboljem smislu riječi nadopunjavaju odgovori umjetnika na četiri konkretna pitanja koja su prezentirana u katalogu: Što ste očekivali upisujući se na ALU? Kako danas procjenjujete svoje školovanje, rad i rezultate tijekom studija na ALU? Što biste izdvojili kao najvažnije prednosti i/ili nedostatke svojega studija? Smatrate li, i u kojoj mjeri, studij na Akademiji neizostavnim dijelom umjetničkog školovanja i razvoja na putu ka samostalnom umjetničkom radu? Rezultati svojevrsne ankete vrlo su zanimljivi i u svakoj mjeri otvaraju nove stranice u Akademijinoj povijesti. Od šaljivih odgovora preko ozbiljnih i studioznih do činjenice da na pitanja iz upitnika ne znaju što bi odgovorili, anketa pokazuje različita mišljenja, različita htijenja i različita očekivanja svakoga pojedinog bivšeg studenta.

Postavljena u dva prostora Gliptoteke, izložba 5+ pokazuje nam raznorodnost umjetničkih izričaja u raznim umjetničkim vidovima, od crteža i slikarstva, skulpture i instalacija do videa i animacije. Svi su tako Akademijini odsjeci predstavljeni na izložbi pa je dostupnost informacija o bivšim studentima, ali i o položaju Akademije unutar njihova obrazovanja, samokritičnost i ponajviše otvorenost čitljiva na gotovo svakom izloženom djelu.

Red je stoga da predstavimo te autore. U prizemlju Gliptoteke postavljeni su crtež Ines Matijević, maketa Alena Novoselca, reljefni poliptih Alema Korkuta, slika Tomislava Buntaka, instalacija Gordane Bakić Vlahov, kombinirana tehnika s udahnutim životom Danijela Kovača, slika Zlatana Vehabovića, nekoliko skulptura Vojina Hraste te sitotisak i digitalni tisak Maje Rožman. Na katu je dijaprojekcija Tanje Perišić, crtežna kombinacija Danijela Srdareva, fotodokumentacija performansa Božene Končić Badurina, ilustracije za modelistu za animirani film Zdenka Bašića, crteži Boruta Benčine i Smiljane Čoh, ilustracija Sanje Rešček, digitalni otisak primijenjene grafike Ane Hruškar Nendl, akrilici Petre Grozaj, isprinti Martine Zelenika te crtež Krešimira Hlebeca. Još su tu i vez na platnu Tanje Tintor–Keller, tisak na filcu Natalije Nikpalj Polondak, slike Viktora Daldona i hiperrealizam Dan Philipp, video Zorana Pavelića, skulptura Borne Demela, dokumentacija videoinstalacije Tonija Meštrovića, velika instalacija Pauline Jazvić, video Tomislava Brajnovića, kolažirana koža Ivana Fijolića te Ovo ili ono Tanje Vujasinović. Mnoge smo radove koji su postavljeni na izložbi 5+ već viđali u raznim galerijskim prostorima, na skupnim izložbama, salonima, a uglavnom su nastajali posljednjih godina.

Lijepo je vidjeti kako mladi (mlađi) umjetnici stvaraju u Akademijinim prostorima na Jabukovcu ili Ilici i, među ostalim, u sklopu akcija otvorenih vrata na koncu svake studentske godine poput Cash & Carry dopiru u javnost. Problemi, naime nastaju nešto kasnije. Nakon što diplomiraju, studenti Akademije, sada umjetnici, većinom su stihijski prepušteni sami sebi. Pitanje atelijera, materijala, promocije i prezentacije uglavnom se svodi na snalažljivosti pojedinih umjetnika i stoga je ova izložba iznimno bitna. Vidi se, naime, kako je Akademija, koja je zašla u lijepe godine, zapravo okvir koji omogućava interakciju među mladim ljudima željnim stvaralačkog rada i učenja, kako je odgovorio Krešimir Hlebec, ili sredina koja stimulira, bilo sukobom ili slaganjem s kolegama, profesorima i programom, kako misli Tomislav Brajinović.

Kustosica izložbe Leila Topić iz Muzeja suvremene umjetnosti u katalogu izložbe zaključuje da postoji volja za iznalaženje rješenja i otvaranje novih mogućnosti Akademije, koja prema nekim rezultatima spomenute ankete nije bila u mogućnosti pravovremeno odgovoriti na zahtjeve suvremene umjetničke proizvodnje. Možda je to najbolje svojim odgovorom zacementirao Alem Korkut, koji piše da je studij na Akademiji apsolutno nebitan u formiranju suvremenog umjetnika; da je studij na Akademiji apsolutno nužan u formiranju suvremenog umjetnika te da su obje tvrdnje točne. Ne mogu se više slagati s njim...

Marko Kružić