Vijenac 356

Film

Mrtva djevojka (The Dead Girl), red. Karen Moncrieff

Sestra, supruga, majka

Ono čime se Mrtva djevojka kvalitativno izdvaja jesu jasnoća autorske vizije, demonstrirana redateljičina zrelost te predanost likovima protagonistica i njihovim neveselim životnim storijama

Mrtva djevojka (The Dead Girl), red. Karen Moncrieff

Sestra, supruga, majka

slika

Ono čime se Mrtva djevojka kvalitativno izdvaja jesu jasnoća autorske vizije, demonstrirana redateljičina zrelost te predanost likovima protagonistica i njihovim neveselim životnim storijama

Epizodično strukturirana egzistencijalistička psihološka krimi-drama Mrtva djevojka, tek drugi naslov u karijeri darovite američke filmašice Karen Moncrieff (Plavi auto), na papiru se čini poput još jednog u nizu pretencioznih nezavisnih filmova neskrivenih artističkih ambicija. Pet turobnih feminističkih priča labavo dramaturški povezanih ubojstvom mlade prostitutke, čija smrt inicira prijelomne spoznaje i promjene u životima žena dotaknutih tragičnim događajem, stilski i tematski doima se poput desetljeće zakašnjela odjeka indie Hollywooda iz sredine 1990-ih, vremena u kojem su kao odgovor na posvemašnju infantilizaciju tvornice snova i dominaciju bučnih i besmislenih blockbustera, pod okriljem Sundancea i drugih tada važnih festivala nastajala mala i produkcijski skromna, no izborima tema i načinima njihove obrade provokativna i inteligentna ostvarenja.

Ono, međutim, čime se djelo Karen Moncrieff kvalitativno izdvaja jesu jasnoća autorske vizije, demonstrirana redateljičina zrelost te predanost likovima protagonistica i njihovim neveselim životnim storijama, kao i vještina kojima pet mračnih i dominantno pesimističkih storija povezuje u čvrstu i vrlo dojmljivu cjelinu.

Razvidno nadahnut prozom Raymonda Carvera, na festivalu u Dauvilleu nedavno posebnim priznanjem ovjenčan film podijeljen je u pet poglavlja naslovljenih Tuđinka, Sestra, Supruga, Majka i zaključno Mrtva djevojka, čije se priče poput dramaturških koncentričnih krugova šire oko središnjeg događaja, okrutnog ubojstva nezrele, senzibilne i gotovo djetinje nevine prostitutke Kriste (preglumljivanju sklona i odveć energična Brittany Murphy). Natruhama južnjačke gotike obilježena Tuđinka nudi iznimno sugestivan, atmosferičan i tjeskoban prikaz uznemirujućeg posesivno-submisivnog odnosa psihotične i agresivne majke (efektna minijatura Piper Laurie svojevrsna je parafraza njezina karakterno srodnog lika iz DePalmine Carrie) i neugledne, nesigurne i povučene kćeri u interpretaciji sjajne Toni Collette. Ona je Arden, seksualno frustrirana mlada žena nesposobna suprotstaviti se manipulativnoj majci, djevojka koja poput tajnice Maggie Gyllenhaal iz istoimenog filma bijeg uzaludno traži u mazohizmu i površnoj vezi s prodavačem u izvedbi Giovannija Ribisija.

Sestra nas upoznaje sa studenticom forenzičke patologije Leom (primjereno suzdržana Rose Byrne), curom koja obavljajući obdukciju ubijene Kriste posredno razuđuje i vlastiti život. Želeći sebe i otuđene roditelje uvjeriti da je pokojnica njezina davno nestala sestra, Leah očajnički vjeruje da bi je razrješenje nestanka izvuklo iz sestrine sjene i nakon toliko vremena ponovno pretvorilo u objekt roditeljske ljubavi.

Zasigurno najuspjeliji segment, Supruga, odvodi nas u dom Ruth (fantastična Mary Beth Hurt) i Carla, sredovječnoga bračnog para čija se međusobna netrpeljivost i gotovo otvorena mržnja mogu rezati nožem. Kad tijekom noći shvati da je upravo Carl serijski ubojica djevojaka, Ruth istinu i dokaze o suprugu svjesno odlučuje zataškati, zavaravajući se da je potpuno promašeni brak s čudovištem bolji od samoće. Štoviše, autorica sugerira da otkrivena mračna tajna Ruth predstavlja određeni zalog zajedničke budućnosti s Carlom, svojevrstan zavjet neraskidivosti njihove veze.

Suočenje požrtvovne Melore (odlična Marcia Gay Harden) s nepoznatim detaljima iz života i prošlosti njezine pokojne kćeri, samohrane majke Kriste, koja je unatoč nekadašnjem očuhovu seksualnom zlostavljanju i bavljenju prostitucijom zadržala pozitivistički duh i djetinje nevini pogled na svijet i ljude, zaplet je priče višeznačno naslovljene Majka. Shvaćajući tragičnost svojih pogrešaka i pogubnost zatvaranja očiju pred stvarnošću, Melora odlučuje biti bolja baka unučici za koju nije ni znala da postoji, ali i svojevrsna skrbnica kćerinoj cimerici i djevojci, prostitutki i narkomanki Rossetti.

Premda je naslovna storija Mrtva djevojka najslabiji segment filma, ponajviše zbog unaprijed poznate Kristine sudbine i odveć ekspresivna nastupa Brittany Murphy, u cjelini riječ je o ne sasvim ujednačenu, no vrlo vrijednu ostvarenju koje ambicioznijim filmofilima daje dovoljno razloga za pamćenje imena scenaristice i redateljice Karen Moncrieff.


Josip Grozdanić

Vijenac 356

356 - 25. listopada 2007. | Arhiva

Klikni za povratak