Sestra, supruga, majka

Sestra, supruga, majka

Ono čime se Mrtva djevojka kvalitativno izdvaja jesu jasnoća autorske vizije, demonstrirana redateljičina zrelost te predanost likovima protagonistica i njihovim neveselim životnim storijama

Epizodično strukturirana egzistencijalistička psihološka krimi-drama Mrtva djevojka, tek drugi naslov u karijeri darovite američke filmašice Karen Moncrieff (Plavi auto), na papiru se čini poput još jednog u nizu pretencioznih nezavisnih filmova neskrivenih artističkih ambicija. Pet turobnih feminističkih priča labavo dramaturški povezanih ubojstvom mlade prostitutke, čija smrt inicira prijelomne spoznaje i promjene u životima žena dotaknutih tragičnim događajem, stilski i tematski doima se poput desetljeće zakašnjela odjeka indie Hollywooda iz sredine 1990-ih, vremena u kojem su kao odgovor na posvemašnju infantilizaciju tvornice snova i dominaciju bučnih i besmislenih blockbustera, pod okriljem Sundancea i drugih tada važnih festivala nastajala mala i produkcijski skromna, no izborima tema i načinima njihove obrade provokativna i inteligentna ostvarenja.

Ono, međutim, čime se djelo Karen Moncrieff kvalitativno izdvaja jesu jasnoća autorske vizije, demonstrirana redateljičina zrelost te predanost likovima protagonistica i njihovim neveselim životnim storijama, kao i vještina kojima pet mračnih i dominantno pesimističkih storija povezuje u čvrstu i vrlo dojmljivu cjelinu.

Razvidno nadahnut prozom Raymonda Carvera, na festivalu u Dauvilleu nedavno posebnim priznanjem ovjenčan film podijeljen je u pet poglavlja naslovljenih Tuđinka, Sestra, Supruga, Majka i zaključno Mrtva djevojka, čije se priče poput dramaturških koncentričnih krugova šire oko središnjeg događaja, okrutnog ubojstva nezrele, senzibilne i gotovo djetinje nevine prostitutke Kriste (preglumljivanju sklona i odveć energična Brittany Murphy). Natruhama južnjačke gotike obilježena Tuđinka nudi iznimno sugestivan, atmosferičan i tjeskoban prikaz uznemirujućeg posesivno-submisivnog odnosa psihotične i agresivne majke (efektna minijatura Piper Laurie svojevrsna je parafraza njezina karakterno srodnog lika iz DePalmine Carrie) i neugledne, nesigurne i povučene kćeri u interpretaciji sjajne Toni Collette. Ona je Arden, seksualno frustrirana mlada žena nesposobna suprotstaviti se manipulativnoj majci, djevojka koja poput tajnice Maggie Gyllenhaal iz istoimenog filma bijeg uzaludno traži u mazohizmu i površnoj vezi s prodavačem u izvedbi Giovannija Ribisija.

Sestra nas upoznaje sa studenticom forenzičke patologije Leom (primjereno suzdržana Rose Byrne), curom koja obavljajući obdukciju ubijene Kriste posredno razuđuje i vlastiti život. Želeći sebe i otuđene roditelje uvjeriti da je pokojnica njezina davno nestala sestra, Leah očajnički vjeruje da bi je razrješenje nestanka izvuklo iz sestrine sjene i nakon toliko vremena ponovno pretvorilo u objekt roditeljske ljubavi.

Zasigurno najuspjeliji segment, Supruga, odvodi nas u dom Ruth (fantastična Mary Beth Hurt) i Carla, sredovječnoga bračnog para čija se međusobna netrpeljivost i gotovo otvorena mržnja mogu rezati nožem. Kad tijekom noći shvati da je upravo Carl serijski ubojica djevojaka, Ruth istinu i dokaze o suprugu svjesno odlučuje zataškati, zavaravajući se da je potpuno promašeni brak s čudovištem bolji od samoće. Štoviše, autorica sugerira da otkrivena mračna tajna Ruth predstavlja određeni zalog zajedničke budućnosti s Carlom, svojevrstan zavjet neraskidivosti njihove veze.

Suočenje požrtvovne Melore (odlična Marcia Gay Harden) s nepoznatim detaljima iz života i prošlosti njezine pokojne kćeri, samohrane majke Kriste, koja je unatoč nekadašnjem očuhovu seksualnom zlostavljanju i bavljenju prostitucijom zadržala pozitivistički duh i djetinje nevini pogled na svijet i ljude, zaplet je priče višeznačno naslovljene Majka. Shvaćajući tragičnost svojih pogrešaka i pogubnost zatvaranja očiju pred stvarnošću, Melora odlučuje biti bolja baka unučici za koju nije ni znala da postoji, ali i svojevrsna skrbnica kćerinoj cimerici i djevojci, prostitutki i narkomanki Rossetti.

Premda je naslovna storija Mrtva djevojka najslabiji segment filma, ponajviše zbog unaprijed poznate Kristine sudbine i odveć ekspresivna nastupa Brittany Murphy, u cjelini riječ je o ne sasvim ujednačenu, no vrlo vrijednu ostvarenju koje ambicioznijim filmofilima daje dovoljno razloga za pamćenje imena scenaristice i redateljice Karen Moncrieff.

Josip Grozdanić