Vijenac 356

Multimedija

TV: Zauvijek susjedi, Nova TV

Prst u oko

Negledljivi sitcom Zauvijek susjedi s iritantnim nasnimljenim smijehom nepostojeće publike još je jedan zgoditak u nizu prizemnih, zaglupljujućih i poražavajuće debilnih projekata kojima gledatelje časti Nova TV

TV: Zauvijek susjedi, Nova TV

Prst u oko

slika

Negledljivi sitcom Zauvijek susjedi s iritantnim nasnimljenim smijehom nepostojeće publike još je jedan zgoditak u nizu prizemnih, zaglupljujućih i poražavajuće debilnih projekata kojima gledatelje časti Nova TV


Ako je suditi po mnoštvu humorističnih serijala koji se trenutno emitiraju na domaćim televizijskim postajama, neupućen netko mogao bi brzopleto zaključiti da je Hrvatska zemlja smiješka, arkadija u kojoj se sretni i zadovoljni ljudi nakon dobro plaćena posla u nekoj od inozemnih banaka ili prestižnih marketinških i telekomunikacijskih tvrtki, nakon dnevnih konzultacija s brokerima i iscrpljujućih obilazaka shopping-centara koji doslovce niču kao gljive poslije kiše, najugodnije opuštaju udobno zavaljeni pred malim ekranima uz višesatne porcije nasnimljena smijeha i obiteljske (ne)zgode omiljenog Raymonda, Billa Cosbyja, dva i pol muškarca, lošom karmom pogođena Earla ili pak nevoljnih antijunaka sve brojnijih domaćih sitcoma. Dakako, medijski posredovana stvarnost potpuno je drukčija od zbilje, u kojoj si potplaćeni i pauperizirani nesretnici iz tzv. srednjeg sloja, neprekidno strahujući od gubitka radnih mjesta, špekuliranjem na burzi i peglanjem kartica u sjajnim mallovima stvaraju iluziju boljeg, ljepšeg i sigurnijeg svagdana, a u gledanju humorističnih serija i srodne trivijalne TV-zabave eskapistički traže odušak i bijeg od svakodnevnoga sivila.

Načini, pak, na koje tuzemne dalekovidnice reklamiraju navodne programske adute, koji bi u publike trebali izazvati salve smijeha i dobra raspoloženja, no čije gledanje u većini slučajeva tjera na podsmijeh i zlovoljno mijenjanje programa, već dobrano prelaze granice pristojnosti i dobra ukusa. Ako su se sve uspjelije Bitange i princeze još i mogle prošvercati pod sloganom »hrvatski Prijatelji«, a upokojeno Kazalište u kući kao neusporedivo inferiornija i gotovo potpuno neduhovita inačica nekad kultnoga projekta Novaka Novaka i Radivoja Lole Đukića, slogan »Mućke na hrvatski način«, kojim Nova TV predstavlja prvi domaći dnevni sitcom Zauvijek susjedi, gruba je uvreda svakom ljubitelju legendarne obitelji Trotter iz kultnog i višekratno nagradom BAFTA ovjenčana serijala nenadmašnoga Johna Sullivana.

Uspijemo li zagrebačku četvrt Savica i prihvatiti kao pandan londonskom Peckhamu, može li bezvoljni i nezainteresirani Ljubomir Kerekeš u liku blijedog, nezanimljivog i budalastog Ferde Jurića ikoga asocirati na neobrazovanoga, no dobrodušnog, domišljatog, okretnog, pretjerano samopouzdanog i pomalo zločestog Delboya? Vidi li itko u dežmekastom, tragikomično ukočenom i posve izgubljenom Darku Janešu, koji utjelovljuje mlakonju i papučara Juru Ferdića, nespretnoga, naivnog i povodljivog Rodneyja, ponosnog polagača male mature iz matematike? Jedini su vječni susjedi koji likom i karakternim osobinama donekle podsjećaju na stanare trošnoga londonskog stana pretrpana švercanom robom povratnik iz Amerike, ženskar, paparazzo i sitni prevarant Jozo Bubalo zvani Grof, u podnošljivoj i izraženim zavičajnim naglaskom obilježenoj interpretaciji Slavena Knezovića, te apatični i dešperatni umirovljenik Koma, kojega bez imalo angažmana glumi Franjo Jurčec Đimi. O nepostojećoj režiji Daniela Kušana, potpisnika solidnoga TV-filma Veliko spremanje i zapaženoga kratkog parodijskog dokumentarca Umobolizam i neurobiologija ne treba ni trošiti riječi, jer se svodi na niz statičnih dijaloških kadrova u kojima se, baš kao i u čitavom serijalu, ne događa apsolutno ništa. Kušan je kao scenarist i redatelj sudjelovao i u prethodnom promašaju Nove TV, podjednako neduhovitom, nemaštovitom, zamornom i dosadnom kvazihumorističnom serijalu Bumerang. Šteta što u radu na obama projektima vrijeme i energiju troši Ljubomir Kerekeš, glumac neosporna komičarskog dara, koji je najuvjerljivije demonstrirao u životnoj i slikovitoj ulozi majora Alekse u Brešanovu hitu Kako je počeo rat na mom otoku.

Ukratko, poput serijala Tata i zetovi i Lud, zbunjen, normalan, i negledljivi sitcom Zauvijek susjedi s iritantnim nasnimljenim smijehom nepostojeće publike još je jedan zgoditak u nizu prizemnih, zaglupljujućih i poražavajuće debilnih projekata kojima gledatelje časti Nova TV.


Josip Grozdanić

Vijenac 356

356 - 25. listopada 2007. | Arhiva

Klikni za povratak