Na razmeđi papira i ekrana

»Most / The Bridge«, ur. Srećko Lipovčan, br. 1–2, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, lipanj 2007.

Unatoč opravdanim uvodnim pretpostavkama urednika Srećka Lipovčana (na izricanje kojih je potaknut činjenicom o rapidnu smanjenju prostora za književnu kritiku u pisanim medijima) da je potreba za kvalitetnom literaturom svakim danom sve manja te da, paradoksalno, u vremenu mogućnosti brojnih načina komuniciranja nedostaje one prave komunikacije, koja u ovom slučaju znači kvalitetan dijalog s književnošću, časopis »Most« i dalje kroči utrtom stazom posvećujući svoje stranice najvećim dijelom upravo – književnosti.

Nepromijenjena koncepcija časopisa nakon kronike događanja vezanih uz DHK ponovno nudi veći broj kritičkih osvrta na književna i teorijska djela, kojima su, među ostalima, obuhvaćeni i autori poput Vesne Krmpotić, Antuna Šoljana, Vladana Desnice, Ive Hergešića, Mirka Tomasovića, a pregled pak novoizašlih knjiga, od poezije do publicistike, osim u jednom slučaju obuhvaća samo one objavljene u 2006. godini, za što je teško naći opravdan razlog s obzirom da je ovo izdanje »Mosta« zaključeno, kako piše u impresumu, u svibnju 2007. godine.

Prostor za sadržajne pomake od broja do broja nude rubrike poput kolumni, književnih portreta i razgovora s pojedinim autorima. U svojoj kolumni Purgatory Strahimir Primorac ovaj se put bavi temom koja sve češće ulazi u diskurs o književnosti – blogovskom literaturom. Uočivši kako je u kratko vrijeme iz blogosfere u papirnato izdanje prebačeno nekoliko autorskih uradaka, Primorac razmatra fenomen bloga u nekoliko pitanja, poput početnoga nekritičnog glorificiranja blogerske književnosti, razmatranja utjecaja tehničkih uvjeta pisanja na strukturu književnog teksta te obilježja te proze koja pokazuje rastuću želju za pismenim izražavanjem, ali reflektira i osobnu dezorijentaciju subjekta u vremenu i prostoru, a očituje se usredotočenošću na sama sebe i nedostatak potrebe za propitivanjem o mjestu i ulozi pojedinca u suvremenom društvu. Među ostalim zanimljivijim prilozima tu je i kolumna Nikole Đuretića, koji na primjeru Orhana Pamuka razmatra odnos književnosti i politike, rubrika Portraits donosi prikaz stvaralaštva i tematskih preokupacija spisateljice Tatjane Arambašin Slišković, predstavljene i kao najstarije živuće spisateljice u Hrvatskoj, a vrijedi pročitati i intervju sa znanstvenicom i profesoricom filozofije Ljerkom Schiffler, u kojem među ostalim čitamo o njezinu poimanju filozofije kao ekspresije ljudskog duha, prepoznavanju hrvatskih filozofskih dostignuća u kontekstu europske filozofije, kao i o njezinim djelima ili radu sa studentima.

Uz priloge o domaćim obljetnicama, književnim festivalima i dodjelama nagrada, ostatak će časopisa biti posvećen recepciji hrvatske književnosti u svijetu, gdje se uz pregled novih izdanja naših autora u inozemstvu nalaze i teme poput novih svjetskih premijera Gavranovih drama, izvješća s konvencija Literaturforum Neues Europa (Düsseldorf) i Deuche Gesellschaft für Kroatistik (Berlin) ili festivala knjiga u Leipzigu. Potraga za hrvatskim duhovnim korijenima u dijaspori ovaj je put rezultirala portretom čileanskoga književnika Eugenija Mimice Barassija, a tu su, uobičajeno, i prijevodi radova domaćih autora na strane jezike. Broj zatvara prilog Ranke Javor o četrdesetoj godišnjici nagrade Grigor Vitez, koji je ujedno, razmatranjem nagrađenih knjiga, sažet i vrstan prikaz dječje književnosti u nas.

Razmjerno rijetko izlaženje časopisa utjecat će na to da, u želji da se pokriju sva relevantna događanja na književnoj i kulturnoj sceni u razdoblju od posljednjeg do novog izdanja, broj doista nudi sadržajno mnogo toga. Ipak, riječ je samo o svojevrsnoj inventuri, pogledu unatrag na protekla zbivanja, pa informacija u smislu novosti nije ono zbog čega potencijalni čitatelj ovo izdanje uzima u ruke, nego ono funkcionira ponajprije kao podsjetnik. Možda bi se, u dugim razdobljima čekanja na sljedeći broj, tome nedostatku moglo doskočiti nekim elektronskim izdanjem »Mosta«, koje bi time bilo dostupnije i na stranom kulturnom tržištu kojemu je, s obzirom da su svi prilozi pisani na stranim jezicima, ponajprije i namijenjeno.

Ljubica Anđelković