Mediteranske vizure

Mediteranske vizure

Nesputanim gestama dobivene forme djelomično bivaju rezultatom unjetnikove mašte, navodeći promatrača na vizualno istraživanje i samostalno otkrivanje ishodišne materije

Slikarstvo i grafički dizajn dvije su osnovne preokupacije u stvaralaštvu zagrebačkog umjetnika Roberta Rebernaka. On ih, međutim, izbjegava tretirati na sličan odnosno srodan način. Dapače, riječ je o upravo suprotnim postupcima. Čin slikanja za njega je zapravo svojevrsan odušak i odmak od ponešto strožih zadanosti dizajna, koje neizbježno podrazumijevaju i određene primisli na želje i potrebe naručitelja. Rebernak, dakle, u mediju slikarstva nalazi priliku za nesputano stvaralaštvo, bez unaprijed zadanih odrednica. Riječju, bijela površina još netaknuta platna za njega je potencijalno područje apsolutne slobode. On stvara bez unaprijed određenih ciljeva što ograničavaju, dopuštajući da mu ideje naviru spontano i simultano sa samim stvaralačkim procesom. Iz toga proizlazi da je slikarstvo ovog umjetnika izrazito dinamično i intuitivno. Akrilici velikih dimenzija (150 x 120) naizgled ne otkrivaju temu, već naš opažaj zadržavaju na razini forme. Smjelo komponirane kolorističke sekvence u mjestimično debelim i sočnim, a katkada ponešto lazurnijim nanosima boje ritmično se izmjenjuju na bjelini platna, rezultirajući tako izrazito pokrenutim i raznolikim kompozicijama. U povijesnoumjetničkom smislu Robert Rebernak nadovezuje se na tradiciju apstraktnog ekspresionizma i gestualnog slikarstva koje obilježuje sinteza apstraktne umjetnosti i ekspresionizma posredovanjem utjecaja nadrealističkog. Cilj je jednak – oslobađanje nesvjesnoga putem slikarstva; svojevrsna metafora ljudske i umjetničke slobode za kojom teži i ovaj umjetnik. Ipak, pristup djelu posve je osoban, a isto vrijedi i za temu.

Konkretno, riječ je o mediteranskim vizurama. Nebo, kamenjar, šiblje i raslinje isprepleću se u organičkim formama nastalim snažnim i brzim potezima kistom. Najpreciznije bismo ih mogli definirati kao djela razgrađene figuracije jer se autorov početni poticaj odnosno tematsko ishodište nalazi u svakodnevnom svijetu. Ipak nesputanim gestama dobivene forme djelomično bivaju rezultatom njegove mašte, navodeći promatrača na vizualno istraživanje i samostalno otkrivanje ishodišne materije. Mogli bismo reći da je pravi sadržaj umjetnikova nutrina koja se potom posredovanjem impulsa preuzetih iz okolnih prirodnih tekstura razlaže na mnoštvo boja i linija, dakle na čistu vizualnost. Vjerujući u ravnotežu između ekskluzivno likovnih formi i vizualnog sadržaja, Robert Rebernak nastavlja staru slikarsku estetiku, u današnjem užurbanom svijetu gotovo zaboravljenu i zanemarenu, no opet nepresušnu i zanimljivu.

Loreta Gudelj