Knez još vlada

Knez još vlada

Dubrovačko kazalište novu sezonu počelo je izvedbom najbolje drame conte Iva, dostojno obilježivši godišnjicu Vojnovićeva rođenja, no bio je to i Suton koji je otvorio neke nove koncepcijske mogućnosti, predstava koja je oduševila dubrovačku premijernu publiku

U dubrovačkom Kazalištu Marina Držića nova sezona počela je izvedbom Vojnovićeva Sutona, premijerno prikazana 9. listopada – točno na dan 150. godišnjice rođenja velikana hrvatske moderne i jednog od najvažnijih književnika Dubrovnika – Iva Vojnovića. Tako, uz repertoar, koji je ove godine logično određen 500. godišnjicom rođenja Marina Držića Kazalište Marina Držića dalo je posvetu i conte Ivu.

Drugi dio Vojnovićeve Dubrovačke trilogije – Suton – drama snažnih emocionalnih naboja, nostalgična prisjećanja na Dubrovnik kakva više nema, niti će ga ikad biti, s iznimno nijansiranim psihološkim odnosima među likovima, drama o propadanju plemstva Republike koje će se odreći i života, ali ne i tisućljetnog etičkog kodeksa – dramski je tekst koji pripada vrhuncima hrvatske moderne, pa i hrvatske dramske riječi uopće. U režiji Joška Juvančića, kojemu je ovo i treći Suton u redateljskoj karijeri, no prvi na sceni KMD–a, nastala je predstava koja nije samo prigodničarsko–kulturološko obilježavanje Vojnovićeva rođenja, već u brojnim segmentima, i novo čitanje kronike propasti dubrovačke vlastele »neimenovanog dana 1832. godine«. Juvančić, dakako, poseže za vlastitim citatima iz prethodnih režija iste drame, ponajviše iz Sutona – drugog dijela Dubrovačke trilogije premijerno prikazane 1999. u Parku Umjetničke škole na 50. igrama, no sitnim pomacima, ne–linearanim hodom, sonetom Na Mihajlu, u sjajnoj interpretaciji Miše Martinovića, i isprekidanim naznakama predstave na samom početku, uz odmotavanje crnog vela nad stilskim pokućstvom – stvoren je svojevrstan preludij u kojemu kao da su višestruki sutoni Vojnovićeve drame smireni, a svi likovi i sve situacije postaju tu lutke na koncu vremenskog fatuma.

Juvančić naglašava Suton kao istinsku kroniku propasti jednog grada, jednog vremena i jednog društvenog sloja, stoga su i situacije u kojima Vojnović majstorski ocrtava osiromašenje Benešine kuće ili ironično podcrtava prisjećanje na dane kad je »Knez još vlado«, naglašenije od ljubavne žudnje Pavle i kapetana Luja. Nije to nikakvo radikalno novo čitanje Sutona, nema tu forsirana osuvremenjavanja, no Juvančić, uz iznimnu scenu Ivice Prlendera, klasične kostime Dijane Kosec Bourek i Ike Škomrlj te istinski nostalgičnu i elegičnu glazbu Paole Dražić–Zekić stvara predstavu koja nije u potpunosti ponovljena ni autoreferencijalna. Ansambl KMD–a pokazao se u najboljem izdanju: od sada već amblematskih uloga Mare Beneše Milke Podrug–Kokotović, Kate – Žuže Egreni i Luca Miša Martinovića, do, iako ne u prvom planu, no novih i svježih – Pavle Glorije Šoletić i kapetana Luja Frana Maškovića.

Dubrovačko kazalište novu sezonu počelo je, prema stajalištu hrvatske kritike, izvedbom najbolje drame conte Iva, dostojno obilježivši godišnjicu Vojnovićeva rođenja, no bio je to i Suton koji je otvorio neke nove koncepcijske mogućnosti, predstava koja je, treba i to reći, oduševila dubrovačku premijernu publiku. A Joško Juvančić pokazao je, stvorivši predstavu s novim elementima od teksta koji je već dva puta režirao da, uistinu, pripada samu vrhu suvremene hrvatske teatarske režije. Nastavak sezone u dubrovačkom kazalištu posvećen je Marinu Držiću: Luko Paljetak i Đelo Jusić pripremaju mjuzikl s temom Držićeve Grižule, a najavljen je i lutkarski Skup te, za sada još neimenovan, Držićev naslov u režiji Ivice Boban. Tako su ove sezone repertoarne odrednice obilježene dvama godišnjicama rođenja – 150. Iva Vojnovića i 500. Marina Držića. Iako je takav repertoar potrebno promišljeno ostvariti, da se sezona ne bi pretvorila u teatar prigodničarskih obljetnica, prva premijera pokazala je kako je, i uz potrebno kulturološko odavanje počasti Ivu Vojnoviću, moguće napraviti vrlo dobru kazališnu predstavu. A tako najavljena sezona, unatoč obljetničkom karakteru, izgleda mnogo smislenije od potpuno nesuvisle prošle.

Tomislav M. Bonić