Gaspard Ulliel

Gaspard Ulliel

Rođen 25. studenog 1984. u Boulogne–Billancourtu, Hauts–de–Seine u Francuskoj, mladi intrigantni Gaspard Ulliel neobičan je spoj nevinog i prijetećeg izgleda, tamne kose i svijetlih očiju i puti, s trademarkom brazgotine na obrazu, traga ugriza psa u dječačkoj dobi. Student sveučilišta Saint–Denis, osvjedočeni sportaš – koji obožava plivanje, skijanje na vodi i tenis, ali i vrlo stidljiv mladić, poznat i u modnom svijetu – kao maneken i model, Ulliel glumiti započinje već kao jedanaestogodišnjak. Svojevrsna mističnost, dvojnost karaktera, zaintrigirala je i redatelje Andréa Téchinéa i Jean–Pierre Jeuneta, kad su mu povjerili glavne, ujedno i Ullielove najpoznatije uloge u svojim filmovima Bez izlaza (u kojem kao tajanstveni lutalica nastupa uz Emmanuelle Beart) i Zaruke su dugo trajale (u kojemu mu je partnerica i romantični interes Audrey Tautou).

Tako namjere njegova Yvana u Téchinéa do sama kraja ostaju prikrivene, unose nemir i nespokoj u ostalih likova koji ga okružuju, a iznošenje ambigvitetnog karaktera s težinom Ullielu se pokazalo imanentnom osobinom, koju je posljedično izveo s primjerenom lakoćom. Nešto više poteškoća bilo je s likom Manecha u Zarukama – u osnovi prozaična i pomalo apatična mladca, koji kao takav i nije zahtijevao opsežniji ulazak u svoje duševne dubine. Manjom ulogom iskazao se Ulliel i u Vučjem bratstvu. No kao Hannibal Lecter u mladim danima pak u trileru Petera Webbera Hannibal: početak, unatoč trudu, nije oduševio kritiku ni opravdao svoj izbor za ulogu karizmatična i rafinirana zločinca, dijelom zbog činjenice da se našao u nezavidnu položaju procjenjivanja sljednika Anthonyja Hopkinsa, dijelom pak zbog izrazito slaba scenarija filma. Ipak, kako je riječ o mladiću koji je već stekao naklonost i javnosti i znalaca (dvije nominacije za nagradu César, jedan osvojeni za Zaruke su dugo trajale, kao i dvije nagrade koje ga označavaju kao nadolazeću mladu glumačku nadu – Étoiles d'Or i Lumičre), ne sumnjamo da ga čekaju mnogo bolje uloge i da će mu počinjena greška biti oproštena.

Katarina Marić