Dovoljno je deset riječi

Dovoljno je deset riječi

Na različitosti izvođačica temelji se predstava s nenametljivom interakcijom koja u sebi nosi prekrasnu poruku o prihvaćanju Drugoga i bogatstvu koje ono za sobom nosi

Može li neverbalna predstava, koja ne koketira sa cirkusom i nema gegova, biti privlačna dvogodišnjoj ili trogodišnjoj publici i zadržati joj pozornost više od nekoliko minuta? Nova predstava kazališta Mala scena pokazuje da je to itekako moguće. Japanska glumica Niho Tsukimura i naša plesačica i koreografkinja Larisa Lipovac sa svega desetak riječi izvode toplu priču o prijateljstvu dviju djevojaka. Obje su posebne na svoj način – jedna je energična, živa, razigrana i vragolasta, dok je druga sanjarski tip, introvertirana i sklona meditaciji. Jedna je Europljanka, druga Japanka. Unatoč različitim karakterima, drukčijem jeziku i kulturi, povezuje ih bitna ljudska osobina – briga za drugoga. Larisa njeguje svoju biljku, neprestano je zalijeva i nosi sa sobom, a Niho skuplja kapljice rose i kapi na biljci kako bi svoju malu kornjaču napojila. Djevojke se, nakon susreta, sprijatelje igrom koja ponekad izaziva veselje, a ponekad ljutnju, no osobito je nasmijala mališane u publici, koji su svako prepoznavanje popratili zvonkim smijehom. Osobito dosjetljivo i točno redateljsko (Ivica Šimić) i scenografsko rješenje (Igor Pauška) bilo je njihovo upoznavanje putem slika. Privatne fotografije izvođačica projicirale su se na bijelo platno u pozadini te na njihovu bijelu odjeću, s time da je Larisa više pokazivala fotografije svojih najbližih, a Niho prirode i egzotičnog Japana. Njihove oprečne karaktere, ali i srodne duše, jasno je naznačila kostimografkinja Zdravka Ivandija. Obje su u bijelom, što se izvrsno uklapa u jednostavnu scenografiju s bijelim platnom i zelenom travom na podu, no Larisa je odjevena više sportski – u usku majicu i hlače, dok Nihina odjeća, sa širokim hlačama i košuljom, ističe njezinu nježnu i plahu narav. Na njihovoj se različitosti temelji ova jednostavna i vrlo poetična predstava bez mnogo akcije i s nenametljivom interakcijom koja u sebi nosi prekrasnu poruku o prihvaćanju Drugoga i bogatstvu koje ono za sobom nosi. Izvrsnu glazbu napisao je Alen Kraljić, dramaturgiju potpisuje Lana Šarić, a mladi autorski tim ovim je komadom pokazao da su mogućnosti kazališta za djecu neograničene te da se najmlađoj publici može i bez mnogo riječi, pokretom i slikom, približiti kazališna čarolija.

Katarina Kolega