Adam i Eva

Adam i Eva

Od 13. stoljeća većina teologa počinje isticati pozitivnu vrijednost tijela te kršćansko tijelo glorificira zbog utjelovljenja Isusa, koji otkupljuje grijehe čovječanstva. Srednjovjekovno je tijelo prožeto napetošću i neravnotežom između potiskivanja i uzvišenja, između stroga duha korizme i razuzdanosti poklada

U deset stoljeća srednjovjekovlja provlači se jedno opće poimanje o tijelu pod doktrinom Crkve: tijelo je grešno. Naime, prvi koncili oblikuju zapadni seksualni moral, u kojem prvi grijeh postaje grijeh putenosti. Čitavo je tijelo poniženo i smatrano zatvorom i otrovom duše. Od tada, barem u teoriji, prevladava asketski ideal koji omogućuje oslobađanje duše od okova i tiranije tijela, koji će Crkva nastojati nametnuti kao idealni model kršćanskoga života. Uzdržljivo svećenstvo nastojat će upravljati svjetovnjacima nametnuvši im stegu. No, s druge strane, od 13. stoljeća većina teologa počinje isticati pozitivnu vrijednost tijela te kršćansko tijelo glorificira zbog utjelovljenja Isusa, koji otkupljuje grijehe čovječanstva. Srednjovjekovno će tijelo dakle biti prožeto napetošću i neravnotežom između potiskivanja i uzvišenja, između stroga duha korizme i razuzdanosti poklada.

Trapljeno i kažnjeno tijelo. Društvo je u svakodnevici bilo prilično nasilno. U Dalmaciji se, primjerice, silovito čupa za kosu, udara željeznim predmetom, osakaćuje neki ud, pokazuje nekomu figa ili se pljuje. Uz to, kazneno pravo propisuje razne tjelesne kazne, od izlaganja na stupu srama do vješanja, lomače i odrubljivanja glave. Unatoč muževnoj ideologiji o tijelu koje mora trpjeti bez jadanja, potkraj 13. stoljeća nailazi val dolorizma, čija su najočitija pojava flagelanti, koji bi se bičevali u procesijama od 1260. sve do njihove zabrane 1350.

Zdravo i bolesno tijelo. Ondašnja medicinska znanost naslijedila je antičku teoriju prenošenu putem arapske medicine o četiri elementa (voda, vatra, zrak, zemlja), četiri kvalitete (suho, mokro, toplo, hladno) i četiri tjelesna soka (krv, sluz, žuta i crna žuč). Također je prisvojila starogrčko poimanje da postoji povezanost između mikrokozmosa i makrokozmosa te da je ljudsko tijelo odsjaj univerzuma u malom. Ispravna pomiješanost sokova održava čovjeka zdravim. Medicinski pristup bolesniku proširio se s tijela na duh, na astrologiju i na čovjeka u društvenom, obiteljskom i profesionalnom krugu. Medicinar bi liječio tijelo, ali tek bi Bog izliječio ako je kršćanin živio dično. Osim toga, široko je rabljen vrlo popularan priručnik o biljkama Tacuinum sanitatis, vojna kirurgija uvela je anesteziju, amputaciju i proteze, poznat je i placebo–efekt, a seciranje se razvilo od 13. stoljeća, jer Crkva nije nikad izričito zabranila razudbu, iako je kao nastavni predmet uvedena tek 1537.

Tjelovježba i zabava. Iako sport kao takav nije postojao, pojedini tragovi vode do mišljenja da je neka vrsta individualne tjelovježbe postojala (desport i desporter, 13. stoljeće). Ali zapravo oblici tjelovježbe koji su postojali (mačevanje, streličarstvo, viteški turniri) ponajviše su tek priprema za ratovanje. S naletom sajmova potkraj 12. stoljeća raste i uloga uličnih zabavljača i raznih pelivana koji bi nastupili uz pjesnika da bi mimikom uprizorili ispričane scene. Ljudi srednjega vijeka zapravo su se voljeli zabavljati i slaviti, a posebice u tzv. vrijeme slavlja, od Božića do Tri kralja, u obliku dvanaestodnevne neprekidne zabave te za poklade do Pepelnice. Tada bi svijet bio okrenut naopako i lik lude svjedočio je o čovjekovoj ispraznosti, odnosno nerazumnosti.

Prehrana. Od 4. stoljeća Crkva uvodi brojne nemrsne i posne dane, četrdeset korizmenih dana prije Uskrsa te dane prije Božića i Duhova. Za korizme također se nije smjelo jesti jaja ni maslac. Sveukupna zabrana jedenja mesa odnosila se na oko 150 dana. Tolerirana je samo konzumacija riba i nešto mliječnih proizvoda. Od 13. stoljeća pojavljuju se recepti, lijepe manire za stolom, a glavno je piće bilo vino jer se voda teško zadržavala zdravom. Začini se obilato upotrebljavaju jer pospješuju probavu.

Higijena i golotinja. Predrasudama unatoč, ljudi su bili poprilično čisti, te je voda bila sastavni dio užitka življenja, još od ranoga djetinjstva te je sukladno s tim postojao pozamašan toaletni pribor. Kućanstva su opskrbljena velikim kacama za toplu vodu. U selima ljudi su se sklupčali u kući ili vani pod napetom plahtom koja je zadržavala paru. Istodobno su otvarane javne gradske parne kupelji, u koje su se ljudi obaju spolova išli kupati goli i opuštati. Naime, kršćanska golotinja predstavljala je čovjeka kao dobroćudno stvorenje ovisno o Bogu, te od 13. stoljeća nastaju brojni prikazi Adama i Eve u kojima se očituje ljepota koju je Bog dao muškarcu i ženi i time se izražava očaranost srednjovjekovnog čovjeka nagošću tijela. U svakodnevici, čini se da su svjetovnjaci sve do kraja 15. stoljeća, imali donekle nevin pogled na golotinju.

Seksualnost. Od tzv. aleksandrijskog pravila iz 3. stoljeća svaki seksualni odnos kojemu nije svrha začeće amoralan je. No, tek potkraj 11. stoljeća Crkva nameće obvezu braka svjetovnjacima te su spolni odnosi tolerirani jedino unutar te ustanove. Izuzev pozitivna razmatranja Sv. Tome o zadovoljstvu, svećenstvo bi opetovalo da je preljubnik čak i odveć žarki zaljubljenik u svoju ženu te je putena želja suzbijana. Ipak, uz svjedočanstva o postojanju i kažnjavanju preljuba, postoje i dokazi o uporabi ljubavnih i seksualnih pomagala za povećanje zanosa. No, i sama je Crkva suočena s problemom nikolaizma i homoseksualnosti unutar svojih redova te se više od dvadeset godina, potkraj 10. stoljeća pape Lav IX i Grgur VII bore protiv amoralnoga ponašanja i žudnje za ženama, dok se na homoseksualnost žmiri sve do 13. stoljeća, a potom se oštro suzbija, smrću prestupnika na lomači.

Sabine Florence Fabijanec

Sabine Florence Fabijanec (1969) diplomirala je povijest i arheologiju te doktorirala na Sveučilištu Paris 1 Panthéon–Sorbonne u Parizu. Zaposlena je kao znanstvena suradnica u Zavodu za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Članica je Mediterranean Studies Association. Područje njezina istraživanja gospodarske su i društvene okolnosti na Jadranu, s osobitim osvrtom na njegovu istočnu obalu.