Veprinački zakon

Veprinački zakon

Autor Hrvoje Šercar, slikar i grafičar, dimenzije 29,82 x 48,28 mm, naklada 200.000, datum izdanja 2. listopada 2007.

Pola tisućljeća pisane zakonske tradicije jedne srednjovjekovne općine kao što je danas maleni Veprinac, smještene na istočnim obroncima Učke, u današnje doba nadomak Rijeci dugo je razdoblje koje bi svaku uljuđenu zajednicu podsjećalo na vlastite civilizacijske dosege i poticalo da preispita koliko joj je aktualno pravno uređenje, posebice njegova provedba, u skladu s vremenom u kojem živimo. Veprinački zakon (koji se danas čuva u Arhivu HAZU–a) ispisan je dvostrano na tri papirnata lista veličine veće četvrtine arka kurzivnom (brzopisnom) glagoljicom.

Sadržaj Zakona obuhvaća uređivanje pravnih odnosa na upravnoj i kaznenoj (građanskopravnoj) razini. Kao i svaki drugi pravni dokument iz slabo dokumentiranih razdoblja, i Veprinački zakon izvrstan je povijesni izvor za proučavanje mjesne – gradske i seoske – svakodnevice. Zakon je donijelo vijeće pred tadašnjom župnom crkvom svete Ane, sastavljeno od starih muževa. Starost sudionika jamčila je pouzdanost i ozbiljnost sastavljanja pravnog dokumenta, utemeljenost na višestoljetnoj tradiciji koja u segmentima zadire i u praslavensko razdoblje usmenih pravnih formula. Osim važnosti kao povijesno vrelo, Veprinački zakon iznimno je važan dokument hrvatskoga jezika i pisma.

Autor je teksta objavljena u deplijanu Mateo Žagar. Motiv marke je Veprinac (iz knjige Hrvatsko primorje, 1891), marka je izdana u arku od dvadeset maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC).

Priredila Sandra Cekol