Tajna uspjeha

Tajna uspjeha

Roberta Gambarini pjeva jazz kakav prema svim uzancama svog nastanka i tradicije mora biti

Prije nekoliko sam mjeseci u ovoj rubrici pisao o zagrebačkom festivalu jazza Jazzarella 2, osvrnuvši se napose na nastup jazz pjevačice Roberte Gambarini. Ta je mlada i atraktivna Talijanka, rođena u Torinu, kći dvoje ljubitelja jazza, te je već u mladosti okusila ozračje jazz–klubova, upoznavši tako i niz raznih izvođača. U Zagreb je stigla publici gotovo sasvim nepoznata, premda je već bilježila uspon na američkoj jazz–sceni. U ovom trenutku ona je već važan subjekt najpoznatijih svjetskih jazz–medija, koji su sa stanovitim zakašnjenjem uočili njezine neprijeporne adute; apsolutni sluh, velik raspon glasa te za europska mjerila veliku nadarenost za jazz–interpretaciju, pa i nemalu želju za uspjehom na tom polju. O Roberti Gambarini raspisala su se sada u superlativima brojna glasila što se bave jazzom, svrstavši je već u logičan niz sljednica velikanki kao što su Ella Fitzgerald, Sarah Vaughan, Betty Carter i Carmen McRae. Gambarinijeva tako polako ulazi u malen broj europskih jazz–akvizicija koje su uspjele u domovini te glazbe, u rasponu od legendarnog Djanga Reinhardta do nedavno preminulog Joea Zawinula.

Američki je glazbeni put Roberte Gambarini bio dosta hrabar. Otklonivši ponuđenu joj mogućnost studija na razvikanoj i europskim mladim glazbenicima neobično atraktivnoj glazbenoj školi Berklee u Bostonu, ona prihvaća dvogodišnju stipendiju za školovanje na New England Conservatory u tom gradu, otisnuvši se ubrzo u ne baš sigurne vode jazz–profesionalizma američkoga tipa. Osvojivši i visoko treće mjesto na uglednom natjecanju za pjevače Thelonious Monk, te uz pomoć nekolicine veterana američkoga swinga, danas 88–godišnjeg pijanista Hanka Jonesa i tenor–saksofonista Jamesa Moodyja, Gambarinijeva je zapela za oko i najvišim američkim džezističkim krugovima izvodeći taj neprijeporno američki glazbeni fenomen dvadesetoga stoljeća na njima najbolji i najprihvatljiviji način. A jazz je, to ni sada ne bi trebalo smetnuti s uma, temeljen na europskoj klasičnoj harmoniji i instrumentariju. Oslonivši se uz vlastiti talent na nekolicinu važnih predstavnika američkoga mainstream jazza i swinga, već spomenute Jamesa Moodyja, Hanka Jonesa, potom Jimmyja Heatha i Billyja Higginsa, te skladateljski opus Bennyja Cartera, Roberta Gambarini u Americi sve češće nastupa i snima svladavši i tehniku scat–improvizacije, obogativši tako i svoj repertoar temama iz razdoblja be–bopa, jazz–standarda i balada, među kojima i nekoliko kubanskih, jer je sa sastavom Chucha Valdesa nastupila i na jednom festivalu na tom otoku. Surađivala je i s kvartetom Davea Brubecka, pjevajući skladbe iz njegova song booka, ali i sa saksofonistima modernijih usmjerenja poput Joea Lovana u New Yorku. Uspješan disk Easy To Love s nizom izvrsno izvedenih jazz–standarda ostvarila je sa skupinom glazbenika pijanista Tamira Hendelmana i braće Geralda i Johna Claytona te s gostom Jamesom Moodyjem, a kruna je njezina dosadašnjeg diskografskog opusa album You Are There, s nizom pjesama ljubavnih tekstova, od kojih je neke i sama napisala na glazbu Bennyja Cartera, ostvaren samo u formaciji glas – glasovir sa spomenutim Hankom Jonesom. I tu Gambarinijeva demonstrira velik smisao za melodiju i primjerenu improvizaciju.

Mnogi se sada pitaju u čemu je uspjeh Roberte Gambarini, nedvojbeno izvrsna europskoga priloga američkom pa i svjetskom jazzu? Odgovor je jednostavan, ona pjeva jazz – jazz onakav kakav prema svim uzancama svog nastanka i tradicije mora biti! I u tome leži tajna njezina uspjeha i uspona, s time da ona interpretacije obogaćuje osobitim europskim štihom i nužnom estetikom.

Velika pozornost američkih i europskih jazz–medija posvećena toj vokalistici ovih dana potvrđuje da je Roberta Gambarini na dobru putu svrstavanja među vodeća imena ženskoga jazz–vokala, te bi to ime valjalo svakako zapamtiti.