Vijenac 355

Fotografija

Akt u hrvatskoj fotografiji od 1865. do 2006, Fotogalerija Lang, Samobor, 26. srpnja 2007 – 23. rujna 2007.

Stilske varijacije

Izvađeni iz autorskih opusa i prikupljeni na jednome mjestu Aktovi u hrvatskoj fotografiji svjedoče o iznimnoj raznolikosti u pristupima temi, stilskim obilježjima, tehnikama te govore o duhu vremena. No, kako sam autor izložbe naglašava, nije riječ o antologijskoj, nego o namjenskoj izložbi

Akt u hrvatskoj fotografiji od 1865. do 2006, Fotogalerija Lang, Samobor, 26. srpnja 2007 – 23. rujna 2007.

Stilske varijacije

slika

Izvađeni iz autorskih opusa i prikupljeni na jednome mjestu Aktovi u hrvatskoj fotografiji svjedoče o iznimnoj raznolikosti u pristupima temi, stilskim obilježjima, tehnikama te govore o duhu vremena. No, kako sam autor izložbe naglašava, nije riječ o antologijskoj, nego o namjenskoj izložbi


Pripremljenu prošle godine za Mjesec fotografije u Bratislavi te nakon toga predstavljenu u banjalučkom Muzeju suvremene umjetnosti, izložbu Akt u hrvatskoj fotografiji od 1865. do 2006. u razdoblju od srpnja do rujna imala je prigodu pogledati i domaća publika u samoborskoj Fotogaleriji Lang. Autor je ambiciozne izložbe Želimir Koščević, jedan od vodećih domaćih stručnjaka s područja povijesti i teorije fotografije, čija je namjera bila, kako navodi u uvodnom tekstu kataloga, predstaviti različite poetike i mijene u poimanju teme akta u hrvatskoj fotografskoj umjetnosti. Tako su u Samoboru izloženi radovi dvadesetoro umjetnika, među kojima nailazimo na velika imena kao što su Bela Csikos Sessia, Tošo Dabac ili Milan Pavić, ali i na donedavno nepoznate amatere kao i na umjetnike najmlađe generacije.

Najranije datirana fotografija na izložbi, Jurimirska frajla, nastala u tehnici ambrotipije 1865, ujedno se smatra i prvim aktom u povijesti hrvatske fotografije uopće. Snimio ju je grof Juraj Drašković, kojega pamtimo kao obnovitelja Trakošćana, a koji je ujedno, što je manje poznato, i autor najstarijega cjelovito sačuvana fotografskog opusa u Hrvatskoj. Jurimirska frajla prikazuje mladu ženu ispruženu na trosjedu, koja glave okrenute prema fotoaparatu gleda ravno u promatrača. Temom i impostacijom fotografija se uklapa u onovremene umjetničke trendove i pokazuje veliku srodnost s Manetovom Olimpijom, izloženom na Salonu u Parizu 1865, dakle u godini nastanka Draškovićeve fotografije.

Zanimljivost na izložbi nekoliko je fotografija iz nedavno otkrivena opusa samoborskog trgovca Franje Bahovca iz 1906, na kojima slobodno, opušteno pozira njegova šogorica. Izložene fotografije presnimljene su iz originalnih stereoskopskih dijapozitiva, osobito popularnih u ono vrijeme, čije gledanje kroz stereoskopski aparat pruža doživljaj trodimenzionalnosti. Na početak dvadesetog stoljeća datirana je i studija akta s karakteristikama secesijskog stila Bele Csikosa Sessije, koji je i inače prakticirao uporabu fotografije kao predloška svojim slikama.

Paralelizam različitih stilova tridesetih godina Koščević je odlično prezentirao izborom lirske studije akta Alberta Starzyka, filmski režirana Akta Nikole Szegea i izreza torza u Aktu Toše Dabca, jedinstvena primjera u domaćoj fotografiji srodna njemačkim eksperimentima istoga vremena. Tomu trojcu valjalo bi još pridodati i aktove Antonije Kulčar, popularne Foto Tonke, kroničarke društvenog života, kod koje su gradske dame kriomice običavale snimati svoje aktove, a koje nema na samoborskoj izložbi.

Pravci najavljeni između dva rata ponavljaju se u pedesetim i poslije sedamdesetim godinama. Apstrakciji se najviše približavaju Aleksandar Karoly i Jozo Ćetković.

Zanimljiv formalni pristup u suvremenoj fotografiji pokazuje mlada umjetnica Nina Đurđević, čije snimke jednostavna naslova Skini prikazuju samo dijelove tijela, pregibe kože i mesa u krupnom kadru, čime je početna tema gotovo u potpunosti apstrahirana.

Kao zasebnu cjelinu mogli bismo promatrati troje autora koji su se predstavili autoaktovima. Dok Mara Bratoš iskušava različite poze ispred kulise cvjetne tapete, što se može shvatiti kao aluzija na portretne fotografija s kraja 19. stoljeća, snimane u jednostavnim scenografijama, a Mare Milin rekonstruira poznatu scenu pod tušem iz Hitchcockova Psiha, egzistencijalistički Autoportret Petra Dabca snimljen u nekoj hotelskoj sobi dio je njegova dnevničkog bilježenja.

Od suvremenih autora ističe se Jasenko Rasol, koji izlaže povećanja lascivnih fotografija Iz arhiva Oskara H. nastalih pedesetih godina prošlog stoljeća. Potpisujući se pod fotografije drugog autora, koristi se metodom prisvajanja koju je osamdesetih godina uvela američka konceptualna umjetnica Sherrie Levine.

Izvađeni iz autorskih opusa i prikupljeni na jednome mjestu Aktovi u hrvatskoj fotografiji svjedoče o iznimnoj raznolikosti u pristupima temi, stilskim obilježjima, tehnikama te govore o duhu vremena. No, kako sam autor izložbe naglašava, nije riječ o antologijskoj, nego o namjenskoj izložbi, koja je opsežnu temu tek najavila s namjerom da potakne njezinu cjelovitu obradu i kritičku interpretaciju.


Iva Prosoli

Vijenac 355

355 - 11. listopada 2007. | Arhiva

Klikni za povratak