Podravski motivi

»Kaj«, časopis za književnost, umjetnost, kulturu, gl. ur. Božica Pažur, br. 3, god. XL, Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2007.

Među mnogim časopisima posvećenima književnosti i kulturi, »Kaj« se ubraja u nekolicinu koje karakterizira strpljiva upornost sitnog veza kojim se, ne podilazeći trendovskim smjernicama ni u izgledu ni u sadržaju, ustrajava na istom cilju – rasvjetljavanju baštine, u ovom slučaju one kajkavskoga govornog područja, upozoravajući na njezine vrijednosti i pazeći da se one ne izgube u dominaciji površnih pristupa kulturnim pojavama. Dakako da taj nenametljiv pristup ne donosi brojne čitatelje, jednako tako ni sva izdanja »Kaja« svojim prilozima ne zadržavaju uvijek jednaku kvalitetu, no, generalno govoreći, put kojim ide ovaj časopis onaj je koji mu osigurava trajnost, a dokaz je tome i ulazak u četrdesetu godinu izlaženja. Također, ono što je obilježje ovoga časopisa zanimanje je za kajkavski izričaj na svim razinama – od umjetničke do dječjeg stvaralaštva, kao i u raznim područjima, od pisane riječi do povijesnih i sličnih tema.

Sva ta obilježja ogledaju se, kako se naglašava i u riječima uredništva, u novom broju, u kojem ponajprije možemo zapaziti raznolikost priloga, a potom u toj raznorodnosti kao dominantan pojam izdvojiti – Podravinu.

Upravo će podravskim motivima biti usmjerena većina priloga broja. Jasno, bez legende o picokima takvo usmjerenje ne može proći, pa će o toj legendi, ali i nekim drugim narodnim predanjima đurđevačkog kraja te njihovim pisanim verzijama, pisati Vladimir Miholek. Rasvijetliti život, stvaralaštvo i pisanu ostavštinu – biografiju Djetinjstvo je vraški šugava stvar, nedovoljno prepoznata podravskog pisca Miroslava Dolenca-Dravskog, zadaća je priloga koji piše Božica Pažur, a Velimir Piškorec pak, daje pregled knjiga koje je napisao durđevački književnik Đuka Tomerlin. Kako bi sve djelovalo autentičnije, Piškorčeva analiza pisana je na podravskom dijalektu koji nekajkavcima malo otežava čitanje, ali znači zanimljivo upoznavanje s tim narječjem. Izvanknjiževne teme donose Hrvoje Petrić, koji analizira tezu o podrijetlu Janusa Pannoniusa, za kojega pretpostavlja da je rodom iz Komarnice u Podravini, a Božica Jelušić osvrće se na stanje galerije u Batinskama – ostavštinu Ivana Lackovića Croate, upozoravajući kako taj prostor danas, nakon umjetnikove smrti, ne živi na način na koji bi trebao.

Uz te priloge, izdvojene među onima koji pokrivaju podravsko područje, među nepodravskim temama valja spomenuti znanstveni rad Ivana Kutnjaka, koji piše o suvremenom ženskom kajkavskom pismu, usredotočujući se u analizi na stvaralaštvo pet pjesnikinja (Božica Jelušić, Božica Pažur, Emilija Kovač, Biserka Marečić i Valentina Šinjori), a zanimljiv rad piše i Srećko Ljubljanović, utvrđujući razlike između pravnih pojmova aldomaš i propinacija – a riječ je o zdravicama vinom kojima su se nekad u Zagrebu službeno zaključivali pravni poslovi.

Uz oglede i osvrte na kraju, ovo, jedno od vrsnijih izdanja »Kaja«, zatvara sjećanje na Ivu Maroevića, o čijem radu piše Drago Miletić.

Ljubica Anđelković