NEDOSTAJE NAM DRUGA DRAMSKA POZORNICA

NEDOSTAJE NAM DRUGA DRAMSKA POZORNICA

Svakim izdanjem festivala pokušavamo postići maksimum u okviru postojećih gabarita. Pokušali smo 53. splitsko ljeto otvoriti što većem broju publike izvedbama koje su se odvijale ne samo u Splitu nego i u nekim okolnim gradovima. Odlazeći novoj publici mi tu publiku pridobivamo za kazalište sutra

Možete li se osvrnuti na svoj mandat na čelu HNK u Splitu? Što smatrate najvažnijim rezultatima, a koje probleme još niste uspjeli riješiti?

– Najvažniji su rezultat svakako puna gledališta. Vratili smo publiku zbog koje se, uostalom, i bavimo kazalištem. Nadalje, među brojnim velikim svjetskim umjetnicima stekli smo prijatelje koji uvijek tu rado dolaze i ovu kuću doživljavaju kao svoju. Proračun nam ne dopušta da im za nastupe platimo honorare koje oni zaslužuju na međunarodnom umjetničkom tržištu, ali ih uspijevamo privući teatarskom strašću i mediteranskom otvorenošću. Postigli smo radost i dostojanstvo stvaranja, a bez toga nema teatra. Velikim rezultatom smatram i otvaranje glumačke akademije u Splitu, čime se na pravi način rješava budućnost Drame.

Od osvrtanja na prošlost uvijek mi je, ipak, važniji pogled unaprijed. Moramo svakako riješiti probleme popunjenosti ansambala, ponajprije tu mislim na orkestar, zbor i balet. Tu nas ograničavaju mogućnosti Grada. Ali i tu osjećamo neke nove, povoljne, vjetrove i ta se pitanja već počinju rješavati.

Najveći pomak javnost prepoznaje na području baleta, ali i opere. Balet radi vrlo ambiciozne produkcije, angažirali su nove soliste, gostuju u inozemstvu...

– Drago mi je da se taj kvalitativni skok prepoznaje u javnosti, jer mi je od sama dolaska na ovu dužnost namjera bila oživiti baletnu umjetnost, koja u Splitu ima dugu tradiciju i zahtjevnu publiku. Almira Osmanović došla je pomoći u ostvarivanju moje, po mnogima u to vrijeme utopijske ideje, o stvaranju jednog snažnog ansambla i povratku bijeloga baleta. Evo upravo sada je preda mnom poziv za dvadesetodnevno gostovanje našega Labuđeg jezera u gradovima sjeverne Italije. A splitski Balet u povijesti nije do prije godinu dana nikada gostovao izvan zemlje s nekom predstavom bijelog baleta. Bili smo posljednjih godina u Izraelu, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Latviji, izvedbe u Splitu su popunjene... Mislim da to dovoljno govori.

Ima li Balet ipak dovoljno izvedbi?

– Ima ih onoliko koliko nam to dopuštaju skučeni uvjeti pozornice koju Balet dijeli s Operom i Dramom. Srećom, ova uistinu brojna gostovanja u zemlji i u inozemstvu znatno povećavaju ukupan broj izvedbi.

Mijenjali ste ravnatelje Drame. Što je bio tomu razlog i kako biste ocijenili sadašnju situaciju u Drami?

– U posljednjih je deset godina drama pretrpjela velike gubitke. Ostali smo, naime, bez čitave plejade velikih glumaca. To je i bio razlog mojega velikog zalaganja za otvaranje glumačke akademije. Split i Dalmacija imaju dovoljno potencijala da odgoje svoje glumce, ali i da ih zadrže da tu ostanu. Nije nevažno što je u drugoj generaciji, upisanoj ove godine, od osam studenata čak četvero iz Zagreba. To me veseli. Više se ne odlazi samo u jednom smjeru. Na nama je sada da stvorimo uvjete da ti mladi ljudi tu i ostanu. Mijenjanje ravnatelja? Tražio sam osobu koja će pratiti moj ritam. Mislim da sam je našao u osobi Gorana Golovka.

U Operi ste angažirali ugledne nove soliste, koji su svojim interpretacijama zadovoljili i publiku i kritiku. Kako ih uspijevate pridobiti u stalni angažman?

– Sigurno ne financijama. Uvelike je to zasluga i splitske publike, koja je već poslovično vrlo kritična, ali i poštena. Tomislav Mužek već je prvim izlaskom na scenu Kazališta bio prepoznat kao velika zvijezda, i to ne samo od publike nego i od orkestra i zbora. Tako se stvorilo zajedništvo koje je osnovni preduvjet stvaranja velike predstave. U tome sigurno leži tajna što danas, osim Mužeka, imamo tako sjajne soliste kao što su Kiril Manolov, Valentina Fijačko, Ivica Čikeš, a kao stalne goste Elviru Fatihovu, Svetlu Vasilevu, pa Invu Mula...

Imate najmlađeg ravnatelja opere u Hrvatskoj. Koliko ste zadovoljni njegovim dosadašnjim radom i autoritetom među glazbenicima?

– Mladoga dirigenta Ivana Repušića, koji je netom bio diplomirao, prije pet godina doveo sam u teatar na preporuku njegova profesora maestra Šuteja, s namjerom da vodi orkestar, da podigne njegovu razinu te da u drugom mandatu postane ravnatelj Opere. Uvjeren sam da pred njim stoji velika karijera, da nije daleko dan kad će se naći pred najuglednijim svjetskim orkestrima. Takav će uspjeh biti ne samo njegov nego i uspjeh ovog teatra.

Koliko je zanimanje splitske publike za operne izvedbe tijekom sezone?

– Konstatacija o »velikom uspjehu kod publike i kritike« Opere uistinu nije tek puka fraza. Prošlosezonska La Bohčme tako je, osim što su je kritičari proglasili »rijetkim savršenstvom« bila i kulturni događaj koji se u Splitu jednostavno morao vidjeti. Sve su predstave bile ispunjene do posljednjega mjesta, a tako je bilo i u slučaju opera Simon Boccanegra, Lucia di Lammermoor, Luisa Miller, Ljubavni napitak...

Što možete najaviti za sljedeću sezonu HNK u Splitu u Operi, Drami i Baletu?

– Puccinijevu Manon Lescaut realizirat će Vjekoslav Šutej i Petar Selem sa Svetlom Vasilevom i Kirilom Manolovim, a Gounodova Fausta Ivan Repušić i Krešo Dolenčić s Valentinom Fijačko, Tomislavom Mužekom, Kirilom Manolovim, Ivicom Čikešom, dakle imenima koja gotovo da jamče veliki uspjeh. Dramsku sezonu otvorit će Poloneza Oginskoga suvremenoga ruskog dramatičara Nikolaja Koljade. Držićevu ćemo obljetnicu obilježiti Skupom s Perom Kvrgićem u naslovnoj ulozi, a u režiji Joška Juvančića, a Matjaž Pograjc postavit će Veliku magiju De Filippa, autora čiji su napolitanski duh i kolorit Splićani uvijek prihvaćali kao vlastiti. Libar o’ libra Marka Uvodića Splićanina Olje Lozica i Gorana Golovka sa Splitskog ljeta bit će prenesen na kazališnu pozornicu, a na komornoj sceni spremamo tri naslova: Zapise iz nevremena don Branka Sbutege, Babinu guicu Tahira Mujičića te Prazni grad Dejana Dukovskog. Balet će uspješan ovoljetni naslov, Prokofjevljeva Romea i Juliju u atraktivnoj Vamosevoj koreografiji s Peristila preseliti u kazališnu zgradu, a premijerno će izvesti dvije jednočinke, Pulcinellu Prokofjeva i Schpiel Es u koreografiji Marka Ribauda i Nilsa Cristija, mladih, ali već uglednih nizozemskih koreografa iz škole Jiříja Kyliána. Zanimljiva novina u glazbenom programu bit će zasigurno i simfonijska bajka Sergeja Prokofjeva Peća i vuk, djelo kojim ćemo najmlađoj publici približiti svijet glazbenoga kazališta, a ne smijemo zaboraviti ni kvalitativno i kvantitativno bogatu koncertnu sezonu.

Kako biste ocijenili dosadašnje rezultate tzv. malih predstava na Sceni 55 i u Foyeru i planirate li nove slične projekte?

– Tu se opet dotičemo našega velikog problema, nedostatka druge, dramske pozornice, koja je ne samo velika potreba ovoga kazališta nego i grada. Upitna je adekvatnost naših komornih pozornica, na kojima ove godine planiramo premijerno izvesti tri naslova. Zbog nepostojanja takve scene repertoarno smo ograničeni. Teško je, naime, neke naslove smjestiti u prostore kojima raspolažemo. Taj bi problem trebao biti riješen izgradnjom takozvane druge faze Kazališta i nadam se da će se Grad na to odlučiti. Do tada taj problem pokušavamo premostiti, između ostalog, i planiranom suradnjom sa šibenskim kazalištem kao alternativnom scenom, čime ćemo istodobno i Šibeniku pomoći u formiranju vlastitog ansambla.

Kako ste vi i vaše kolege doživjeli odlazak Josipa Gende? Ima li danas vaše kazalište glumaca takva profila?

– Mišljenja sam da ni hrvatsko glumište nema danas glumca takva profila. Genda je imao posebno mjesto u ansamblu, on je dugo bio nosivi stup svakoga projekta. Na njemu smo gradili naš repertoar. Sada kad ga nema mi moramo dalje, no uvjeren sam da će trag koji je on ostavio biti brazda iz koje će niknuti nešto jednako tako plemenito.

Je li vas iznenadio međunarodni uspjeh filma Trešeta, u kojem igrate jednu od glavnih uloga?

– Hrvatski je film u velikom uzletu. Jednim je dijelom to zasluga i politike Ministarstva kulture. Trešeta je dobar film i nije me iznenadio uspjeh koji je postigao. U mom će sjećanju Trešeta ostati kao posljednja moja uloga s Gendom. To je ujedno i film u kojem je nastupio velik broj glumaca HNK Split pa je stoga to i svojevrstan uspjeh našega kazališta.

Koliko je ovo Splitsko ljeto bilo ambicioznije od dosadašnjih?

– Svakim izdanjem festivala pokušavamo postići maksimum u okviru postojećih gabarita.

Pokušali smo 53. splitsko ljeto otvoriti što većem broju publike izvedbama koje su se odvijale ne samo u Splitu nego i u nekim okolnim gradovima. Odlazeći novoj publici mi tu publiku pridobivamo za kazalište sutra.

Kako ste se odlučili režiju dvaju ključnih premijera, Fedre i Trubadura, povjeriti stranim, talijanskim redateljima i koje su vam njihove referencije bile pritom najvažnije?

– Marco Sciaccaluga jedan je od najuglednijih i najnagrađivanijih talijanskih redatelja, a pritom, što je meni iznimno važno, redatelj je to koji veoma poštuje glumce. Iz tog razloga mislim da je on bio odličan izbor za tekst kao što je Fedra. Maurizio Di Mattia režirao je operne spektakle po velikim metropolama Istoka i takvu smo predstavu htjeli za otvaranje.

Ima li Hrvatska dovoljno dobrih opernih redatelja?

– Petar Selem, Krešo Dolenčić, Ozren Prohić, Dora Ruždjak Podolski odlični su operni redatelji. Ali odličnih nikad dosta.

Ovog ljeta održan je koncert izvrsnoga Stefana Milenkovića, no čula se i zamjerka da je repertoar koncerta bio odveć populistički, gotovo školski. Što mislite o tome?

– Vivaldijeva Četiri godišnja doba i Paganinijeva Campanella vrhunska su djela, koja su te večeri, a svjedoče o tome i stručni osvrti koji su uslijedili, bili uistinu virtuozno izvedeni. Ne znam zašto bi takav izbor bio populistički.

Balet je ove godine na Peristilu izveo doista sjajnog Romea i Juliju u koreografiji Yurija Vamosa u dvjema izvedbama. Je li dovoljna sadašnja zastupljenost Baleta na Splitskom ljetu s obzirom na vrsnoću ansambla i produkcija?

– U mjesec dana koliko traje festival od našeg se ansambla ne može očekivati više od jedne premijere. Predstava Romeo i Julija svoj će život nastaviti na kazališnoj pozornici, pa ćemo tako u sezoni publici ponuditi praktično dvije baletne premijere.

Kako ste se odlučili za decentralizaciju festivala?

– Ne bih to nazvao decentralizacijom, nego oživljavanjem i korištenjem predivnih prostora kojima Dalmacija obiluje, a čiju je sceničnost prava šteta ne iskoristiti. Ujedno, kao što sam već rekao, želja nam je i tamošnju publiku približiti kazalištu.

Ero s onoga svijeta izveden je ove godine u Vrlici, kao prije trideset godina. Kako ste se odlučili na taj potez i kakvi su rezultati?

– Vrlička je česma prirodno izvorište Era, i stoga se takva izvedba naprosto nameće. Predivan je prizor vidjeti nekoliko tisuća ljudi koji dolaze vidjeti i čuti domaću operu. Bila je to prava svečanost, na koju su mnogi u publici došli odjeveni u izvorne narodne nošnje.

Hoćete li nastaviti s projektima na trogirskoj kuli Kamerlengo, gdje je prošle godine izvedena Aida, a ove Carmina Burana?

– Trogir i kula Kamerlengo idealan su prostor za velike kazališne spektakle. Veseli me mogućnost da i sljedećih godina tamo radimo. Ukoliko Grad Trogir bude zainteresiran, ta će se suradnja sigurno nastaviti.

Najavili ste da će se Aida u budućnosti postaviti u novoj režiji da bi se približila publici. Možete li objasniti tu ideju?

– Aida je jedan od zaštitnih znakova festivala i kao takva stalna je želja naše publike. Zajedno s Petrom Selemom pripremamo Aidu koja će scenografijom manje opteretiti Peristil. Jasno, svaka je uporaba tog u svjetskim razmjerima jedinstvena prostora podložna uvjetima koje će nam postaviti konzervatori i zaštitari te neprocjenjive baštine, u čijim je rukama i konačna odluka o mogućnosti ostvarenja takve produkcije.

Koji su najveći financijski izdaci Splitskog ljeta, odnosno koje produkcije najviše koštaju?

– Premijerne operne produkcije kojima tradicionalno otvaramo Splitsko ljeto redovito su financijski najzahtjevnije.

Koliki su vlastiti prihodi festivala u odnosu na javna sredstva?

– Na 53. splitskom ljetu čak 41 posto od ukupnih sredstava kojim je realiziran festival bila su vlastita sredstva. Udio vlastitih sredstava raste svake godine, i to smatram uspjehom uprave i umjetnika koji realiziraju festival.

Kako planirate pojačati suradnju s Dubrovačkim ljetnim igrama?

– Sljedeće godine poveznica će biti prije svega petstota obljetnica Držićeva rođenja. Naš će Skup gostovati na Igrama, a Arkulin na Splitskom ljetu. Pored toga, namjera nam je zajednički dovesti jednu inozemnu produkciju Držića, koja bi bila izvedena na obama festivalima.

Kako komentirate zamjenu izravnog prijenosa otvaranja Splitskog ljeta na HRT-u odgođenim, kasnim prijenosom?

– U medijima je sve manje prostora za kulturu. Medijski je prostor prenapučen, ali u njemu gotovo da više nema mjesta za ono čime se mi u kazalištu bavimo. Žalosti me spoznaja da se takav trend vidi i u programu nacionalne televizije, o čemu svjedoči i primjer koji spominjete.

Imate li tijekom drugog intendantskog mandata želje i vremena za svoje zvanje, glumu?

– Jasno da imam želju, jer ja sam prije svega glumac. Možda bih čak i vremena našao, ali nemam zakonskoga prava, jer novi zakon o kazalištu intendantima i ravnateljima nacionalnih kuća takve angažmane uvjetuje odobrenjem Kazališnog vijeća.

Osjećate li još danas odjeke svoje uloge u Velom mistu?

– To je jedna od uloga koje su me kao glumca obilježile, po kojoj su me ljudi zapamtili gotovo na samu početku karijere. Ujedno, riječ je o kronici grada za koju su Splićani posebno emotivno vezani. Ipak, mislim da ću svoju najveću ulogu, koja će me obilježiti, tek napraviti.

Razgovarao Goran Ivanišević

Milan Štrljić rođen je 22. ožujka 1952. u Tordincima, općina Vinkovci. U Splitu živi od 1962. gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju Natko Nodilo. Još kao gimnazijalac igrao u brojnim predstavama Gradskog kazališta mladih. Nakon završene gimnazije upisao studij glume na FDU u Beogradu gdje je i diplomirao. Već za vrijeme studija igra glavne uloge u kazalištima i na filmovima. Od prve filmske uloge 1970. odigrao preko 70 filmskih uloga, te brojne uloge u televizijskim dramama i serijalima (Velo misto, Nepokoreni grad, Bolji život...) na filmu i televiziji, te brojne uloge u raznim kazališnim kućama. Među filmskim ulogama su i one u novijim uspješnicama kao što su Trešeta, Fine mrtve djevojke i Blagajnica hoće ići na more. Od 2002. godina intendant je Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, te ravnatelj kazališnih festivala Splitsko ljeto i Marulićevi dani. Jedan je od utemeljitelja Odsjeka za glumu pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Osvojio je brojne nagrade: 1977. za najboljeg mladog glumca (Politika) za ulogu u filmu Okupacija u 26 slika, 1982. Zlatnu Arenu u Puli za ulogu u filmu Savamala i Cara Konstantina za ulogu u filmu Hoću živjeti, 1997. Juditu za ulogu u drami Medeja, 1998. Tirena u KMD-u za ulogu u drami Dvostruka pogreška, a 2001. Marula za ulogu u predstavi Otac.