Vijenac 355

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Na stražnjem sjedalu

KAZALIŠNI GLOBUS

Na stražnjem sjedalu

slika

Los Angeles Iako u sjeni filma, kazalište u Los Angelesu uspješno egzistira, a ovih dana na tamošnjim je scenama glavni hit Car Plays, serija devetminutnih komada koji se događaju – u automobilima. Jasno, na scenama iz prethodne rečenice treba shvatiti uvjetno, jer je mjesto događanja parking, a kratke drame zbivaju se u automobilima u kojima su i gledatelji. Točnije, obično na prednjem sjedalu sjedi – jedan gledatelj, u ulozi voajera koji prisustvuje drami. Publika seli iz automobila u automobil i prisustvuje različitim sukobima, dilemama, traumama, preljubima koji se događaju na stražnjem sjedalu, a sve iz perspektive suvozača. Inovativna produkcija Steve Allen Theatrea oduševila je publiku, a ni kritika nije ostala ravnodušna, očarana činjenicom da u nekim segmentima produkcije glume i sami automobili u kojima se priča odvija.


Peer Gynt je roker

slika

Dundee Škotski Peer Gynt, istina ne događa se u automobilima, ali nije manje radikalan. Naime, Ibsenov junak živi u automobilu-kući, pije pivo i sve je ono što na prvi pogled nikad ne bismo očekivali od sjevernjačkoga čudaka. Dominic Hill, redatelj ove produkcije, koji je prije dvije godine oduševio svojom vizijom Ubuja, sad je reinterpretacijom Ibsena doživio prave ovacije. Da neka predstava u »Guardianu« ili ostalim ozbiljnim novinama zaradi pet zvjezdica, mora biti zaista iznimna. A po svemu sudeći ovaj je Peer Gynt baš takav, neočekivan, duhovit, zabavan, postavljen uz stalnu potporu žestoka rock'n'rolla i u pozitivnom smislu – šokantan! Da je Dominic Hill postao jedan od najzanimljivijih škotskih redatelja, osim ove produkcije svjedoči i njegova nova funkcija na koju seli ovih dana, čelno mjesto u znamenitom edinburškom kazalištu Traverse.


Kad metalci proglume

slika

Moskva Kad smo već u kazališnim propitivanjima, što klasika što scenskih mogućnosti, vrijedi zabilježiti da i Moskva pisca za trku ima: naime novi komad Mihaila Durmenka naslovljen Plavi metalac govori o radnicima u metalskoj industriji i naizgled je klasična drama: novi kolega pun ambicija dolazi u tvornicu da bi vrlo brzo shvatio da će i on uskoro postati kao ostali, nezadovoljan, frustriran i bez ozbiljna izgleda na uspjeh. No, ono što je neočekivano i otkriva se tek nakon nekog vremena jest činjenica da uloge metalaca igraju pravi radnici u metalurgiji, naturščici koji povremeno prekidaju predstavu da bi čitali – svoju poeziju. Redatelji Mihail Ugarov i Ruslan Malikov realizirali su začudnu predstavu koja prepleće zbilju i kazalište i koja briše granice između umjetnosti i života.


Publika iza scene

slika

Melbourne Nije isključeno da i Australija ima svoje alternativne komade koji bi se mogli nositi s onima koje stvaraju kazalištarci na drugim kontinentima, ali od 11. do 27. listopada zanimanje tamošnje publike vezano je uz Međunarodni festival umjetnosti u Melbourneu, čiji je bitan segment i kazalište, pa i ono koje bismo mogli nazvati alternativnim. Od Brooka i Wilsona do nizozemskih istraživanja s temom Medeje ili suvremene kompilacije cirkusa i teatra Melbourne nudi uzbudljiv kazališni život. A specifičnost je festivala u mogućnosti publike da – uz kupljenu ulaznicu – vidi što se događa iza scene, tamo gdje gledatelji obično nemaju pristupa. Je li ono što vide zbilja ili je pak riječ o kazališnoj inscenaciji života u garderobama – morat će sami zaključiti.


Jasen Boko

Vijenac 355

355 - 11. listopada 2007. | Arhiva

Klikni za povratak