Ljubav nije zatajila

Ljubav nije zatajila

Ester Sardoz Barlessi, Una famiglia istriana/ Jedna istarska obitelj, Edit, Rijeka, 2006.

U ediciji Talijanski autori iz Istre i Kvarnera nakladnička kuća Edit iz Rijeke promovira pisce talijanske narodnosti koji žive u Hrvatskoj i Sloveniji. Osim umjetničkih dometa, ta književnost je, kako ističe u svom tekstu direktor Silvio Forza, »snažan znak o još pulzirajućem postojanju, to je želja da i drugi participiraju jednom karakterističnom iskustvu, da budu sudionicima značajnog mikrokozmosa iz čijih osobitosti proizlazi neponovljiva dragocjena univerzalnost.«

Ester Sardoz Barlessi rođena je u Puli i sve njezine priče i pjesme bilo na književnom talijanskom ili na narječju povezane su s Pulom. Tako je i roman Jedna istarska obitelj, objavljen dvojezično u Editu još 1999, situiran u Puli i istarskoj okolici, a obuhvaća razdoblje od početka 20. stoljeća (1905) do osamdesetih godina prošloga stoljeća (Epilog, Pula, srpanj 1984).

Vrlo zahtjevna i teška vremena ratova (Prvi i Drugi svjetski rat), fašizam, komunizam, emigracije i migracije, riječju, glad, bijedu i oskudicu koja je snašla stanovnike istarskog poluotoka i šire, pa i njezine sunarodnjake, Ester Sardoz Barlessi fokusirala je u tužnoj i mukotrpnoj sudbini obitelji u kojoj kao tragičan lik iz grčkih drama dominira osobnost Anđele, žene i majke, krhke, a istodobno snažne i ustrajne da se odupre životnoj kalvariji, kako bi se živjelo bolje. Usprkos nesklonim mijenama i patnjama koje su oduzimale životnu radost, Anđela ostaje moralnom pobjednicom, sačuvavši u zlovremenu iznimnu postojanost i privrženost obitelji i djeci, koju samo ljubav može pružiti.

Roman se sastoji od šesnaest razvedenih poglavlja, od kojih su neka, kao Anđela, Stric Ivan, Nikola, Zima u logoru dojmljive, kreativne cjeline, u kojima se zbiva sve što je vrijedno života. U najboljoj maniri talijanske narativne proze pratimo tužnu sudbinu strica Ivana, njegovu prigušenu i tajnu ljubav prema djevojci Albini, koja ostaje neispunjenom, bolnom žudnjom.

Tu je i lik Anđele, koja nespremna za brak upravo u bračnim odnosima upoznaje muku, bol rađanja, poniženje, ali i sram zbog neočekivane ugode: »Kada je sve bilo gotovo i on se već zavalio na leđa, zapanji se zbog onoga što bijaše osjetila i ni beskrajan sram koju ju je preplavio i teške riječi koje je on izgovorio prije nego je pao u san. – Tako, tako mora biti, kako Bog zapovijeda!, nisu mogle izbrisati to novo otkriće o njoj samoj, svijest otkrivanja ugode koja, naslućivala je, mora biti zauvijek pokopana kao nešto sramotno.

Dok ga je slušala kako hrče blizu nje, dodirne trbuh preplavljen srhom ugode i zaplače neutješno osjetivši se krajnje samom, krivom, oskvrnutom i nečasnom poput drolje.«

Iznimnom suptilnošću i poniranjem u dušu svojih likova, autorica Ester Sardoz Barlessi otkriva senzibilitet jednoga prošlog vremena, u kojem je osjećaj ljubavi bio podvrgnut krutostima života, nasilju, rezignaciji, robovanju običajima i sudbonosnom fatalizmu, ali ljubav usprkos svemu nije zatajila. Bila je unutarnja pobuda, samozatajni poticaj da se nastavi – život.

Ljerka Car Matutinović