Vijenac 355

Glazba

FILMSKA GLAZBA: Zvjezdana prašina (Stardust), red. Matthew Vaughn, sklad. Ilan Eshkeri

Leksikon standarda

U glazbenom jeziku Ilana Eshkerija čuje se snažan odjek učitelja, a kada se tih utjecaja oslobodi, mogao bi se iskazati i kao kvalitetniji filmski skladatelj

FILMSKA GLAZBA: Zvjezdana prašina (Stardust), red. Matthew Vaughn, sklad. Ilan Eshkeri

Leksikon standarda

slika

U glazbenom jeziku Ilana Eshkerija čuje se snažan odjek učitelja, a kada se tih utjecaja oslobodi, mogao bi se iskazati i kao kvalitetniji filmski skladatelj


Sa svega nekoliko projekata iza sebe, Ilan Eshkeri nastavlja holivudski trend uvođenja novih skladateljskih imena. Doduše, Nicholas Hooper dobio je bolji projekt kada je pristupio skladanju filma Harry Potter i Red feniksa, ali bi i Zvjezdana prašina – s velikom količinom humora unutar prilične količine fantastike – mogla omogućiti novijem skladatelju, Ilanu Eshkeriju, da se probije i zadobije naklonost holivudskih producenata.

Međutim, Eshkerijev je rad školski. Iz partiture proizlaze svi elementi koje budući filmski skladatelji moraju znati: kako se koristiti instrumentacijom (budući da je u filmu riječ o paloj zvijezdi uz veliki simfonijski orkestar skladatelj upotrebljava i zbor), kako se koristiti akustičkim kvalitetama zvuka (osobito glasnoćom, koja vrlo često pojačava komični efekt – na primjer, kraljevski ulazak Secundusa – a još se češće rabi kao element dramatike u akcijskim scenama ili za podcrtavanje prizora koji široko zahvaćaju krajolike), kako citirati i aranžirati druge autore (posebno je sladak aranžman Offenbacha i Dvořáka na letećem gusarskom brodu), kako skladati lajtmotive… U partituri Zvjezdane prašine nalazimo prijeteće duboke gudačke tonove koji prate zlu vješticu, nalazimo tipično slaganje asimetričnih sedam osmina u akcijskim prizorima, nalazimo pizzicato koji na trenutke podsjeća na temu hobita iz Gospodara prstenova vezanu uz seljane i selo ispred Zida… Eshkerijeva je glazba leksikon standarda filmske glazbe. Ipak, partitura funkcionira, a funkcionira upravo zato što se koristi (sada već) zastarjelim, ali iskušanim sredstvima. U glazbenom jeziku Ilana Eshkerija čuje se snažan odjek učitelja koji su mu očito bili uzori – Hansa Zimmera i Jamesa Hornera (neki navode i Elliota Goldenthala, ali Eshkeri još ne može dosegnuti njegovu orkestracijsku inovativnost i drukčiji način razmišljanja od holivudskog). Kada se tih utjecaja oslobodi (i ako se oslobodi, s obzirom na želje i volju holivudskih redatelja i producenata koji rijetko žele drukčiju glazbu), Ilan Eshkeri mogao bi se iskazati i kao kvalitetniji filmski skladatelj.


Irena Paulus

Vijenac 355

355 - 11. listopada 2007. | Arhiva

Klikni za povratak