Kradljivci konja

Kradljivci konja

Doista je rijetkost da se bijeda s toliko strasti prenosi u pjesmu koja slavi život, no upravo se takvo zapanjujuće zvukovno bogatstvo čuje na soundtracku

Filmaš, scenarist, pjesnik i pisac, redatelj Emil Loteanu postao je poznat zahvaljujući filmu Cigani lete u nebo iz 1975. Film je nadahnut baladom o kradljivcima konja Makar Čudra Maksima Gorkog te opisuje grubi nomadski život ruskih Roma. Sklon izražavanju poetskog, Loteanu je romantiku prepustio skladatelju, zemljaku Jevgeniju Dogi (obojica su rođena u Moldaviji tridesetih godina dvadesetog stoljeća), skladatelju klasične glazbe, mjuzikla i više od dvjesto filmskih i televizijskih partitura. Doga je napisao glazbu koja nosi strast i nostalgiju, oporost i čvrstu povezanost s tradicijom. Slušajući pjesme ruskih Roma, bojio ih je orkestralnim harmonijama koje su vrlo bliske glazbi holivudskih filmova iz četrdesetih godina dvadesetog stoljeća (tu osobito mislim na onaj pretjerani Schmaltz koji im se poslije zamjerao, a koji se osobito čuje u broju Doroga). No takva glazba nije strana ruskoj klasičnoj glazbenoj tradiciji devetnaestog stoljeća (onoj prema kojoj se filmski skladatelji ravnaju od samih početaka), a kombinirana s elementima ruske tradicionalne glazbe (u filmu glume i pjevaju naturščici) dobiva posebnost koju je nemoguće ponoviti.

Uz simfonijski orkestar i zbor, Doga se koristi solistima koji pjevaju grleno potpuno se prepuštajući glazbi. Njihovo pjevanje vrlo često pripovijeda ljubavnu tragediju, ali i, u čestim accelerandima unutar pjesme (pjesme počinju sporo, a zatim se ubrzavaju do neslućenih brzina), prenosi nezaustavljivo životno veselje. Tako sastavni dio pjesama, različitim kombinacijama specifičnih boja muških i ženskih glasova, postaje smijeh (npr. Brischka, Sare patrya). Druga je tehnika obrnuta – zatezanje tempa, svojevrstan rubato u kojemu se osjeća neprestana napetost, ali koji tu napetost zauzdava poput divljeg konja (Cheresnhnaya). Doista je rijetkost da se bijeda s toliko strasti prenosi u pjesmu koja slavi život, no upravo se takvo zapanjujuće zvukovno bogatstvo čuje na soundtracku Cigani lete u nebo.

Irena Paulus