Bal na vodi

Bal na vodi

Mnogi predviđaju da će ono što je u 20. stoljeću značila nafta u 21. stoljeću značiti voda. S obzirom na sveopće onečišćenje i ostala ubrzana uništenja (zemlje, zraka, biljaka, životinja itd.), čista voda postaje prava dragocjenost. Nama su kao djeci još govorili da se i najveći siromah može barem oprati te biti čist i uredan jer voda nije skupa. Pijenje vode iz pipe ili špine (ovisno o regiji) bilo je samo po sebi razumljivo (i tako daleko od politikantskoga pokaznoga ispijanja vode iz hidranta sadašnjega zagrebačkog gradonačelnika, Milana Bandića). Flaširana negazirana voda za piće nije se kupovala. Ako je tko poželio da mu napitak »štipa nos«, želju bi mu utažila soda–voda. Danas je pitke vode iz vodovoda sve manje. Zagreb, grad koji leži na vodi (o čemu lijepo svjedoče imena njegovih lokaliteta, no treba ih znati i prepoznati), upravo doživljava očekivanu pobunu svojih »vodnih resursa« – voda za piće, usprkos prozirnoj demagogiji »prvoga gradskog oca« kako Zagreb ima najbolju vodu (na svijetu, naravno), ne zaudara na petrolej samo u novim naseljima nego i drugdje. Čim se zabode lopata u zemlju, štrcnu problemi. Tako je ovoga ljeta i u mojoj ulici (Baštijanovoj), čim su zamijenili vodovodne cijevi u sklopu rekonstrukcije svih instalacija i cijele ulice, voda počela zaudarati kao da pijemo iz naftne bušotine. Voda se pokazala nezgodnom i na samom kolniku, jer smo, i bez putovanja u Ameriku, dobili velika jezera, kojih nikako nije smjelo biti. No rasipnoj hrvatskoj pameti štednja i solidnost očito nikako da padnu na pamet.

Voda će potkopati i temelje zgradurina na kojima megalomanski hrvatski developeri (a zapravo rušitelji) žele zaraditi što više i što brže. Takvi kao da ne znaju da nas voda hrani, jer je nezamjenjiv sastojak hrane koju jedemo, da nas pere i čisti, da se njome razmjenjuju ljudi i roba jer je ona i sredstvo prijevoza (plovne vode, mora). Voda nas, kao sveta, pozdravlja prilikom stupanja u život (krsna voda) i otpravlja s ovoga svijeta (škropljenje bolesnika i mrtvaca). Voda čini do 75 posto čovjekova tijela; o njezinoj ravnoteži ovisi zdravlje svakoga stvorenja. Čini i gotovo tri četvrtine Zemljine površine, pa i ondje poremećaji u njezinoj ravnoteži uzrokuju globalne nedaće. Budući da se pojavljuje u tri agregatna stanja (kruto, tekuće, plinovito), jasno je da nas svaki dan može stići i njezina blagodat i njezina kazna.

Samu riječ voda nalazimo u svim slavenskim jezicima, a ie. korijen joj je *ued / *uod. U ostalim indoeuropskim jezicima osnova uodo– proširuje se nastavkom –r, odatle njem. Wasser (od wazzar) i engl. water. Grčki hýdor, hýdatos (voda) dat će mnoge europeizme (hidrologija, hidrografija, hidrogenski itd.), kao i lat. aqua (akvedukt, vodovod; danas je valjda češća riječ akvapark, kupalište s raznim ludorijama, toboganima i sl.). Stind. korijen udan(i) (u vodi) vidi se u lat. unda, val, ali znači i općenito voda tekućica, pa je npr. lat. unda fontis izvorska voda (za razliku od stajaćice). Lat. aqua i romanski jezici – tal. acqua, fr. eau, šp. agua, rum. apă – imaju u osnovi značenje tekućica ili rijeka. A s takvim vodama nikad nisi siguran. Ako prijeđu granice svojih korita ili uobičajene podzemne razine, znači da se priroda pobunila pa kažnjava ljude poplavom ili povodnjem. Povodanj (»po vodi«) najprije je bio pridjev i značio je »onaj koji ostaje poslije vode«. Nažalost, sve češće gledamo nemile slike bujica kako odnose i ljude i njihovu imovinu, ostavljajući za sobom krš, blato i lom.

No voda, a pogotovo vodica, svojim blagotvornim učinkom zaslužuje i tepanje. Tako, uz ostale, misle i Rusi, pa njihova svjetski poznata votka (rus. vódka), žestoko alkoholno piće od žita, nije ništa drugo nego (jezična) umanjenica od vodá. Na prvi se pogled ne vidi, no slično je značenjski motiviran i njezin zapadnjački brat viski. Engl. whisky preuzet je i »preuređen« iz galskoga (škotskoga) uisge beatha, što doslovno znači voda života (uisge, voda + beatha, život). Značenjski je jednako motiviran i europeizam akvavit (lat. aqua vitae, fr. eau–de–vie), što je žestoko piće dobiveno destilacijom nakon vrenja (gorenjem, paljenjem ili pečenjem voćnoga pripravka). Odatle npr. rakiji u nekim jezicima ime palinka jer žari i pali po požiraku. Na tom ognju nastaje i njem. Weinbrand, niz. brandewijn, koji je zapalio i staroengleski brandewine, što danas konzumiramo pod skraćenim imenom brandy, odnosno vinjak. Tomislav Ladan, doduše, misli da bi akvavit, taj eliksir života, mogao biti i plod pogreške srednjovjekovnoga pisara, koji je lat. aqua vitis (»sok od loze«) napisao ili prepisao kao aqua vitae (voda života). Tko će to nakon tolikih stoljeća znati?

U svakom slučaju, i u lokalu duhovito trezvenjačkog imena H2O (što je kemijska formula vode), a koji se nalazi u Glini, znaju povremeno izbiti tučnjave obijesnih (županijskih) novopečenih bogatuna, kojima i demoliranje jedne birtije pokriva uobičajena formula »nije u pitanju«. Sigurno je, međutim, da se nisu napili obične vode. Prije njezine umanjenice – votke.