Znanost je rasprava

Znanost je rasprava

Znanost je u Hrvatskoj u tranziciji. Znanstveni sustav koji danas imamo u određenoj je mjeri rezultat translacije onoga komunističkog, koji pak često nije bio zasnovan na znanstvenoj izvrsnosti. Mnogo je toga dosad poboljšano, ali daleko od toga da je proces gotov

Kada se prvi put javio interes za evolucijsku biologiju, čime je bio potaknut i koje su osobe u tome imale presudnu ulogu?

– Tijekom studija na PMF-u tragao sam za nekim sveobuhvatnim principom u biologiji, nisam bio zadovoljan uglavnom deskriptivnim, teorijski slabo utemeljenim i rijetko analitičko-kvantitativnim programom biologije. Intuitivno sam osjećao da bi biologija barem u nekom svom dijelu morala biti nalik fizici. Pri kraju studija shvatio sam da postoje polja u biologiji o kojima gotovo ništa nismo imali prilike čuti, a koja su upravo onakva kako sam zamišljao. Još me više iznenadilo kad sam shvatio da su se ta područja snažno razvijala u svijetu već u prvoj polovici 20. stoljeća. Riječ je konkretno o populacijskoj genetici, kvantitativnoj genetici, teorijskoj morfologiji te razvojnoj i evolucijskoj biologiji u najširem smislu. Tada sam shvatio da moram mnogo toga nadoknaditi, pa sam se više manje sam upustio u krpanje rupa iz tih područja. Šire gledajući za moj interes za evolucijsku biologiju zaslužna je srednja škola u koju sam išao (Matematičko-informatički obrazovni centar u Splitu).

Koliko je korisna bila edukacija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i što bi prema vašem mišljenju trebalo promijeniti na studiju biologije?

– Neki kolegiji na studiju definitivno su mi pobudili ljubav prema biologiji i znanosti općenito, i njih se uvijek s radošću prisjećam. No, po mom mišljenju moderni studij biologije morao bi imati u prve dvije godine barem onoliko matematike koliko ima i studij fizike. Moderna je biologija takva, teorijska i matematička, čak i u područjima koja imaju klasičnu notu kao što je npr. zoologija. To ne znači da se klasični pristup u zoologiji ili biologiji gubi, naprotiv, ali biologija je ušla u zrelu fazu kao znanost, lakše su uočljive opće zakonitosti, koje se mogu jasno izraziti i eksperimentalno testirati.

Dvije su ključne stvari koje bi trebalo unaprijediti na studiju biologije, jedan je pristup prenošenju znanja, a drugi je program studija. Što se tiče prenošenja znanja, potrebno je izbjeći prepričavanje udžbenika, oni su za čitanje i studiranje, a predavači bi trebali uvoditi studente u posljednje znanstvene trendove iz područja kojim se bave, jasno na prilagođen način. Takav tip prenošenja znanja neprocjenjiv je za studente i koristan za predavača jer studenti postaju partneri u znanstvenoj raspravi. A što je znanost nego rasprava? Takvim pristupom prestaje često spominjana kolizija između znanosti i nastave. To se dalje može unaprijediti smanjenjem broja kolegija, kojih držim da je uistinu previše, te uključivanjem većega broja predavača u jedan kolegij. Što se tiče programa, uočljivo nedostaje prije spominjano šire područje populacijske biologije koja njeguje kvantitativni način razmišljanja i koja bi omogućila da diplomirani biolozi budu zanimljivi kao kadar i drugim strukama.

Što je bilo presudno za odluku o odlasku iz Hrvatske na doktorski studij u Njemačku?

– Tamo me odvela težnja da naučim nešto o evolucijskoj genetici, no izravni povod bio je taj što je u jednom trenutku nastao zastoj u financiranju postojećih projekata u Hrvatskoj, pa nisam mogao odraditi planirane eksperimente. U ranoj fazi karijere opasno je previše čekati, pa sam otišao u Köln na doktorat, ali sam se nakon toga vratio na IRB, a tada su se već uvjeti stabilizirali.

Kada se javila ideja o filostratigrafiji? Koliko je vremena bilo potrebno da se dođe do takva otkrića? Kako će to utjecati na razvoj evolucijske biologije?

– Ideja o nečemu što će poslije postati genomska filostratigrafija javila mi se negdje tijekom 2002. za vrijeme doktorata u Kölnu. Na tom projektu, koji zapravo nikad nije bio formalan, radio sam pet godina. Dakle, može se reći da je to bilo poprilično izvan sustava. Moj mentor s doktorata Diethard Tautz drži da će otkriće biti prekretnica u evolucijskoj genomici, ali se jasno sve treba prepustiti vremenu. Za otprilike godinu dana bit će jasnije koliku težinu ima otkriće.

Kakav je prema vašem mišljenju položaj znanosti u Hrvatskoj, a posebice mladih znanstvenika?

– Znanost je u Hrvatskoj u tranziciji. Znanstveni sustav koji danas imamo u određenoj je mjeri rezultat translacije onoga komunističkog, koji pak često nije bio zasnovan na znanstvenoj izvrsnosti. Mnogo je toga dosad poboljšano, ali daleko od toga da je proces gotov. Što se tiče mladih znanstvenika, oni se još bore za svoje pravo mjesto u hrvatskoj znanosti. Nije još u dovoljnoj mjeri narasla svijest da znanost zapravo nose doktorandi i postdoktorandi. Najveći dio znanstvenih proboja događa se zapravo u toj dobi. Kod nas još ne postoji pravi sustav postdoktorskog usavršavanja kakav poznajemo na zapadu.

Što bi trebalo učiniti da se znanost u Hrvatskoj unaprijedi?

– Sva mudrost oko znanstvene politike svodi se na to kako privući i zadržati izvrstan znanstveni kadar, a kako se osloboditi lošega. Dakle znanstveni sustav mora imati mehanizme prepoznavanja, poticanja i stvaranja izvrsnosti. Kao i u biološkim sustavima, selekcija je tu nužan proces, i to na svim razinama. Dakle selekcijski je pritisak znanstvena izvrsnost, ali da bi selekcija bila efektivna, potrebno je postići određene uvjete, a to su primjerena varijabilnost i veličina znanstvene populacije. Stoga faktori kao što su mobilnost znanstvenika, kompetitivnost prigodom napredovanja, bolja procjena znanstvene izvrsnosti te dostupnost projektnog financiranja u prikladnom obliku svim kategorijama znanstvenika, a osobito mlađoj populaciji, iznimno su važni. Naglasio bih još jedan često zanemaren faktor, a to je znanstvena čestitost, za taj faktor držim da je preduvjet svemu ostalome.

Je li je u Hrvatskoj moguće dalje napredovati u znanstvenom smislu i namjeravate li tu i dalje graditi karijeru?

– Itekako je moguće znanstveno napredovati, ako ovo što radim bude prepoznato i uspijem dobiti primjerene uvjete za rad, a koji su sasvim dostižni i prilično skromni čak i za hrvatske uvjete, vjerujem da mogu još dosta toga zanimljiva napraviti. U svakom slučaju moja je želja pokrenuti tu kod nas vrhunska istraživanja iz evolucijske genetike, hoće li to biti i ostvareno, vidjet ćemo, nadam se najboljem.

Kako potaknuti financiranje neprofitabilnih grana znanosti za koje izravno nije zainteresirana industrija?

– Sve ovisi o tome što se podrazumijeva pod neprofitabilna grana znanosti. Ako se misli na lošu znanost, onda je i u redu da se ne financira, u nas je mnogo istraživača koji zapravo nisu znanstvenici. Odlika je znanstvenika da preko noći može promijeniti projekt na kojem radi, napustiti stari i krenuti na nešto potpuno novo, ako uvidi da neće iz bilo kojeg razloga dobiti primjerene rezultate, ili da područje više ne prati znanstvene trendove. Znanost je dinamična i pravi znanstvenik uvijek nosi sa sobom samo svoj logički način razmišljanja i znanstvenu intuiciju, sve ostalo može se u određenom trenutku napustiti. Po mom mišljenju nema neprofitabilnih grana znanosti, prava znanost uvijek se nekako i izbori za financijsku potporu, osobito vani. Meni se čini da u Hrvatskoj industrija i ne može ozbiljno pratiti znanost kad zapravo ni sama nije razvijena.

Razgovarao Damjan Franjević

U ponedjeljak 17. rujna 2007. u okviru Salona Matice hrvatske Tomislav Domazet-Lošo održao je predavanje Genomska filostratigrafija – novi pristup rekonstrukcije evolucijske povijesti.

Evolucijski razvoj živoga svijeta, iako je mogao teći mnoštvom putova, dogodio se na jedinstven način tijekom dugog vremena. U nemogućnosti da mu budemo svjedoci, taj zadivljujući proces možemo samo rekonstruirati preko tragova koje je ostavio. Često su ti tragovi nepotpuni, nejasni ili rijetki. Genomska filostratigrafija kao nova teorija kaže da svaki danas živući organizam u svom genomu nosi zapis o svom evolucijskom putu, a kao metoda omogućuje da nam svaki danas živući organizam ispriča svoju evolucijsku priču. U predavanju Tomislav Domazet-Lošo govorio je o njezinom nastanku te će prikazati prve ikad napravljene filostratigrafijske mape.

Tomislav Domazet-Lošo (1974) diplomirao je biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao genetiku na Institutu za genetiku Sveučilišta u Kölnu. Zaposlen je na Institutu Ruđer Bošković kao znanstveni novak. Predmet mu je interesa evolucijska genetika.