Varljivo ljeto 2007.

Varljivo ljeto 2007.

Dakle, još jedno dugo toplo ljeto je za nama. Za razliku od prethodnih godina, ove smo sezone bili pošteđeni redovitih porcija vijesti o (dogovorenim?) pograničnim čarkama sa Slovencima, a netko se (nebesima hvala) na HTV-u dosjetio da nevoljnicima koji si ne mogu priuštiti tjedan-dva brčkanja u najljepšem moru na svijetu, uistinu ne bi bilo umjesno pašku sol u ranu utrljavati prikazivanjem priglupih pustolovina teksaškoga rangera Walkera. Još kad prvim programom državne dalekovidnice sparnih ljetnih večeri ne bi ordinirali nadriliječnici s bankrotirane talijanske klinike Life, gdje bi nam bio kraj?!

Da spomenutim nesretnicima osuđenima na znojenje pred malim ekranima zdušno propagirana jadranska orijentacija ne bi ostala potpuno apstraktnim pojmom, brine se gospodarska redakcija HTV-a i njezin urednik Đuro Tomljenović, koji već jedanaestu godinu zaredom požrtvovno brani Boje turizma. Dok Nevena Rendeli i Mislav Togonal marno obilaze obalna i kontinentalna odredišta, budnim okom procjenjujući popunjenost smještajnih kapaciteta, bodujući uređenost plaža, rangirajući dotjeranost gradova i odmjeravajući susretljivost uslužnih djelatnika, da bi s prvim kišama i padom temperatura negdje zadovoljno zataknuli još jedan Turistički cvijet, ja se neprestano pitam komu je ta emisija uistinu namijenjena. Naime, oni koji tulumare na Zrću ili u hvarskim uvalama vrebaju Paris Hilton, Michaela Schumachera, Vlatku Pokos i svitu Snježane Mehun nijanse svih boja turizma upoznaju iz prve ruke, a većinu prisilnih apstinenata od morskih radosti slikovite reportaže s vodičke ili bračke rive mogu uglavnom tek dodatno frustrirati. Usput, ne čini li se i vama da se ovog ljeta za gospođicu Pokos provodila združena medijsko-bankarska humanitarna akcija kodnoga naziva Dajmo da troši.

Tijekom srpnja i kolovoza živce gledatelja neumorno je trošio iritantni Mario Petreković, uz elokventnu Idu Prester i šarmantnu Sandru Bosnar suvoditelj teško gledljive i još teže slušljive glazbene emisije Ljeto nam se vratilo. Najavljivan kao konačni povratak domaće urbane glazbe na HTV, projekt naslovljen prema davnom hitu pokojnoga Krešimira Blaževća i Animatora ubrzo se prokazao kao još jedan jeftin, nesuvisao i promašen pokušaj da se mlađoj publici željnoj kvalitetnijih pop- i rock-akorda podmetne nejestiva musaka sastavljena od prastarih spotova i gostovanja sumnjivih estradnih lica kakva su ona Saše Lozara ili Alena Hržice. Pitanje je tek tko na javnoj televiziji nepodnošljivo narcisoidnog i neduhovitog Petrekovića drži voditeljem, te ga gura jučer u Shpitzu i Genijalce, danas u Ljeto... a sutra u Uzmi ili ostavi.

Navodno zabrinut da bi mu, odluči li iskoristiti godišnji odmor, netko mogao preoteti posao, protekle je mjesece radno proveo i Mislav Bago, urednik i voditelj Magazina, koji se nikako ne uspijeva osloboditi izraza lica osobe koja neprekidno pati od opstipacije. Spretno i ažurno obrađujući aktualne teme poput tragedije vatrogasaca na Kornatu ili krize gradske vlasti u Osijeku, Bago je primjereno nepretenciozne i ležerne tjedne preglede zbivanja efektno začinjao izborom ponešto šarenijih i trivijalnijih svjetskih zanimljivosti. Premda je neosporno riječ o sposobnu profesionalcu, stječe se dojam je nagradu za novinara godine, zarađenu agresivnim i nerijetko neobično grubim predbožićnim intervjuima s Ivom Sanaderom i Ivicom Račanom, Bago možda ipak primio prerano.

Nakon što smo prethodnih dvaju ljeta imali prilike svakodnevno uživati u benignom eskapističkom serijalu Malo misto, u kojem su imenjakinje Barbara Kolar i Štrbac, njihovi muški pandani Robert Ferlin i Zuber te drugi prisavski neimari špartali malenim mjestima srca uredničkih, emisija u dlaku istog sadržaja ukazala nam se i ove sezone kiselih krastavaca, ovaj put pod nemaštovito izmijenjenim naslovom +30 u hladu. Šprancu znate: red manje ili više ukusno aranžiranih lokalnih gastronomskih specijaliteta, red razgovora s mjesnim redikulima koji živo prepričavaju ribičke i lovačke priče, red nazalne pjesme članova nekog KUD-a ili na brzinu sklepane klape, pokoja crtica o slavnoj prošlosti mjesta te »slučajan« susret sa sedamdesetogodišnjom francuskom profesoricom koja je svoje umirovljeničke dane odlučila provoditi u rajskoj idili srednjodalmatinskog otoka ili ljupkoga banijskog gradića.

Pa sljedećeg ljeta opet ispočetka, budno pazeći da se gledatelje ne uznemirava ozbiljnijim, neugodnijim i turobnijim temama iz svagdana naših malih mista.

Josip Grozdanić