SUKOB S MRAKOM

SUKOB S MRAKOM

Tomislav Marijan Bilosnić, Kolac u rijeci Zrmanji, Nova Istra, Istarski ogranak DHK, Pula 2007.

U postojeći, tragičnošću prožet sadržaj romaneskne svijesti, pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić unio je svoju poetsku dušu koja se ne predaje mraku, nego se gotovo nadnaravnom duhovnom snagom opire zlu. Zato će upaljene buktinje na kraju romana u kojima gore dva nekad bliska, podrijetlom povezana čovjeka, simbolički svjedočiti o besmislu mržnje koja vodi destrukciji, ništavilu. Bilosnićev roman Kolac u rijeci Zrmanji dramatskom silinom evocira tragične poente iz Domovinskoga rata, koje su izoštrene do katarze u bestijalnim, dehumaniziranim ambijentima zatvora. Mučne opise zatvorskih izopačenosti Bilosnić je suprotstavio animalističkim ratnim zločinima, koji kulminiraju u opisu plamtećih ljudskih lomača, sugerirajući nam nužnost čišćenja od strahota i zla.

Pisati o nečemu što se zbilo gotovo nedavno i još traje u svijesti i ranjenim dušama povrijeđenih ljudi smion je spisateljski podvig, jer nema kao podlogu takozvani historijski, povijesni, vremenski odmak koji pruža mogućnost objektivnijeg sagledavanja protekle stvarnosti. Rasnom proznom piscu Bilosniću pridružio se pjesnik Bilosnić osmišljavajući u kontrapunktu svijetlih proplamsaja duše i destruktivnih mračnih razaranja ljudskosti, moguće katarzičko oslobođenje, poniranje u nove, čovjekolike prostore svijesti. Žestina nesmiljene borbe protiv mraka oštro je i nemilosrdno suprotstavljena lirskoj kantileni autorovih poetskih meditacija nad fotografijom Zvonimirove žene, čiji lik daje čvrstoj romanesknoj strukturi smisaonu ljepotu čovjekova bivstvovanja koju daje ljubav:

»Gledajući lice svoje žene, buljeći i dalje u njezine oči na fotografiji, gotovo da je mogao pratiti kretanje neba i zvijezda. Vidio je u njima sve tajne svoga srca, kao i tajne svoje savjesti. Ta fotografija bila je zapravo sve znanje koje je nosio o svojoj ženi, nešto što još nije prekriveno prašinom, što ničime nije zamućeno ili zamračeno. Još je jedino ona, fotografija, mogla izvući toliko svjetla iz spilje njegova srca i odraziti ga na njegovu licu i njegovim očima.«

Protagonisti romana, Zvonimir i Milan, pribijeni na svojim križevima suprotstavljenih, neprijateljskih strana; ubojstvo Milanova brata i silovanje Zvonimirove sestre u simboličkim i dijaboličkim poniranjima zločina i kazne, zločina i žrtve, sve to izgara u čistilišnom plamenu vatre koja spaljuje zlo:

»Jesu li se čula dva krika ili jedan, ne bi se točno moglo reći. Vjerojatno će biti da se radilo o jednom istodobnom, zajedničkom kriku. Jedva da se i moglo zamijetiti kad je od dvije plamteće lopte postala jedna.

Jesu li se njih dvojica našla u zagrljaju zato što su htjeli jedan drugome u tome trenu pomoći, ili su si tako htjeli u posljednjem trenu sve oprostiti, nitko nikad neće saznati. Kao što neće biti poznato jesu li oni, možda, to zadnji put goreći potpuno, krenuli jedan na drugoga, kako bi se konačno obračunali, ne ostavljajući nikakve sumnje u to tko je pobjednik.«

U ovom silovitom sukobu s mrakom dubiozna je svaka pomisao na mržnju. Bilosnićev roman Kolac u rijeci Zrmanji, usprkos svim ratnim i inim užasima, pledira za ljubav i čovječnost.

Ljerka Car Matutinović