Suglasje riječi i slike

Suglasje riječi i slike

Visoka zanatska razina otkriva vrsno poznavanje grafičkog medija, što je u spoju s vrlo finim senzibilitetom za riječ i bogatim iskustvom u izradi grafičko-pjesničkih mapa i bibliografskih izdanja iznjedrilo pravi likovno-pjesnički simposion

Deset pjesama Antuna Šoljana i deset grafika Zdenke Pozaić čini drugu po redu grafičko-pjesničku mapu u biblioteci Pjesnik, čiju nakladu i oblikovanje potpisuje sama grafičarka. U svakom su primjerku po dvije Šoljanove pjesme prepjevane na francuski, češki, talijanski, engleski i njemački, od kojih ona na stranom jeziku čini par s hrvatskim originalom i oblikuje košuljicu za jedan grafički list. Izbor je pjesama dakako bio uvjetovan i tehničkim razlozima koji su zahtijevali da pjesme svojom dužinom ne prelaze na drugu stranicu. Grafički su listovi izrađeni u tehnikama visokoga tiska, linorezu i drvorezu te otisnuti, kao i pjesme, na 160 g/m2 papiru Veline Arches blanc. Visoka zanatska razina otkriva vrsno poznavanje grafičkog medija što je u spoju s vrlo finim senzibilitetom za riječ i bogatim iskustvom u izradi grafičko-pjesničkih mapa i bibliografskih izdanja iznjedrilo pravi likovno-pjesnički simposion. Zajedno s prvom knjigom-mapom iz biblioteke Pjesnik posvećenom mladenačkim stihovima Vaclava Havela, koja je prošle godine u Pragu uručena bivšem češkom predsjedniku, mapa će biti predstavljena potkraj listopada u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

Šoljan, manje poznat kao pjesnik, u ovim je kratkim pjesničkim oblicima posve kondenzirao životna stanja. Upravo iz tog su razloga odabrane pjesničke minijature iznimno podatne za likovni izraz Zdenke Pozaić. Njezina sposobnost sažimanja iskustva u jasan, a opet vrlo poetski i do jednostavnosti pročišćen likovni govor našao je savršenu paralelu u Šoljanovoj »pročišćenosti znaka i simbola, u slikovitosti i jasnoći pobuđenih prizora«, kako je u predgovoru izboru Šoljanove poezije napisao Tonko Maroević. Šoljanova poezija obiluje vizualnošću oslobođenom svake mimetičnosti. Dubokom lirskom osjetljivošću i snažnom imaginacijom pjesnik imenice pretvara u oblike, a pridjeve u boje. Zdenka Pozaić pak psihološkim kvalitetama boja evocira stanovitu atmosferu pjesme. Njezina osobna ikonografija na razmeđu je stilizirane figuracije i apstrakcije. »Poštujući u potpunosti drvorez kao likovni izraz koji svoju punoću dobiva ne samo u preciznom urezivanju obrisnih linija crteža, već i u obojenoj plohi koja otiskom na finoj teksturi japanskoga papira ostavlja čak i trag godova s drveta, autorica računa na apsolutno iskorištavanje tehničkih mogućnosti izraza u konačnom likovnom rezultatu« (Dorotea Jendrić). Boja gradi i prostor slike i oblik u njemu na način da imaju jednaku vrijednost, ili se pak osamostaljuje u liniju. Suprotstavljena miru četverokutnih ploha, linija zbivanju daje smjer kretanja. Presijecanjem transparentnih ploha Zdenka Pozaić kreira prostorne planove i komponira simfoniju boja koja proizvodi onaj »nutarnji zvuk« (Vasilij Kandinsky), koji nas uvodi u osjećanja intimnih prostora ljudske duše. Mogli bismo reći da Šoljan riječima slika, a Zdenka slikama svira. »Tehnička askeza linoreza postaje medijem discipliniranih emocija kao u glazbi. Glazbu ne spominjem slučajno. Ako bismo tragali za prirodom njenog čuvstva koji ona varira na svojim listovima, onda bismo neizostavno asocirali glazbu, ili drugim riječima: ono što je najneodređenije u nama potrebuje najviše tehnike, discipline i preciznosti da bi bilo priopćeno« (Veselko Tenžera). Usnula modrina probuđena je mačem žute i crvene pretvarajući radost življenja u ljubičastu Svetkovinu. Mirisna slutnja crvene jedrine ženskoga tijela rascvjetala je krajolik u Prozoru i vatrom žudnje rastopila njegov plavičasti zaslon. Oštri zubi pohlepe razjedaju ugrabljene darove u grabežljivim Prstima. U Magičnom oku između prijepora oka i nezainteresirana sunca nastaje drama obojenih obzora. Ljepota suglasja između riječi i slike neosporno izaziva treptaj svih osjetila u čitatelja promatrača. »Teško je reći pomaže li Zdenka Pozaić u cjelovitijem sinestetičkom iskustvu Antunu Šoljanu ili on njoj«, istaknula je Iva Körbler u predgovoru mapi. Za oba je umjetnika osjetilnost most preko kojeg svoja životna otkrivenja predaju čitatelju promatraču. Zbog toga je u njihovim djelima toliko poticaja doživljaju. Za razliku od površne dopadljivosti koja okreće oko prema van, ovi umjetnici izazivaju drhtaj unutrašnjih ticala.

Savršeno ovladavanje grafičkim umijećem, preciznost izvedbe, posebna osjetljivost za tvarnost boje i podloge te ljepotu knjige priskrbile su ovoj grafičko-pjesničkoj mapi mjesto među najljepšim hrvatskim knjigama koje će biti izložene na izložbama Book Art International u sklopu sajma knjiga u Frankfurtu u listopadu ove godine i Best Designed Books From All Over the World na sajmu knjiga u Leipzigu u ožujku sljedeće godine. Pohvala ruci!

Anita Zlomislić