Rastuća paranoja

Rastuća paranoja

Ne osobito izvorna premisa filma u rukama Mikaela Hafströma dobiva novi aspekt, ujedno drzak i zreo, bez krvi i izrazito uvjerljiv

Dojmljiv i nepreuzetan, jasno upravljana, sofisticirana, stilizirana i decentna švedskoga toucha (od strane redatelja Mikaela H °afströma), najnoviji neobično uspješan horor 1408 (na tragu svojevremene iznenadne uspješnice Šestog čula) balansira klaustrofobiju, rastuću paranoju apstraktnih, bezimenih užasa i suspense, s borbom s vlastitim demonima u jezovitim i nepreglednim prostorima psihe. Svojevrstan amalgam Tajnog prozora (tanka linija između stvarnosti i fikcije, poglavito kad je protagonist pisac) i Isijavanja (jezovitost ukletog hotela), 1408 također je film nastao prema djelu istoga pisca – Stephena Kinga.

1408 podjednako evocira i Identitet Jamesa Mangolda, zanimljiv uradak iz 2003, u kojem je i opet nastupao John Cusack, glavni nositelj (i to kakav!) zbivanja i H °afströmova filma. Pretvorivši svoju (gotovo monodramsku) ulogu u čisto katarzičko iskustvo za gledatelja, Cusack naprosto briljira u vrlo zahtjevnoj ulozi. Ispod površine zidova, plahti, kreveta i podova zle hotelske sobe iz naslova, u kojoj je zatočen, kriju se prijeteća, tiha ili vrišteća lica, mrtvi rođaci protagonista ili slučajevi nasilne i(li) suicidalne smrti njezinih žitelja. Ne osobito izvorna premisa filma u rukama Mikaela H °afströma dobiva novi aspekt, ujedno drzak i zreo, bez krvi i izrazito uvjerljiv. Jedinom slabosti mogao bi se smatrati višestruki lažni završetak, koji pridodaje nepotrebnoj duljini i razvučenosti inače po svemu iznadprosječna filma i svakako ugodna iznenađenja za sve ljubitelje žanra.

Katarina Marić