Prijatelji za prijatelje

Prijatelji za prijatelje

Ako bismo dali najkraću ocjenu 7. festivalu komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji, ona bi glasila: vrhunski su umjetnici izveli odlično osmišljen program pred mnogobrojnom publikom

Uz Dubrovačke ljetne igre, festival komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji najbolje potvrđuje Dubrovnik kao europsko kulturno, a posebice glazbeno središte s projektima iznimno visoke umjetničke razine. Glazbena virtuoznost izvođača, posebna atmosfera koja prati festival te pozornost koju mu posvećuju mediji zasigurno su najzaslužnije za njegovu dobru promociju. Kako sam Julian Rachlin vidi svoj festival, najbolje govori njegova izjava: »Mi glazbenici moramo biti vrhunski uvježbani, a publika otvorena i spremna na avanture…« Tijekom ovogodišnjeg Festivala Julian Rachlin i prijatelji održano je devet koncerata, uključujući i onaj, već tradicionalni, dar građanima Dubrovnika, besplatni koncert u Crkvi sv. Ignacija.

Festival su otvorile stožerne osobe festivala: violinist Julian Rachlin, violončelist Mischa Maisky i glasovirač Itamar Golan, koji su uputili dobrodošlicu publici sjajnom izvedbom Beethovenova Trija za klavir, violinu i violončelo u D-duru, op. 70, br. 1, koja je prštala virtuoznošću i muzikalnošću. Potom je Mischa Maisky ustupio mjesto našem hornistu Radovanu Vlatkoviću u Brahmsovu Triju za violinu, klavir i rog u Es-duru, op. 40. Prva festivalska večer privedena je kraju izvedbom violinista Rachlina i Jansen, violista Rysanova, violončelista Maiskog i novoga lica međunarodne ekipe, izvanrednog klarinetista Martina Frösta. U čvrstoj komunikaciji, sjedinjujući svoje vrhunske sposobnosti zajedničkom cilju, ispleli su finu potku Mozartova Kvinteta za klarinet, dvije violine, violu i violončelo u A-duru, KV 581. Koncert su umjetnici posvetili uspomeni na poginule hrvatske vatrogasce, dok je sljedeći koncert bio posvećen preminulom Lucianu Pavarottiju. S velikim pijetetom, mislima na nezaboravnoga kolegu Luciana Pavarottija Golan, Rachlin, Rysanov i Maisky odsvirali su Brahmsov Klavirski kvartet u A-duru, op. 26.

Svake godine jedna festivalska večer nosi naslov Koncert u bijelome. Tada se odvija premijerni program, a izvođači i publika odjeveni su u bijelo pa je tako bilo i na trećoj večeri pri svjetskoj praizvedbi nove verzije Vangelisova djela Mythodia. Dubrovačku verziju, prilagodbu za komorni orkestar, dvije violine i zbor napisao je Sergei Dreznin, pa su dionicu vokala svirali violinisti Jansen i Rachlin, uz vrlo kvalitetno sudjelovanje Dubrovačkoga komornog zbora (pripremio F. Krasovac), dok su orkestar sačinjavali svi sudionici festivala.

Da sve ne bi bilo ozbiljno, umjetnici su petu večer unijeli malo humora. Violinist Aleksey Igudesmann i pijanist Richard Hyung-ki Joo, vrsni instrumentalisti, pripremili su simpatičan performans pun humora, pa su se dvoranom tvrđave Revelin razlijegale salve smijeha. Večeri su dali naziv Mala noćnomorna muzika. Drugi dio večeri bio je ispunjen nastupom poljskoga harmonikaša K. Krzystofova Dobreka, ruskog violiniste A. Biza, brazilskog udaraljkaša L. Ribeira i bečkog kontrabasista S. Lacknera, koji svoj sastav zovu Dobrek Bistro. Svirala se različita glazba. Spajanje dvaju spomenutih sadržaja bio je promašaj. Zbog različitosti koncepcije i stila trebale su to biti dvije zasebne večeri.

Šesta je večer u atriju Kneževa dvora donijela zvuk skladbe Metammorphosa Richarda Straussa koju su izveli violinisti Rachlin i Jansen, violisti Rysanov i novi član festivala Benjamin Marquise-Gilmore, violončelisti Thedéen i Strule te kontrabasist Watton. Toj skupini glazbenika pridružili su se dva violinista, Kretz i Igudesman, maksimalno uloživši svoj potencijal u Mendelssohnovu Oktetu za dvije violine, viole, violončela i jedan kontrabas. Interpretacija je imala odjek simfonijskoga sviranja, baš onako kako je na partituri zapisao skladatelj, »sviranje simfonijsko, a ne komorno«.

Na sljedećem koncertu, uz Cesara Francka i Alfreda Schnittkea, publici je predstavljen američki skladatelj William Martin Joel, poznatiji kao Billy Joel. U pijanistu Hyung-Ki Joou Joelove Maštarije i zablude našle su pravog interpreta, a sama skladba i njezina izvedba pobudile su živo zanimanje. Gudački trio Alfreda Schnittkea u sebi nosi nešto mračno, pa su ga tako i tonski obojili violinistica Janine Jansen, violist Rysanov i violončelist Thedéen. Sonatu za violinu i klavir u A-duru Cesara Francka na ovom koncertu na violončelu je izveo Maisky potvrdivši se, tko zna koji put, kao mag svoga glazbala.

Na predzadnjem festivalskom koncertu Julian Rachlin biranim se riječima oprostio od publike i prostora Kneževa dvora. Program su te večeri započeli Beethovenovom Sonatom za violinu i glasovir br. 10, op. 96. Violinisti Rachlin i Jansen, violist Rysanov i violončelist Maisky okupili su se oko Šostakovičevog Kvarteta br. 7, op. 108, a djelo su oblikovali zrelo, mudro i s mnogo unutarnje snage. Dvořákov Klavirski kvintet u A-duru, op. 81, bilo je posljednje djelo izvedeno u Kneževu dvoru, a umjetnici, klavirist Golan, violinistice Jansen i J. M. Kretz, violist Rachlin i violončelist Thedéen ponudili su kao i svaku prethodnu večer izvedbu visokog umjetničkog izričaja. Jasno, pljesak se doslovce prolomio.

Festival je započeo Beethovenovim djelima, a s njima je i završio. Na Boškovićevoj poljani nastupili su pijanist Itamar Golan, violinist Julian Rachlin i violončelist Mischa Maisky, uz Kraljevsku filharmoniju iz Londona pod vodstvom dirigenta Daniela Gattija.

Večer je započela Beethovenovom Uvertirom Koriolana, op. 62. Gatti je bio vrlo štedljiv u pokretima, no učinkovit. Njegov je osjećaj nepogrešivo usmjeren na sadržaj djela, a orkestar mu je podatan (puhači su bili blistavi!). Skladba je zaista zasjala punim sjajem. Uslijedio je Koncert za glasovir, violinu, violončelo i orkestar u C-duru, op. 56, koji je Beethoven posvetio dobročinitelju princu Lobkowitzu. Golan, Rachlin i Maisky su, uz Kraljevsku filharmoniju, djelu dali gotovo plastičnu opipljivost. Izvedba je pozdravljena frenetičnim aplauzom i povicima odobravanja.

Kad je Gatti ostao ponovno sam sa svojim orkestrom, krenula je 4. simfonija u B–duru, op. 60, Gatti je precizno ostvarivao svoje zamisli izvlačeći paralelno najbolje iz notnoga zapisa i iz orkestra. Odavno se u Dubrovniku nije čula takva izvedba te simfonije. Odzvonila je i ponoć, a umjetnicima se još pljeskalo. Kao da se nitko nije htio odvojiti od čarolije vrhunske glazbe.

Ileana Grazio