OZBILJAN PRISTUP TRENDOVSKIM TEMAMA!

4. međunarodni simpozij za teoriju i dizajn u digitalno doba Arhitektura i moda s arhitektonskom radionicom Reality Chic, Grožnjan, kolovoz 2007.

OZBILJAN PRISTUP TRENDOVSKIM TEMAMA!

Arhitektura se donedavno smatrala ozbiljnom i trajnom, a moda trivijalnom i prolaznom. U ovo postdisciplinarno, digitalno doba, arhitektura i moda promatraju se kao srodni svjetovi sličnih interesa: arhitektura poprima osobine mode, a obje postaju brand. Polaznici su morali istražiti složen odnos između arhitekture i mode, odnos u čijem je središtu tijelo

U Grožnjanu je sredinom kolovoza održan četvrti po redu Međunarodni simpozij za teoriju i dizajn u digitalno doba pod naslovom Reality Chic: Arhitecture and Fashion. Simpozij se održava od 1989. u Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu, u organizaciji arhitektonskog ureda Penezić & Rogina. Ove godine tema su bile paralele, veze i preklapanja arhitekture i mode. Teorijski je dio vodio Nigel Whiteley s lancasterskog univerziteta u Velikoj Britaniji, dok je radionica održana pod vodstvom Penezića&Rogine. Gostujući predavači / kritičari bili su pisac i teoretičar Žarko Paić, arhitekt Saša Begović, teoretičar mode Nenad Korkut i dizajner Nenad Roban.

4. međunarodni simpozij za teoriju i dizajn u digitalno doba bio je u znaku arhitekture i mode. Često u povijesti možemo vidjeti usporednice između arhitekture i mode, ali jednako tako i njihovu različitost. Arhitektura se smatrala ozbiljnom i trajnom, a moda trivijalnom i prolaznom. Danas su te granice pomaknute te se u postdisciplinarno, digitalno doba, arhitektura i moda promatraju kao srodni svjetovi sličnih interesa. Arhitektura poprima osobine mode, a obje postaju brand. Polaznici su morali istražiti složen odnos između arhitekture i mode, odnos u čijem je središtu tijelo. Simpozij je započeo posvetom proslavljenom britanskom arhitektu Cedricu Priceu (1934–2003), koji je i sam bio gost predavač na međunarodnom simpoziju 1990. Cedericovo gostovanje u Grožnjanu poprimilo je oblik urbane legende. Ispijanje likera od artičoke Cynara, pušenje cigara, klečanje ispred natpisa Ulice Prvog maja i vježbanje tai-chija na glavnom trgu — priče o Cedericovim ritualima tradicionalno se prenose generacijama u Grožnjanu. A kao svojevrsnu inicijaciju polaznici moraju proći barem dio tih rituala (na njihovu sreću to na kraju bude ispijanje Cynara uz cigare). Kao i svake godine, i ove su se okupili polaznici različitih profila – studenti, arhitekti, dizajneri, umjetnici, kipari – iz više zemalja (Italija, Slovenija, Makedonija, Hrvatska). Teorijski je dio vodio Nigel Whiteley, i praktični Penezić i Rogina, arhitekti, koji spadaju u nekolicinu svjetskih ureda koji arhitekturu sustavno prevode iz mehaničke u digitalnu eru. Ove godine uvršteni su u kultnu ediciju IT Revolution in Architecture i time postali prvi hrvatski arhitekti o kojima je objavljena teorijska studija u obliku knjige na stranom jeziku izvan granica Hrvatske.

Interdisciplinarnom karakteru simpozija znatno su pridonijeli i gostujući kritičari / predavači: pisac, teoretičar i viši predavač sociologije kulture, sociologije mode i estetike na studiju modnoga dizajna Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Žarko Paić, arhitekt i jedan od utemeljitelja arhitektonskog studija 3LHD Saša Begović, modni teoretičar Nenad Korkut i dizajner Nenad Roban.

Simpozij je balansirao između teorijskog i praktičnog dijela; ujutro bi Nigel Whiteley održao predavanje (više nego inspirativno), a nakon toga uslijedio bi dnevni zadatak. Prva dva dana zadaci su bili strogo arhitektonski ili modni (dizajnirati odijelo za sebe po uzoru na izložbu Dressing Ourselves na Milanskom trijenalu i napraviti osobnu arhitektonsku intervenciju unutar Grožnjana). Kasno popodne izlagale bi se razrade zadataka, uz neizostavne kritike predavača i gosta kritičara. U drugom dijelu simpozija polaznici su bili podijeljeni u dvije skupine te su uslijedili kratki teoretski zadaci (brainstorming), gdje se postupno morala razraditi povezanost arhitekture i mode — što je arhitektura za modu, a što moda za arhitekturu, razlika između privatnog i javnog, zastiranja i otkrivanja.

Treći dio bio je faza razrade i finaliziranja projekata kojima su sudionici nastojali pretvoriti teorijske spoznaje u realne projekte s naglaskom na digitalnom dobu. Kada je na prijelazu iz drugog u treći dio nastala kriza i nedoumica među polaznicima, u pomoć je pristiglo bonus-predavanje o životnom heroju jednog od predavača — Marcu Bolanu. Kako to nije bilo dovoljno, uvedeni su i dodatni sati edukacije uz Youtube i spotove Davida Bowiea (ali samo iz faze Ziggy Stardust). Najprikazivaniji je definitivno bio Life On Mars, bez kojega više nije moglo započeti nijedno predavanje. Projekti su na kraju uspješno dovršeni, a primjer intervencije u obliku Marca i Davida najbolje pokazuju grožnjansku atmosferu — intenzivan rad i ozbiljnost, a istodobno ležerna zabava i nepredvidljivost predavača. Nepredvidljivost se očitavala i u kritikama i komentarima, koji su katkada bili vrlo opaki ili bi za ponuđeno rješenje jednostavno rekli: »Nije dovoljno fluffy.«

Dvije grupe ponudile su dva rješenja; prva se bavila okvirima (frames) (Aleksandra Sekutkovska, Ivana Bertić, Igor Banović, Fran Dumandžić, Miro Roman — Multimedia Frame), a druga pretvaranjem javnog prostora u privatni (Silvia Ranchicchio, Ivana Biočina, Robert Veselko, Stjepan Miketek — Soft Cell). Svi su polaznici, kao i svih godina dosad, neupitno profitirali novim spoznajama o svijetu u kojem živimo.

Ivan Biočina