Medijski linč

Medijski linč

Ni linč ni hajka ne mogu biti standardom odgovorna i ozbiljna novinarstva. Očito je došlo do brkanja pojmova, pa svatko tumači pravo, ali i odgovornost, onako kako mu odgovara

Postoji li medijski linč? Ima li medijske hajke? Sudeći prema reakcijama onih o kojima mediji izvještavaju, postoji. Sve je više ljutitih primjedbi na medijske objave i sve se češće novinari optužuju kako pokreću hajku i doslovce linčuju osobe iz javnoga života.

Primjera ima mnogo, ali prisjetimo se samo nekih karakterističnih. Leon Sulić nije se pojavio na objavi presude jer je bježao zbog medijske hajke, prema tvrdnji njegovih odvjetnika u »Večernjem listu« od 6. lipnja 2007. Na medijsku hajku žalili su se svojedobno i Hebrang pa i Glavaš.

Nakon tragedije na Kornatu vatrogasci su se potužili kako su izloženi medijskom linču. Čak i najjače medijske kuće, poput HRT-a, žale se na medijsko izvještavanje pa je ravnatelj Vanja Sutlić rekao kako je HRT izložen medijskom reketu. Naglasio je kako pojedinci mogu nametnuti odeđene teme javnosti.

Dakle, nešto očito postoji. Ne može se samo tako prijeći preko pritužbi. Neke se mogu proglasiti pokušajem skretanja pažnje i taktikom Drž’te lopova! kojom vješti manipulatori žele izbjeći odgovornost, ali neke su veoma ozbiljne i ne mogu se samo tako olako odbaciti.

Što je medijski linč ili medijska hajka? Je li to legitimni novinarski postupak? Mogu li se mediji pretvoriti u istjerivače pravde, a novinari u osamljene šerife koji svojim perom istjeruju zločin i kažnjavaju krivce?

Dakako da nije, jer ni linč ni hajka ne mogu biti standardom odgovorna i ozbiljna novinarstva. Očito je došlo do brkanja pojmova, pa svatko tumači pravo, ali i odgovornost, onako kako mu odgovara.

Oni koje mediji prozivaju bježe od odgovornosti oduzimajući novinarima njihovo prirodno pravo da propituju što je istina i da li je došlo do nekih društveno neprihvatljivih pojava. Osnovna je dužnost medija i novinara ukazivanje na negativnosti i traženje odgovornih, a sve u želji da javnost zna što se događa te da se spriječi neprihvatljivo ponašanje. Novinare se pokušava svim sredstvima spriječiti u obavljanju ove osnovne zadaće, pa ih se često i proziva zbog medijskog linča i to onda kada samo obavljaju svoju dužnost. Teško je vjerovati da je pravi razlog nepojavljivanja Leona Sulića na sudu medijska hajka, ali dobro zvuči. Odvjetnici tako skreću pozornost sa Sulića na medije. I Glavaš je vješto napadao novinare zbog medijske hajke, ne spominjući da bez medijskoga praćenja ne bi bilo njegova pompozna odlaska u pritvor.

No, to očito nije slučaj s HRT-om i ne govori Vanja Sutlić bez vraga da se javnosti mogu nametnuti određene teme. Pitanje je rade li to novinari u skladu sa svojim profesionalnim standardima ili to netko manipulira njima? Agenda setting ili nametanja tema, stavljanje tema na dnevni red novinara legitimna je metoda, ali mora imati duboko profesionalno opravdanje. Nije zadaća novinara nekoga nategnuti, prozvati, rasturiti ili razvaliti samo zbog toga što je to netko došapnuo urednicima i nakladnicima. Takve pojave jesu medijski linč i medijska hajka i prvi su novinari koji se moraju u svojim redovima boriti protiv njih.

Nažalost, sve je manje primjera u kojima novinari istražuju, dolaze do nekih novih činjenica, saznavaju neke nove odnose te o tome izvještavaju javnost. Sve je više primjera koji ukazuju da su mediji manipulirani, a novinari prisiljeni pisati prema diktatu. To je opasan trend, pogotovo jer ulazimo u završnicu predizborne kampanje, koja će po svemu sudeći biti žestoka i u kojoj neće nedostajati medijske hajke i linča.