LJETA DARUJEM SVOME GRADU

LJETA DARUJEM SVOME GRADU

Grad i Turistička zajednica djeluju zajedno, uvijek uspješno i na kulturnoj crti; sklad katkad naruši politika svojim prioritetima! S ORCO-grupom, pak, novim gospodarima hotela u gradu, situacija je složenija! Deklarativno, sve štima! U naravi, baš i ne! Desetljećima uhodan način dnevnih obavijesti o kulturnim zbivanjima nije dopušten u trima najluksuznijim hotelima, gdje bi trebali biti i najkvalitetniji gosti… U ostalim hotelima snalazimo se nekako!

U skladu s bogatom kulturnom baštinom, u kojoj središnje mjesto ima najstarije komunalno kazalište u Europi, te s obzirom na turističku tradiciju koja se, eto, protegnula i u treće stoljeće, Grad Hvar tijekom ljetnih mjeseci već 46 godina uspješno organizira Hvarske ljetne priredbe. Premda mnogi gradovi na otocima i priobalju organiziraju ljetne priredbe, hvarsko kulturno ljeto zacijelo je iznimno i posebno s obzirom na duljinu trajanja i raznovrsnost programa. Hvarski gosti i domaći ljudi mogu od sredine svibnja do polovice listopada, dakle tijekom gotovo pola godine, uživati u organiziranim kulturnim zbivanjima. Službeno je organizator Hvarskih ljetnih priredaba Grad Hvar, no isključive zasluge za njihovo održavanje i besprijekorno odvijanje ima organizator Milan Lakoš, zaposlenik Grada, pročelnik za kulturu, voditelj Hvarskoga pučkoga kazališta i njegov tajnik od osnutka, glumac –amater… Sve nabrojeno dobar je razlog da ga zamolimo za razgovor za »Vijenac«.

Budući da je veći dio ovogodišnjih ljetnih priredaba za nama, koji su vaši dojmovi s obzirom na kakvoću i posjet o dosad održanim priredbama?

– Nazire se kraj još jednim priredbama. Teče završni, peti mjesec trajanja. Još desetak priredaba u lijepom posezonskom ugođaju, a potom svođenje računa. Financijskih, i svih drugih. Činjenica je da smo tri tjedna prije zatvaranja manifestacije ispunili financijski plan: od smiješno jeftinih ulaznica uprihodili smo, već sada, planiranih dvjesto tisuća kuna. A to je gotovo polovica ukupno raspoloživih sredstava za realizaciju Priredaba. To vam je kao da Dubrovačke ljetne igre zarade na ulaznicama desetak milijuna kuna, ili Splitsko ljeto pet milijuna. Nije moguće uspoređivati se s njima, želio sam naglasiti koliko je skroman budžet naše manifestacije! Dojmove o umjetničkim dosezima sređujem u hodu, a izvješća koja se izrađuju po završetku suhoparna su i, kao uvijek, neće nam donijeti više novca u sljedećoj godini. Uglavnom, vrsnoća priredaba znatno je iznad financijskih snaga. Svemu usprkos – trajemo, prepoznatljivi smo, smišljamo nove kvalitetne pomake. O posjetu sve kazuje prije iznesen financijski podatak… Dakle, publiku imamo! A, bi li moglo biti i bolje? Kakav nam je, zapravo, sastav gostiju? Iskreno rečeno, najbolje funkcioniramo u predsezni i posezoni, s manje gostiju u gradu, ali i – boljih! Špica sezone posebna je priča: od tajkuna i domaćih paradera – estradnjaka nikakve koristi, mladež iz špice sezone živi noć za dan, pravi gosti odmiču se od najluđega dijela sezone.

Mnogo se u posljednje vrijeme govori o kulturnom turizmu, a Hvar je s obzirom na svoju kulturnu baštinu idealno mjesto za takvu vrstu turizma. Jeste li zadovoljni suradnjom s turističkim ustanovama i tvrtkama?

– U posljednje vrijeme!? Pa mi se oduvijek bavimo samo takvim – kulturnim turizmom! Govorim o Gradu Hvaru i našim Priredbama! Osnovno je mjerilo kvalitet, sklad, primjerenost ljepoti Grada: pjace, samostana, katedrale, fortice, kaleta, Sv. Marka… Na svoj način borimo se protiv estradizacije, cirkusa svih vrsta predvođenih izborima ljepote, fešta vina, piva i pečenih volova. No, uvijek se uvuče i ponešto nekulturno; politika nas kulturnjake ne pita ili ne sluša. I dogodi se da okupacija Pjace (Trga sv. Stjepana) radijskim festivalom potjera kvalitetne predsezonske goste doslovce u zbjeg, u tišinu Milne, Staroga Grada, Vrboske. Sve to Grad košta (radijski festival, kažu petsto tisuća kuna – za nekoliko dana!), a zauzvrat dobije se ponešto jadne promidžbe, uglavnom u žutome tisku! Grad Hvar bogom je dana pozornica za izvrstan, kulturni turizam, uz vrhunske gostujuće umjetnike valja se podičiti i lokalnim kulturnim snagama: dvjema kazališnim družinama, klapama, pjevačkim društvom, folklornim društvom. Sve akcije s kulturnim predznakom podupire Turistička zajednica Grada Hvara… Grad i Turistička zajednica djeluju zajedno, uvijek uspješno i na kulturnoj crti; sklad katkad naruši politika svojim prioritetima! S ORCO-grupom, pak, novim gospodarima hotela u gradu, situacija je složenija! Deklarativno, sve štima! U naravi, baš i ne! Desetljećima uhodan način dnevnih obavijesti o kulturnim zbivanjima nije dopušten u trima najluksuznijim hotelima, gdje bi trebali biti i najkvalitetniji gosti… U ostalim hotelima snalazimo se nekako! U manjim hotelima drugih vlasnika provodimo primjerenu suradnju. U ORCO – Sunčani Hvar Hotels zaposlen je i menadžer zadužen za kulturu i zabavu, no mi smo se, na moje ustrajavanje, upoznali nakon punih dvanaest mjeseci njegova rada i boravka u Hvaru. Taj, bogme, nije viđen ni na jednome koncertu, kazališnoj predstavi, izložbi.

Turističkoj djelatnosti glavni je cilj produljiti sezonu, a vi ste među prvima u Hrvatskoj to i realizirali, budući da Hvarske ljetne priredbe i službeno traju gotovo pola godine. Koja su vaša iskustva s obzirom na doista dugotrajnu kulturnu sezonu?

– Oduvijek smo trajali stotinjak dana, i tada više od svih drugih! No, već šest-sedam godina trajemo i punih pet mjeseci, više od sto pedeset dana! Vodila nas je zamisao da bi svaki hvarski gost, od rane predsezone, preko špice, do kasne posezone trebao imati pravo na svoj dio hvarskoga kulturnog kolača! I to se, eto, pokazalo ispravnim! I zbog toga mnogi dolaze u Hvar prije i poslije glavne sezone, planirajući posjet koncertima i predstavama u klaustru samostana, katedrali, starome kazalištu… Naš (i moj) rad u gradu Hvaru prepoznala je Hrvatska turistička zajednica, pa mi je na ovogodišnjoj fešti u srpnju mjesecu u Zagrebu udijeljena Hrvatska turistička nagrada Anton Štifanić za izniman prinos u razvitku kulturnoga turizma Republike Hrvatske… No, naš grad ne živi kulturno samo tijekom pet mjeseci! Zimskim, božićno-novogodišnjim gostima uvijek nudimo bogate kulturne programe, uskršnjima također, sudionicima međunarodnoga festivala radiodrame, Dana hvarskoga kazališta… I na zahtjev skupine gostiju spremni smo predstaviti hvarsko crkveno prikazanje, Lucićevu Robinju, dalmatinsku klapsku pjesmu, i još mnogo toga!

Program Hvarskih ljetnih priredaba i ove je godine bogat i raznovrstan; ipak, možete li nešto izdvojiti što je pobudilo veći interes publike, primjerice pojedinoga umjetnika ili priredbu?

– Bogatstvo i raznovrsnost strpljivo slažem (već sada na stolu je gomila ponuda za sljedeće godine!) tijekom jeseni i zime, prebirući stotine pisama, faks-poruka i mailova, prateći zbivanja u kulturi na radiju i u tisku, preslažući svoj arhiv. Ove godine shema je bila ova: glasovir utorkom, kvalitetan komorni koncert četvrtkom, a vikendom nešto opuštenije – zborovi, klape, kazalište, jazz. To je okvir, u koji se uklapaju i manja odstupanja. Koga izdvojiti? Ne krijem, dapače: slavni violinist Stefan Milenković i Hvar vole se od njegovih dječačkih dana. Bio je ovo njegov osmi nastup u Hvaru, izvanredno posjećen i izvrstan, čemu je pridonijela i glasovirska pratnja Srebrenke Poljak. Još se priča i o čudesnom nastupu slavnoga glumačkoga para: Lele Margitić i Pere Kvrgića u zamjenskome kazalištu u selu Brusju! Vrh kvalitete bili su i nastupi para čelista Monike Leskovar i Giovannija Sollime, violinista Jana Opšitoša uz glasovirsku pratnju Biljane Urban, gudačkoga Tirana New Quarteta, kineskoga pijanista Yuan Shenga, lanjskoga dobitnika Judite saksofonista Gordana Tudora, mladoga hrvatskoga pijanista Kristijana Cvetkovića (petnaest godina), koji živi u Švicarskoj, zatim nastup jazz-gitarista Tonija Kitanovskog uz Cherkezi orkestar iz Skopja, itd. itd. Spektakularni su i iznimno posjećeni i koncerti ponajboljih klapa, u publici su tada i Hvarani, domaći i strani gosti.

Recite, koliko ovako sadržajne i dugotrajne Priredbe koštaju Grad?

– Gradskih, proračunskih 150.000 kuna! Podijeljeno sa više od 150 dana trajanja – to je manje od tisuću kuna dnevno! Sniženje, akcija!!! Već smo spomenuli prihod od ulaznica! Valja pridodati i pomoć Ministarstva kulture u iznosu od čitavih 60.000 kuna, zatim prilog Turističke zajednice grada Hvara (60.000 kuna) i, konačno, pomoć Hrvatske turističke zajednice u iznosu od 20.000 kuna! Sponzorskih i donatorskih priloga nema, njihovi novci ne lijepe se na nas malene, koji svaku kunu više puta prevrćemo po rukama!

Ima li još neka osobitost vrijedna spomena?

– Privodim kraju svoje (i samo svoje!) 33. po redu Hvarske ljetne priredbe; prije toga devet godina (gimnazijski dani i godine studija) pomagao sam svojim prethodnicima. Prvih nekoliko izdanja dobro se sjećam! Ipak, imam pomagača, sedamdesetdvogodišnjeg umirovljenika Jakova Carića – Mikota, koji je od prvih Priredaba do danas stalno u pogonu. Izuzmem li sam početak svoga radnoga vijeka i posljednjih nekoliko godina, sve sam Priredbe, sva svoja ljeta darovao svome gradu, zavređujući plaću kao profesor, ravnatelj škole ili, pak, gradonačelnik. Vrijedilo je truda!

Hvar ima najstarije komunalno kazalište u Europi, a vi kao umjetnički voditelj Hvarskoga pučkoga kazališta u svome programu ljetnih priredaba njegujete i hvarsku kulturnu baštinu. Jesu li stranci zainteresirani za naše kulturne, izvorne sadržaje?

– O cjelini hvarske kulturne baštine brinu se Grad Hvar i Muzej hvarske baštine. Ja osobno, kao voditelj, tajnik i glumac-amater u Hvarskome pučkom kazalištu skrbim da se sačuva najizvornija hvarska (i hrvatska) kazališna baština. A, staro kazalište – naša je matična kuća! Profesionalna kazališta to ne mogu, a i ne isplati im se! Može li se igdje u našoj Hrvatskoj, na kopnu, u metropoli, po obali ili na otocima – uživo, tijekom čitave godine, a posebno ljeti, pogledati starohrvatsko (hvarsko) crkveno prikazanje, Lucićeva Robinja, Hektorovićevo Ribanje, Benetovićeve komedije? Brojni domaći, ali i strani gosti živo se zanimaju za naš baštinski kazališni repertoar.

Ne čini li vam se da obnova hvarskoga kazališta, jedinstvenog kulturnog spomenika i ustanove u europskim razmjerima, predugo traje? Obnovljeno bi kazalište zacijelo pridonijelo i bogatijem kulturnom životu ne samo u tijeku ljetne sezone nego i u zimskome razdoblju. Je li riječ isključivo o nedostatku novca ili nedostaje volje odgovornih struktura da se obnova kazališta privede kraju?

– Predugo se čekao početak obnove, a kada je konačno krenula (u doba mojih gradonačelničkih mandata!) – realizira se usporeno i ne nazire joj se kraj! Ministarstvo kulture sredstva udjeljuje na kapaljku, a Grad Hvar nema dovoljno vlastitoga proračunskog novca. Ipak, poslovi napreduju: konstruktivna i građevinska sanacija te izvedba novoga krovišta pri samu su kraju. Preciznije namjene pojedinih prostora tek treba odrediti i, ne prelomi li se taj problem žurno, bit će to glavni razlog novomu zastoju! Želim naglasiti: okrugla četiristota obljetnica je blizu, bilo bi lijepo sve imati pospremljeno do 2012! I, ponavljam, namjene svih prostora u cjelovitome kompleksu arsenala, fontika i kata (sa starim kazalištem) usmjerit će tijek obnove i pomicati rokove. Veliki radovi tek su pred nama, unutarnje opremanje svim potrebnim instalacijama (voda, struja, klimatizacija, telefonija, vatrodojava, svjetlo, zvuk), a potom i završno uređenje svih prostora iziskuju i vrijeme i novac. Poželjeli bismo valjanu dokumentaciju za nastavak radova, a potom i obilje novca u sljedećih nekoliko godina! Recimo, po pet milijuna kuna godišnje! I udio Grada Hvara u obnovi kazališta mora biti veći – novac ubran od spomeničke rente, kao i onaj ubran od višegodišnjega najma fontika, pripadaju kazalištu! Pitam se, je li ikako moguće dobrostojeće tvrtke i razne bogataše skrenuti od banalnih, paradnih i zabavnih manifestacija ka pravoj kulturi, posebno spomeničkoj baštini? Za sada, važnije je biti viđen u prvome redu ili zasjesti u žiri za izbor ljepotica. I predsjednik Mesić izjavio je prije pet, šest godina: Zakupit ću ložu! No, još to nije učinio, a trebao je – prvu i najskuplju! I, ne bi to bila finta, lažni zakup – bila bi to prava pretplata za bogati repertoar dva živa hvarska kazališta, koja u ovome trenutku nude više od deset naslova cjelokupne hrvatske (hvarske) kazališne baštine!

Razabirem, živo kazalište, trenutno i bez matične kuće, manji je problem od onih administrativnih koji stoje na putu konačne obnove. Prisjetimo se zajedno, kada ste vi zakoračili na daske storega teotra?

– Valja se toga prisjetiti zajedno, jer bilo je to pod vašim vodstvom prilično daleke 1958. godine! Moj primjer jedan je u nizu sličnih, ta ljubav i povezanost (stjecajem okolnosti i zbog poslova koje sam obavljao) još su dublje – traju, eto, gotovo pedeset godina. Najprije, 1958. dječak-glumac i nadalje tijekom školovanja u osnovnoj školi i gimnaziji, potom na prvoj godini studija osnivač (s pok. Marinom Carićem, i ostalima), tajnik (trajni, do danas) i glumac amater Hvarskoga pučkoga kazališta, od 1975. referent za kulturu i tajnik ondašnje Mjesne zajednice. Slijede godine u školi i kazalištu, s djecom i pravim kazališnim amaterima. Od 1993. do 2001, kao prvi gradonačelnik grada Hvara u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj, brinuo sam se o pokretanju obnove; danas kao zaposlenik Grada opet sam u dodiru s društvenim i kulturnim zadaćama. Godine prolaze, poslovi se mijenjaju, živo kazalište traje – u Družini i s njome i ja – na pragu pedesetogodišnjega staža! Samo u Svetome Lovrincu, crkvenome prikazanju, koje traje od osnutka Hvarskoga pučkoga kazališta, uvijek na istome zadatku – ulozi Valerijana, trajem i ja – punih 38 godina u 170 izvedaba!

Kakva je budućnost kazališne djelatnosti u Gradu, ima li mladih snaga koje će nastaviti bogatu tradiciju starijih?

– Pa, i mlade snage već su slavne! Dramski studio mladih iz Hvara, vođen rukom gospođe Dolores Kolumbić, pobire brojne nagrade na festivalima kazališnih amatera Hrvatske, a pohvale i priznanja na brojnim gostovanjima, kao i na susretima profesionalno vođenih kazališta za mlade. O nastupima u svome gradu da i ne govorimo! I stara družina – Hvarsko pučko kazalište, živi: održava dragocjeni repertoar, gostuje po Hrvatskoj i u inozemstvu. Priprema se i praizvedba – posveta rano preminulu kućnom redatelju i osnivaču Marinu Cariću, dramatizacija njegove jedine knjižice Otok.

Lovrinac juriša prema dvjestotoj izvedbi (traženiji je no ikad!), Ribanje je na pragu stote izvedbe, Stori letrat također. Najmlađi, oni koji dolaze, imaju se u koga ugledati: u nešto starije od sebe iz Dramskoga studija mladih, ali i u nas stare. Kontinuitet hvarskih izvedaba u obnovljenome starome kazalištu osiguran je!

Razgovarao Tin Kolumbić