Spojiti popularnost i kvalitetu

Spojiti popularnost i kvalitetu

Iz Nacionalnog programa ovogodišnjeg Pulskog festivala izdvojila bih Armina Ognjena Sviličića. Da nije prikazan u Berlinu, gdje sam ga prvi put imala priliku vidjeti, s velikim bih ga zadovoljstvom uvrstila u glavni program festivala u Karlovim Varima, no kako je već imao svjetsku premijeru, prikazan je u Karlovim Varima u programu East of the West, u kojem je osvojio glavnu nagradu

S Evom Zaoralovom, umjetničkom ravnateljicom ugledna Međunarodnog filmskog festivala u Karlovim Varima uz koji su vezani najveći uspjesi hrvatskoga filma u svijetu (2004. Tu Zrinka Ogreste osvojio je veliku nagradu glavnog ocjenjivačkog suda, iste su godine Svjedoci Vinka Brešana osvojili prvu nagradu u programu East of the West, a njihov je uspjeh ove godine ponovio Armin Ognjena Sviličića) i predsjednicom ovogodišnjeg ocjenjivačkog suda međunarodnog programa Festivala igranog filma u Puli razgovarali smo tijekom Pulskoga festivala o festivalu u Karlovim Varima i njezinim utiscima s ovogodišnjeg Pulskog festivala.

Kako biste u najkraćim crtama predstavili program Festivala u Karlovim Varima?

– U Karlovim Varima u različitim se programima godišnje prikaže više od dvjesto filmova. Budući da smo ove godine imali i program posvećen velikanu češke animacije Břetislavu Pojaru u kojem je prikazana retrospektiva njegovih kratkih radova, ukupna je brojka prikazanih filmova oko 250. Na Festivalu postoje tri natjecateljska programa: uz glavni program u kojem je ove godine prikazano četrnaest filmova, koji su u Karlovim Varima imali međunarodnu ili svjetsku premijeru, tu su i međunarodno natjecanje dokumentarnih filmova te sekcija East of the West. Velik broj filmova prikazuje se i u desetak pratećih nenatjecateljskih programa.

U ovogodišnjem programu prikazan je i veći broj čeških filmova.

– Uz nekoliko filmova koji su uvršteni u različite programe festivala većina čeških filmova – dugometražnih i kratkometražnih, igranih, dokumentarnih i animiranih – prikazana je u posebnom programu jednostavno nazvanu Češki film. Riječ je o nenatjecateljskom programu u kojem prikazujemo izbor filmova nastalih u razdoblju između dva festivala. Karlovy Vary nisu nacionalni filmski festival pa prikazujemo samo izbor najboljeg. Ove godine dvanaest filmova, a znamo li da se u Češkoj godišnje snimi dvadesetak dugometražnih igranih filmova, riječ je o nevelikoj brojci. Inače, češki nacionalni filmski festival održava se u travnju u Plzeňu.

Iz kojih se izvora popunjava proračun Festivala u Karlovim Varima?

– Samo četvrtina festivalskog proračuna puni se javnim novcem, koji dodjeljuju češka vlada i ministarstvo kulture te grad i pokrajina Karlovy Vary. Ostatak novca dolazi iz privatnih izvora, odnosno od sponzora. Za prikupljanje sredstava od sponzora zadužen je Jiří Bartoška, predsjednik Festivala i istodobno predsjednik Udruženja koje organizira Festival. Jiří Bartoška u Češkoj je dobro poznat glumac, a uz to je i vrlo karizmatična osoba koja uz neupitan umjetnički talent posjeduje i zavidne ekonomske vještine. Njegova i moja zadaća na Festivalu u cijelosti su odvojene. On je zadužen za prikupljanje novca, a program, odnosno izbor filmova, moja je zadaća. Ponekad se znamo našaliti da funkcioniramo poput tradicionalnoga bračnog para – muž donosi novac, a žena ga troši.

Kako radite selekciju filmova?

– U mom timu odgovornu za selekciju programa još je troje ljudi i radimo cijele godine kako bi program bio što bolji. Pritom nam pomažu i vanjski suradnici, filmski znalci, kritičari, novinari i djelatnici filmskih ustanova i akademija, čija je zadaća predselekcija filmova koji stižu na festival. Ove godine pristiglo je tisuću DVD-a. Nakon što prođu predselekciju filmovi dolaze do mog tima i naša je posljednja. Srećom, okružena sam ekipom mladih ljudi s kojima odlično surađujem, a i naši su ukusi gotovo identični, što je uistinu važno. Ponekad se nekom od njih svide neke eksperimentalne stvari, neki uistinu neovisni film, ali u velikom se broju slučajeva složimo i odluku donesemo zajedno.

Jeste li ponekad prinuđeni na kompromise kako bi Festival posjetila neka filmska zvijezda?

– Ni ja ni moj tim nismo spremni na kompromise bilo kakve vrste kada je riječ o glavnom natjecateljskom programu. Osim toga taj program čine nezavisni filmovi sa svih strana svijeta u kojima megazvijezde vrlo rijetko nastupaju, tako da i kad dolaze u Karlove Vary zvijezde uglavnom dolaze na premijere svojih filmova, koji nakon toga kreću u češku distribuciju, a koje na Festivalu prikazujemo u nekom od pratećih programa ili kao special events. Surađujemo s češkim distributerskim kućama i kad nam neka od njih ponudi film ili znamo da ga ima u svojoj distribuciji nastojimo uz projekciju filma organizirati dolazak zvjezdanih gostiju. Napori, nažalost, ne rezultiraju uvijek željenim rezultatom. Takav je slučaj prije nekoliko godina bio primjerice s Davidom Lynchom. Ponekad neka od zvijezda izrazi želju da dođe na Festival kako bi promovirala svoj film. To se dogodilo lani kad je Andy Garcia došao u Karlove Vary s filmom The Lost City koji kakvoćom nije zadovoljavao standarde glavnog programa, no budući da je riječ o solidnu filmu, prikazali smo ga izvan konkurencije kao special event. Do Renée Zellweger, koja je ove godine posjetila Karlove Vary i promovirala film Gospođica Potter, došli smo preko osobnih poznanstava, a njezin je film prikazan u pratećem programu Horizonti.

Na zahtjev sponzora na Festival nastojimo dovesti filmske zvijezde, koje pridonose i stvaranju festivalskog ozračja. To je vrlo zahtjevan posao. S druge strane sponzori nisu osobito zainteresirani za filmaše koji dolaze u Karlove Vary zbog svojih filmova koji se prikazuju u glavnom programu. To je problem, jer za dolazak uglednih redatelja ili glumaca koji su u svojim zemljama vrlo poznati nisu zanimljivi našim sponzorima. Ove godine takav je slučaj bio s francuskim redateljem Jeanom Beckerom i glumcem Jean-Pierreom Darroussinom.

To su dvije strane istoga problema, no uspijevamo ne prikazivati filmove koji ne zadovoljavaju naše umjetničke kriterije. Dakako da ponekad u program Festivala uđe i neki komercijalniji film, kao što je to bio slučaj s filmom Otporan na smrt Quentina Tarantina, koji sam vidjela u Cannesu i nije mi se osobito svidio, no bio je dovoljno atraktivan za program Ponoćnih prikazivanja, u kojem je i prikazan.

Što činite kako biste privukli publiku na Festival?

– Ne poduzimamo osobito jake propagandne kampanje kako bismo privukli publiku, no dugogodišnjim kvalitetnim radom kako na Festivalu tako i na pratećim programima, uspjeli smo razviti lijepu tradiciju da mladi dolaze u Karlove Vary kao u neko kultno mjesto. Kada je današnja organizacijska ekipa, kojoj smo na čelu Jiří Bartoška i ja, prvi put organizirala Festival 1994, imali smo 36.000 gledatelja, a danas ih imamo 140.000, čime smo dosegnuli maksimum kapaciteta. Kako bismo pokušali zaustaviti dalji rast broja posjetitelja, koji je ove godine iznosio deset posto, odlučili smo pomaknuti termin održavanja festivala, koji je tradicionalno počinjao nakon završetka školske godine potkraj lipnja, za tjedan dana pa će Festival iduće godine početi 4. srpnja.

Upravo zbog velika povećanja broja posjetitelja dolazi do stvaranja redova pri kupnji ulaznica, a ponekad i do toga da se ostane bez željenih ulaznica, no to se uglavnom događa onima koji probdiju noć tulumareći pa ne mogu ustati ujutro dovoljno rano kako bi stigli do blagajni.

Filmom se, na razne načine, bavite dugi niz godina.

– Dugi sam niz godina filmska novinarka i filmska kritičarka. Još od vremena studija, studirala sam francuski i talijanski jezik, moji su interesi bili okrenuti prema literaturi i kinematografiji. Pisati o filmu počela sam u filmskom časopisu »Film Adoba«, a godine 1968. postala sam dijelom njegove redakcije s kojom i danas surađujem. Nisam imala posebnu filmsku izobrazbu, no bila sam strastveni gledatelj i tako sam vrlo dobro upoznala poslijeratnu svjetsku kinematografiju, posebice talijanske neorealiste, francusku i američku kinematografiju. I danas pišem o filmu jer za glavne češke dnevne novine »Mladá Fronta DNES« izvještavam s velikih svjetskih festivala kao što su kanski i venecijanski. Uvijek kažem kako je lijepo što mogu živjeti od svoga hobija.

Izabirete li filmove i s drugih festivala?

– Kako bismo izabrali filmove koje ćemo prikazati u Karlovim Varima, moji suradnici i ja gledamo filmove na festivalima diljem svijeta. Nedugo nakon završetka festivala u Karlovim Varima došla sam u Pulu, a potom je slijedila Venecija. Moji kolege bit će u Pousanu, poljskom nacionalnom festivalu, na festivalu u Solunu... Nastojimo obići sve važnije svjetske festivale, ne radi užitka, nego kako bismo radili selekciju i sastavili program. S obzirom na termine održavanja pojedinih festivala događa se da filmovi dosta dugo moraju čekati kao bi bili prikazani u Karlovim Varima. Primjerice poljski film Trg spasitelja rezervirala sam na njihovu festivalu u listopadu prošle godine, a istodobno rezervirali smo i južnokorejski film Obrezujući lozu u Pousanu. Premda je producentima bilo drago što smo odabrali njihove filmove za prikazivanje na našem festivalu, nije im bilo drago što su zbog toga morali odgoditi svjetsku distribuciju filma do završetka programa u Karlovim Varima. Upravo zbog pravila da filmovi koji se prikazuju u glavnom programu moraju imati međunarodne ili svjetske premijere u Karlovim Varima u program ne mogu uvrstiti primjerice filmove koji su prikazani u programu Izvjestan pogled festivala u Cannesu.

I film Tu Zrinka Ogreste dugo je čekao kako bi bio prikazan u Karlovim Varima.

– Na jubilarnom pedesetom festivalu u Puli vidjela sam Tu i odabrala ga za prikazivanje u Karlovim Varima. Producent je dakle trebao svjetsku distribuciju odgoditi za gotovo dvanaest mjeseci. No čekanje mu se isplatilo jer je film osvojio drugu festivalsku nagradu. Često redateljima bude drago što su bili strpljivi jer im se nakon prikazivanja filma u Karlovim Varima otvore vrata mnogih festivala. Svaki put kad se sretnemo Jerzy Stuhr, slavni poljski glumac i redatelj, kaže mi kako je sretan da je njegov film Velika zvijer prikazan u Karlovim Varima jer mu je to otvorilo vrata trideset festivala i kinodistribucije u Sjedinjenim Državama. Nešto slično dogodilo se i sa još jednim poljskim filmom – Moj Nikifor redatelja Krzysztofa Krauzea.

Prva nagrada u glavnom programu je 20.000 eura, a u programu East of the West 10.000 eura.

– Svaki film u natjecateljskim programima želi nagradu. Na nekim festivalima novčana je nagrada osjetno veća. Primjerice u Rimu ona iznosi 100.000 eura. Znamo li koliki su troškovi proizvodnje filma, nagrade nisu velike, no mislim da dobitnicima pružaju i neku drugu vrst zadovoljštine osim sama priznanja za pobjedu.

Svake godine gledate velik broj filmova. Koji film je vama osobno najdraži?

– Volim sve filmove u opusu Federica Fellinija, no Cesta (La strada) zauzima posebno mjesto u mom srcu jer mi je bila otkrivenje. Kad sam je prvi put vidjela, bila sam vrlo mlada i do danas ostala mi je vrlo draga. Dakako da volim i druge filmove i autore, no Fellini mi je najdraži možda i zbog toga što je najbliži mom temperamentu.

Razgovarao Goran Ivanišević

Veličanstvena arena

Možete li usporediti pulsku arenu s prostorima za prikazivanje filmova na drugim festivalima?

– U Karlovim Varima nemamo prostora koji bi se ljepotom i veličinom mogao usporediti s pulskom arenom, koja je uistinu nešto posebno. Naše najveće kino, glavna dvorana hotela Termal, prima tisuću dvjesto ljudi, a veličinu gledališta u Areni možemo usporediti tek sa Piazza Grande u Locarnu. Gledanje filmova u tako veličanstvenom okolišu izniman je doživljaj.

Kako biste ocijenili konkurenciju međunarodnog programa ovogodišnjeg Pulskog festivala?

– Svi filmovi prikazani u konkurenciji bili su vrlo dobri, tako da je bilo teško izdvojiti najbolje. Držim da smo ipak uspjeli u tome i da su Slani zrak, Služio sam engleskog kralja i Les Chansons d’amour za nijansu bolji od ostalih.

Koji vam se film u Nacionalnom programu najviše svidio?

– Armin Ognjena Sviličića. Da nije prikazan u Berlinu, gdje sam ga prvi put imala priliku vidjeti, s velikim bih ga zadovoljstvom uvrstila u glavni program festivala u Karlovim Varima, no kako je već imao svjetsku premijeru, prikazan je u Karlovim Varima u programu East of the West, u kojem je osvojio glavnu nagradu.