Silazna putanja

Silazna putanja

Da nije Williamsovih partitura u kojima se osjećalo duboko iskustvo, znanje i potreba za novim, Hooperova bi partitura bila pozitivno ocijenjena kao solidna i funkcionalna

U najnovijem nastavku o Harryju Potteru, filmu Harry Potter i Red feniksa, partituru je, nakon tri slavne partiture Johna Williamsa i jedne mračne Patricka Doyla, skladao prilično nepoznat britanski skladatelj Nicholas Hooper. Hooperov ulazak u serijal uvjetovao je redatelj David Yates, koji s njim često surađuje. Na taj je način, Harry Potter i Red feniksa postao prvi veliki film u Hooperovoj prilično skromnoj televizijskoj i filmskoj karijeri.

Premda se svojedobno Johnu Williamsu predbacivala prevelika složenost partitura za filmove o Harryju Potteru, nakon što je napustio projekt, očekivalo se da se njegov stil harmonijskog usložnjavanja i velikog broja tema nastavi. No to nije učinio ni Patrick Doyle, a nije ni daleko neiskusniji Nicholas Hooper. Hooper je, poput Doyla, zadržao glavnu, Hedwiginu temu kao neku vrstu poveznice unutar serijala, ali se nije mogao othrvati vlastitom stilu (što je, uostalom, nezahvalno tražiti od skladatelja). Tako je glavna tema u Hooperovim rukama izgubila lepršavost, a cjelokupni pristup glazbenom stvaranju odveć se počeo oslanjati na jednostavna harmonijska rješenja. Hooper je za Pottera skladao školski, vrlo često služeći se glazbom kao atmosferom, a ne kao aktivnim sudionikom radnje (čak su i nove teme, kao ona za profesoricu Umbridge, jednoobrazne – konkretno, u toj temi lik je opisan šaljivo, bez prijetećega podteksta, koji kroz priču postaje sve jasniji). Zapravo, skladateljev je najveći neprijatelj njegov slavni prethodnik – da nije Williamsovih partitura u kojima se osjećalo duboko iskustvo, znanje i potreba za novim, Hooperova bi partitura bila pozitivno ocijenjena kao solidna i funkcionalna. Međutim, u usporedbi s prethodnicima (jer je i Doyle bolji od Hoopera, a Hooper nije smatrao potrebnim referirati se na Doyleovu partituru), posve je jasno da sa svakim novim skladateljem partiture za filmove o Harryju Potteru gube – najprije na glazbenoj kvaliteti, a zatim na jedinstvu glazbenoga stila nužnu za serijal.

Irena Paulus