Revizionistička nepretencioznost

Revizionistička nepretencioznost

Skrivena oštrica (Kakushi ken oni no tsume), 132 min., Japan, 2004, Discovery

Nježan, ljubak, nenametljiv i jednostavan, ujedno i zreo i dubok, strukturalno repetiti-

van film-blizanac Sumraka samuraja vremešna redateljskog majstora Yôjija Yama-de, Skrivena oštrice čini drugi dio svojevrsne Yamadine samurajske trilogije (treći dio je u nas još neprikazan Ljubav i čast – Bushi no ichibun, 2006) nastale prema romanima Shuuhei Fujisawe. Premda Skrivenoj oštrici barem za nijansu nedostaje napetosti i snage prvoga filma, i dalje je riječ o iznimnu uratku iznimna redatelja, raritetu modernoga doba, čvrstom i ujedno laganom rukom vođene naracije, spora, no nikada dosadna ritma, protkanu brojnim komentarima, ali i dobrohotnim humorom i satirom, istinskih emocija i epske revizionističke nepretencioznosti. Još jedno remek-djelo istinskog autora.

Art-eksperiment

Dobri Nijemac (The Good German), 105 min., SAD, 2006, Continental

Svojevrstan film dos-jetka, lažni uradak iz četrdesetih, Dobri Nije-mac Stevena Soder-bergha otkriva reda-telja očarana film noirom zlatne holivud-ske ere, koji pošto-poto želi uprizoriti upravo takvo djelo (posveta Casablanci očigledna je). Tako rabi rekvizite tipične za poraće – kamere, zvučnu opremu, rasvjetu, crno-bijelu tehniku, te postiže visoki vintaž-izgled svoga filma, podcrtavajući ga izborom glumaca fizički veoma sličnim zvijezdama onoga doba – poglavito se to odnosi na Georgea Clooneya i Cate Blanchett, koji evociraju tipologijske muške junake dobra / lošeg momka odnosno femme fatale i vampova poput Laureen Bacall, Rite Hayworth ili Marlene Dietrich. Konačni dojam ipak nije najpovoljniji (razlog tomu, među ostalim, jest i nedosljedno biranje atipične podžanrovske dramaturške strukture fragmentarna kazivanja, s trima različitim i međusobno komplementarnim točkama gledišta) te iako sam film ima svojih trenutaka, ostavlja dojam nesvrhovitosti odabrana redateljevog postupka – kreacije osobnog filmskog eksperimenta, koja duboko gazi u art-vode.

Stilizirana gradacija

Prisluškivanje (The Night Listener), 78 min., SAD, 2006, Blitz

Intrigantni, još neobjavljeni memoari nasmrt bolesna dječaka dolaze u ruke cijenjena književnika i domaćina radioemisije, čiji je poslovno-privatni život u krizi, no kako njegova telefonska povezanost s dječakom raste, tako se sve više rađaju i sumnje u egzistenciju dječaka odnosno opciju da iza svega stoji neka druga osoba neznanih motiva. Stiliziran, atmosferičan i sporadično nelagodan debi Patricka Stettnera, ujedno i mystery-triler i psihološka drama, Prisluškivanje priču graduira prirodno, bez forsiranja iznenađenja ili obrata, a to je i njegova najveća vrijednost. Film je to koji će ciljana publika, premda ne odveć brojna, znati cijeniti i ako nije savršen; njegov donekle otvoren završetak svakako ne ide u red zadovoljavajućih elemenata; glavni plusovi pak svakako su nastupi Robina Williamsa (koji se u posljednje vrijeme specijalizirao za uloge čudaka u malim, neobičnim filmovima – Zabranjene fotografije, Nesanica) i Toni Colette u neortodoksnoj roli poremećene osobe.

Katarina Marić