Priznanje Suliću

Priznanje Suliću

Hrvatsko-američki plesač, koreograf i pedagog Veseljko Sulić primio je u Rio de Janeiru diplomu i medalju Brazilskog udruženja za ples (koje je ujedno predstavnik međunarodne organizacije CID-UNESCO) za umjetnička dostignuća i životno djelo na području plesa.

Idila međunarodne baletne škole

Nakon izložbe Zaboravljeni baletni majstor – Nikolaj Gustavovič Legat, koju su HDPBU i Patricia Deane-Gray postavili u Zagrebu i Splitu, što je podsjetila na Anu Roje, baletnu umjetnicu i iznimnu pedagoginju (Legatovu učenicu i suradnicu), tijekom Splitskog ljeta, od 16. srpnja do 3. kolovoza 2007. u Galeriji fotografije Fotokluba Split otvorena je izložba fotografija Nikole Vučemilovića pod naslovom Čudesna Ana Roje. Splitska balerina međunarodnog ugleda dvaput je pokušala utemeljiti baletnu školu u svojem kraju, ali je oba puta, nakon nekoliko godina, sramotno ukinuta bez obzira na ugled i svjetska imena koja je okupljala. Četrdesetak fotografija iz 1956. prizivaju sretna vremena Ane Roje i Oskara Harmoša i bilježe idilu njihove prve ljetne baletne škole u Kaštel Kambelovcu.

O baletu s ljubavlju

U okviru festivalskoga programa u Svetvinčentu predstavljena je knjiga novosadske baletne umjetnice Gabriele Teglaši Velimirović Balet, da li se to jede? Riječ je o duhovitoj, s jedne strane intimnoj, a s druge nenametljivo edukativnoj autobiografiji balerine i pedagoginje, koja priznaje trajno izlaganje boli i represiju struke, ali i činjenicu da je sve nevažno pred osobnom strašću plesanja i moći vladanja scenom. Pratimo pravocrtni životni put bez dilema: od učenice, plesačice, solistice, koreografkinje, pedagoginje do ravnateljice baleta, uz one koji su joj pomagali i one druge, koji su joj nastojali otežati, i one treće koji nikad nisu razumjeli o čemu je uopće riječ… Laka ironija i izbjegavanje imena, kao i niz objašnjenja i rječnik baletne i kazališne terminologije daju opću, vedru i čitku literaturu, uz koju se može i prilično toga naučiti.

Maja Đurinović

Sobe u Kuli Lotrščak

U Kuli Lotrščak 11. srpnja projektom Sobe obratile su nam se četiri mlade plesačice – Darija Doždor, Iva Hladnik, Sonja Pregrad i Zrinka Šimičić. Zajedničko zanimanje za plesnu improvizaciju kao specifičnu izvedbenu formu uobličile su u plesnu izložbu koja se odvija u izložbenim prostorima na tri kata kule. Tri kraće zvučne slike autorice Nives Sertić pod naslovima Sjećanja, Sjene i Susreti gledatelji sami odabiru, i time potiču plesačice na kretanje, određuju trajanje i asocijativni luk izvedbe. Slobodno cirkuliranje publike prostorom i spontana komunikacija s publikom pridonijeli su da Sobe zažive kao poticajno i zanimljivo plesno događanje.

Iva Nerina Sibila

Umro Zvonimir Reljić

Entuzijazam i ljubav prema folklornom blagu obilježili su gotovo šest desetljeća dugo djelovanje baletnoga solista i koreografa Zvonimira Reljića. Rođen 1926. u Herceg-Novom, balet je učio kod Josipa Kavura, Ane Roje i Oskara Harmoša. Od 1945. do 1975. član je Baleta HNK u Zagrebu, u kojemu je ostvario niz karakternih uloga – Benvoglia u Romeu i Juliji, Momkovo srce u Licitarskom srcu, Starog kavalira u Čudesnom mandarinu, Provodadžiju u Đavlu u selu, Čarobnjaka u Petruški.

Koreografijom se počeo baviti 1952. i postavio niz baletnih ulomaka u operama Gotovca, Tijardovića, Vidošića, Odaka, Šuleka, Smetane, Prokofjeva. Njegove najvažnije koreografije za baletnu pozornicu su Licitarsko srce Krešimira Baranovića, Plesači Ivana Lhotke-Kalinskog i Remi D. Gostuškog te koreografije na Gotovčevu glazbu Orači i Simfonijsko kolo.

Posebno se posvetio izučavanju, skupljanju i koreografiranju narodne plesne građe, postavivši mnoge izvorne, obrađene i stilizirane koreografije za brojne amaterske i profesionalne folklorne ansamble. Radio je koreografije za tristotinjak televizijskih emisija i sudjelovao u utemeljenju Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika.

Hrvatski balet izgubio je umjetnika iskreno odana i posvećena domaćem stvaralaštvu, dragocjena poznavatelja kapitalnih glazbenoscenskih djela Đavo u selu i Ero s onoga svijeta, kojih je izvornu koreografiju Pije i Pina Mlakara odnosno Margarite Froman često prenosio.

Davor Schopf

Umro Kuzma Beović

U Zadru je sredinom kolovoza u devedeset četvrtoj godini umro maestro Kuzma Beović, legenda zadarske plesne scene. Rodom iz Supetra na Braču, dolazi u kazalište u Splitu, gdje pod ravnanjem Ive Tijardovića, Ane Roje i Oskara Harmoša postaje profesionalni plesač. Plesao je na svim hrvatskim pozornicama: u Splitu, u ratnom Zagrebu; nakon rata odlazi u Beograd pomoći ansamblu koji je ostao bez članova; odatle odlazi u Rijeku, gdje postavlja temelje baletnom ansamblu. Za vrijeme svoje karijere nastupao je po mnogim europskim pozornicama: Rim, Firenca, Beč... Do 1954. bio je politički zatvorenik, a zatim je poslan u Zadar kao tesar-krovopokrivač. Gospodin koji popravlja krov bolnice odjeven u odijelo s leptir-mašnom ne ostaje nezapažen. Poziva ga Dinko Foretić, načelnik za kulturu grada Zadra, i traži od njega da osnuje balet. Maestro Kuzma, plesač, koreograf i nadasve pedagog, osvaja Zadar šarmom, neiscrpnom energijom i plesnom umjetnosti protkanom dahom svjetskih pozornica. Dajući sve od sebe, privukao je mnoštvo mladih ljudi, kojima je usadio ljubav za kazalište, kulturu pokreta, ali i ponašanja. Baletni studio djelovao je od 1954. do 1971. Baletnu karijeru završio je tamo gdje ju je i započeo: na gostovanju zadarskog Baletnog studija u splitskom HNK.

Sanja Petrovski