Naukovina i doktorandi

Naukovina i doktorandi

Analizom duljine studiranja vidjeli smo da je svega 16 posto studenata odslušalo studij u cjelini u Zagrebu. No, treba uzeti u obzir mogućnost da je znatan dio studenata, osobito iz austrijskog dijela Monarhije, odlazio završiti svoj studij u inozemstvo. Ipak, vjerojatno je uspjeh na studiju ovisio i o motivima studiranja, koji su u ono doba bili različiti

Na temelju podataka iz upisnih listova studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 1874. do 1914. može se napraviti opća slika studentske populacije, te utvrditi kako su i u kolikoj mjeri modernizacijski procesi u Hrvatskoj u to doba utjecali na promjene u njezinim strukturama.

Već prema samim mogućnostima studiranja, možemo Filozofski fakultet do početka Prvoga svjetskog rata nije zaostajao za generalnim trendom toga doba jer su se na njemu, zahvaljujući razvoju pojedinih grana znanosti, ponajprije prirodnih, uvodile nove struke kao sveučilišni studiji. Drugo je, pak, pitanje tradicionalnih oblika nastave, kao i nedostatak višega tehničkog obrazovanja na cijelom Sveučilištu.

Od početka 20. stoljeća broj studenata znatnije se povećava, na što je utjecalo otvaranje novih tečajeva i smjerova na fakultetu, puštanje djevojaka na studij te djelomična promjena odluke Vlade u Beču o reciprocitetu Sveučilišta. S druge strane, političke promjene u zemlji, kao i politički motivirane studentske akcije, u određenim momentima izazvale su veće oscilacije u broju studenata. Najveći broj studenata kroz to razdoblje studirao je pravne znanosti, a potom su po broju slijedili studenti Filozofskog fakulteta. To jasno odražava sliku sredine u kojoj su se tek formirale osnovice građanskog društva i u kojoj se većina akademske mladeži odgajala za činovnička zanimanja.

Jedan od važnih pokazatelja modernizacije u hrvatskom društvu i na samu Sveučilištu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće vidi se u analizi spolne strukture njegovih studenata. Godine 1901. dopušten je pristup djevojkama visokoškolskom obrazovanju, i to upravo (i jedino) na Filozofskom fakultetu. Na polju visokoškolskog obrazovanja žena Hrvatska je, kao gotovo ni u čem drugom, išla gotovo u potpunosti u korak sa zemljama Monarhije. Djevojke u Hrvatskoj, gotovo istodobno kao i njihove kolegice u ostatku Monarhije, mogle su pristupiti obrazovanju na najvišoj razini, a i njihovi udjeli u cjelokupnoj akademskoj populaciji kretali su se približno jednako kao i vani.

S druge strane, određeno zaostajanje u razvoju studentske populacije na fakultetu vide se na primjeru zavičajne strukture i strukture studenata po mjestu rođenja. Skromni postoci studenata rođenih u Dalmaciji i u Istri, pokrajinama austrijskog dijela Monarhije, u potpunosti odražavaju sliku rascjepkanosti hrvatskih pokrajina u tom razdoblju. Osim tradicionalne odvojenosti hrvatskih krajeva, osnovni razlog takvu stanju bili su zakonski akti austrijske politike prema zemljama Carevinskog vijeća, koja je sa svrhom održanja odvojenosti krojila i uredbe o reciprocitetu diploma u austrijskom, odnosno ugarskom dijelu Monarhije. Tek 1904. kada dolazi do djelomična popuštanja i uvođenja određenih olakšica u vezi s priznavanjem diploma, broj studenata iz Dalmacije polagano raste, premda je tu još riječ o vrlo skromnim brojkama te to pitanje nije riješeno sve do kraja Monarhijfe. Isto tako nisu se ostvarila ni očekivanja osnivača Sveučilišta da ono preuzme prosvjetiteljsku ulogu među ostalim južnoslavenskim narodima, jer su udjeli tih studenata, izuzevši Bugare, prilično skromni. Filozofskom fakultetu zapravo su gravitirali ponajviše studenti iz Hrvatske i Slavonije te je on na taj način najviše bilo ograničen na domaće okvire.

Što se tiče konfesionalne, jezične i nacionalne strukture studenata, ona je velikim dijelom odražavala stanje vjerskog, jezičnog i nacionalnog sastava cjelokupnoga stanovništva u zemlji. Kao odstupanje se mogu navesti pravoslavni studenti srpske nacionalnosti, čiji udio od početka 20. stoljeća prelazi udio cjelokupnog srpskog stanovništva u Hrvatskoj, što je bio odraz trenutne vladajuće politike.

Socijalna slika, upotpunjena zavičajnom strukturom studenata, govori ponešto i o karakteristikama sama Sveučilišta, odnosno Filozofskog fakulteta: Srednji sloj, uglavnom iz hrvatskih krajeva, koji se nije mogao školovati na prestižnim stranim fakultetima, s niskim udjelom stranaca te malim udjelom sinova najviše društvene elite, govori o provincijalnom karakteru Sveučilišta i fakulteta. No ovo možemo protumačiti također i time da je nacionalno osviještena srednja klasa u hrvatskom društvu namjerno slala sinove na studij u Zagreb, ne želeći da se odgajaju po stranim centrima. S vremenom je zahvaljujući socijalnim mijenama ipak došlo do napretka, što se bilježi u jačem prodoru socijalno i ekonomski nižih slojeva (radnika, poljoprivrednika), kao i onih koji upravo u to doba u Hrvatskoj brojčano jačaju (trgovci i novčari). Vezano za socijalnu strukturu, analizom plaćanja, odnosno oslobađanja od naukovine, također smo utvrdili podudaranje sa većim sveučilištima, poput Bečkog ili Praškog, a analizom stipendija vidjeli smo da je otprilike trećina studenata na fakultetu u ovom razdoblju bila stipendirana i da je znatan broj zaklada, različita podrijetla (zemaljskih, gradskih, privatnih), zapravo odražavao još jednu dimenziju novog građanskog društva.

Prethodno obrazovanje studenata, kao i izbor smjerova studija, također znače određene pomake u odnosu na ranija razdoblja. Zahvaljujući reformi u srednjoškolskom sustavu tijekom koje su stare realke pretvorene u realne gimnazije, kao i dozvoli da i djevojke mogu upisivati dotada isključivo muške gimnazije i postizati maturu, ostvario se veći prodor studenata iz tih srednjih učilišta od kraja 19. stoljeća. Te su reforme specifične za cijelu Monarhiju pa i šire. I izbor studijskih usmjerenja pokazuje određene elemente napretka: nove prirodoslovno–matematičke discipline koje su se postupno uvodile na Filozofski fakultet, a u kojima su ležali temelji budućih samostalnih fakulteta kao i nekih tehničkih struka, privukle su blizu polovice upisane studentske populacije, unatoč tome što izbor takvih studija nije bio vezan uz veći društveni ugled, koji su donosile neke javne službe i zanimanja u zemlji kakva je bila Monarhija.

Svega je 16 posto studenata odslušalo studij u cjelini u Zagrebu. No treba uzeti u obzir mogućnost da je znatan dio studenata odlazio završiti svoj studij u inozemstvo. Ipak, vjerojatno je uspjeh na studiju ovisio i o motivima studiranja. Neki su studenti doista studirali radi stjecanja zvanja, dok su drugi, osobito izvanredni, studij shvaćali kao jedan od načina na koji će steći podlogu za lakše snalaženje u višim društvenim krugovima, te su studij upisali radi nadopune znanja iz nekog područja, poboljšanja znanja stranih jezika, naročito mađarskog i njemačkog ili iz opće kulture.

Promatrajući samo one studente koji su se doista usmjerili na struku, analizirali smo sve apsolvente koji su izišli ili na državni ispit za profesore srednjih škola ili, pak, na stroge ispite, tzv. rigoroze, čime su se usmjeravali na znanstveni rad. Svega je 7 posto studenata položilo stroge ispite, dok je ipak većina studenata, njih 31 posto, težila stjecanju profesorskog zvanja i polagala državne ispite. Ono što je pri ovoj analizi bilo zanimljivo zavičajna je struktura tih završenih studenata, koja još jednom potvrđuje tadašnju snažnu odvojenost hrvatskih zemalja. Podatak od svega petero studenata iz Dalmacije koji su doktorirali na Filozofskom fakultetu do 1914, i nijednog studenta iz Istre, te o 31 studentu rodom iz Dalmacije koji je postao profesor svoje struke pred ispitnim povjerenstvom u Zagrebu, i samo jednom iz Istre, govori da se, unatoč svim nastojanjima da se putem Sveučilišta krene prema potpunoj integraciji hrvatskog naroda, u tom povezivanju, barem kada je riječ o stjecanju najviše akademske titule, nije uspjelo.

Tihana Luetić

Tihana Luetić (1976) diplomirala je povijest na Filozofskom fakultetu te magistrirala s temom Studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1874–1914. Zaposlena je kao asistentica na Odsjeku za povijesne znanosti HAZU, gdje radi na projektu Glagoljski i latinički izvori i studije za povijest stanovništva i svakodnevlja. Priprema doktorat na temu Društveni i svakodnevni život studenata u Zagrebu do Prvoga svjetskog rata. Područje istraživačkog rada joj je socijalna i kulturna povijest druge polovice 19. i početka 20. stoljeća.