Moćni krugovi

Moćni krugovi

Soundtrack je izniman, jer glazbu naizgled nije teško slušati, ali ona potiče na duboko razmišljanje i traži emocionalni, gotovo tjelesni odaziv

The Belly of an Architect (Trbuh arhitekta) jedan je od rijetkih filmova Petera Greenawaya za koje nije skladao Michael Nyman. No budući da je u filmu mnogo skrivenih uputnica na kružne karakteristike ponavljanja (na primjer, trbuh Stourleya Kracklitea, koji je sve bolniji; sferičan oblik skice za počasni grobni spomenik Isaacu Newtonu francuskog arhitekta Étiennea–Louisa Boulléea, Newtonova jabuka itd.) bilo je logično uzeti minimalističkog skladatelja. Greenaway je odbacio veći dio partiture Glenna Brance koji je prvobitno uključen u projekt (kao neo–minimalist, Branca se koristi suvremenim skladateljskim jezikom, a repetitivni procesi manje su mu važni). No na albumu su ipak zadržani neki Brancini brojevi i u njima se čuje kako on sklada (uz pomoć mikropolifonije, statičnih i pomičnih clustera, uz pomoć glissanda unutar clustera te istodobna zvučanja tonaliteta i atonaliteta). Dapače, Brancin atmosferičan broj Augustus pojavljuje se kao prvi i posljednji broj, pa zaokružuje album.

Premda je Brancine brojeve lako razlikovati od onih koje je skladao minimalist i pijanist Wim Mertens (Branca se koristi isključivo gudačima, a Mertensovim brojevima prevladava glasovir), dva skladateljska stila ne ometaju jedan drugi. Mertensovo skladateljsko razmišljanje sličnije je Nymanovom: njegov glasovir ponavlja istu harmonijsku osnovicu koju razvija šireći je vertikalno (dodavanjem dionica) ili okomito (principom variranja). Kružno kretanje glazbe u tim se brojevima nadovezuje na brojne kružne teme natuknute u filmskom sadržaju, ali i na Boulléeov geometrijski stil gradnje u kojemu je mnogo repetitivnih elemenata. Pri radu sa skladateljima Greenaway je zadržao uobičajeni princip: sam je odabrao brojeve koje Mertens nije skladao za film (Struggle for Pleasure i Close Cover objavljeni su na istoimenim albumima), ali je ipak dopustio Mertensu da originalno napiše brojeve Birds of the Mind, The Aural Trick, Time Passing i And With Them. Budući da je Mertensov stil jedinstven, i često silovit (The Aural Trick), temeljen na osnovnim glazbenim premisama, no nije besmislen, nego hvata vrijeme i prostor, posve je nevažno za koji su medij glazbeni brojevi nastali. Soundtrack je izniman, jer glazbu naizgled nije teško slušati, ali ona potiče na duboko razmišljanje i traži emocionalni, gotovo tjelesni odaziv.

Irena Paulus