Grad zidova

Grad zidova

Promišljanje grada, ur. Setha M. Low, prev. Martina Maričić, Jesenski i Turk, Zagreb, 2006.

Promišljanje grada predstavlja zbornik studija iz nove urbane antropologije, hibridne odnosno bastardne grane koja grad razumijeva kao životan i složen organizam, kao kulturno–društveno–prostorno konstruiranu stvarnost i u skladu s tim opisuje ga interdisciplinarno, koristeći se podjednako metodama i pristupima sociologije, etnologije, povijesti, geografije, arhitekture i urbanizma. Za razliku od urbane sociologije, urbana antropologija u Hrvatskoj relativno je nova i još nedovoljno prihvaćena znanstvena disciplina, što će se uskoro vjerojatno promijeniti s obzirom na brojne probleme s kojima se suočava današnja populacija u urbanim sredinama kao što su agresivna i divlja gradnja, posvemašnji nedostatak svijesti o urbanom životu, kao i gubitak gradskoga identiteta, što se sve dramatično odražava na način i kvalitetu života u hrvatskim gradovima, koji se pretvaraju u poligone trgovačkih centara i prenatrpana naselja s katastrofalno riješenom komunalnom i prometnom infrastrukturom. Dok ne dočekamo neko domaće izdanje koje bi se bavilo urbanom antropologijom i etnografijom grada, moramo se zadovoljiti inozemnim zbornicima, od kojih ovaj sadrži izbor od pet tekstova iz opsežnije knjige koja razmatra grad iz antropološke perspektive ponajprije kao dinamičan proces, a ne zadanu i statičnu arhitektonsku formu. Ukratko, težište je svih tekstova na opisu društvenih i ekonomskih promjena u gradu koje mijenjaju odnos čovjeka i prostora u kojem živi, a te su promjene vidljive i u strukturi poglavlja koje nose naziv podijeljeni, prijeporni, globalni, modernistički i postmoderni grad i tematiziraju promjene u Barceloni, San Joseu, Tokiju, Braziliji i Sao Paolu.

Antropološka kritika organiziranja urbanoga prostora usredotočuje se na društvene odnose, ekonomske faktore, urbano planiranje, religiju i kulturu, završavajući s analizom postmodernoga grada kao rezultata urbanizacije kasnoga kapitalizma koji stvara novi tip znanja i reprezentacije. Teresa Caldeira govori o novom modelu urbane segregacije koji stvara utvrđene enklave u Sao Paolu, zatvorena mjesta ograđena žicom i neprekidno pod nadzorom sigurnosnih službi kojima se bogati stanovnici odjeljuju od siromašna i problematična stanovništva favela. Portretirajući taj grad zidova, autorica ocrtava drastične promjene u etnografskom i urbanističkom tkivu, pri čemu u potpunosti nestaje ulica kao javni prostor, a grad se pretvara u poligon društvene segregacije. Studija o prijepornom gradu urednice zbornika Sethe Low bavi se društvenim oblikovanjem javnoga prostora u Kostarici, odnosno analizom boravka na ulicama i trgovima pokušava se naći odgovor na pitanje na koji način javni prostor postaje semiotički kodirana stvarnost. Metodom sudioničkog promatranja Low efektno analizira društvenu uporabu trga kao produljenoga dnevnog boravka. Pod nazivom globalni grad nalazi se najzanimljiviji i najživopisniji prilog u zborniku, istraživanje Theodora Bestora o kulturi trgovanja i prodajnim artiklima na tokijskoj tržnici Tsukiji, gdje se autor upušta u kulturnu klasifikaciju namirnica u odnosu spram materijalne okolnosti društva. U tom se tekstu ističe ključna uloga koju ima tržnica u japanskim gradovima, a napose ta najveća svjetska tržnica ribom, koja u istraživanju služi kao temelj za analizu morske hrane i njezina simboličkog mjesta u japanskoj kuhinji kao istinskom središtu kulturnog identiteta.

Modernistički grad i smrt ulice tema je istraživanja Jamesa Holstona o Braziliji i neuspješnoj utopijskoj viziji mesijanskog urbanizma u kojem se radikalno mijenja odnos javnog i privatnog prostora. Brazilija kao glavni grad jedne od najvažnijih država Južne Amerike iz perspektive urbane antropologije pokazuje se kao umjetan i hladan grad bez ulica i mjesta za društvenu komunikaciju koji je potpuno iznevjerio očekivanja o egalitarnom i funkcionalno ustrojenom društvu. Posljednja studija u knjizi bavi se postmodernim gradom; Gary McDonogh govori o različitim pristupima i diskursima o posttranzicijskoj Barceloni, odnosno o problematičnoj četvrti Raval. Promišljanju grada mogli bismo zamjeriti neujednačenu kvalitetu tekstova kao i tipski znanstveni pristup opterećen citatima, pedantnim referencijama i zahvalama, no riječ je o knjizi kakvih u prijevodu nema mnogo na domaćem tržištu, pa je vrijedi preporučiti za čitanje dok se, kao što je već rečeno u tekstu, ne pojave slična istraživanja iz domaće urbane antropologije.

Tonči Valentić