Gdje su nestale ribe?

Gdje su nestale ribe?

Postoje jasne naznake da je barem dio ribljeg fonda Jadrana prelovljen. Ako se ubuduće doista pojavi problem u dobavljanju dovoljne količine ribe za tržište, neizbježno će se potražiti alternativna rješenja. Očigledna je alternativa klasičnom ribarenju marikultura

Kako bi se odredili učinci pedeset godina neprekidnog ribarenja u čitavom Jadranu, uspoređena su dva znanstvena krstarenja – kočarenja: Hvar, 1948. i Medits, 1998. Prvo krstarenje proveo je Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, uzimanjem uzoraka na 138 postaja. Drugo krstarenje je proizašlo iz međunarodne znanstvene suradnje pod pokroviteljstvom Europske Unije, a uzorci su uzeti na 127 postaja. Najveći broj postaja koncentriran je u području srednjeg Jadrana. Iz usporedbe rezultata dvaju krstarenja proizlaze sljedeći zaključci: gustoća demerzalnih riba roda Rajiformes (sinonim Hypotremata, ili jednostavno »prave raže«) smanjena je tri puta, neke vrste raža su potpuno nestale s područja gdje je ribolov najintenzivniji, te udio vrsta koje tipično predstavljaju plijen u ukupnom ulovu je porastao. U vezi s time nameću se neka pitanja o stanju ribljega fonda u Jadranu. Kako objasniti uočene promjene? Jesu li one povezane s prelovom? Može li se uzgojem ubuduće nadomjestiti riba iz divljine? Je li uzgoj u hrvatskom dijelu Jadrana dugotrajno održiv?

Proizvoljna populacija ribe može se u danom okolišu razvijati sve dok ne dosegne kritičnu brojnost, kada se učinci prirodnoga prirasta i smrtnosti poništavaju. U tom slučaju broj jedinki unutar populacije ne povećava se, pa kažemo da je dosegnut kapacitet okoliša. Kada bi u Jadranu postojala samo jedna jedina populacija ribe, optimalan ulov održavao bi njezinu brojnost na polovici prihvatnog kapaciteta, jer se upravo u toj točki populacija najbrže oporavlja od ribarenja. Ako je brojnost manja od polovice prihvatnog kapaciteta, izvršen je prelov. Prema zaključcima upravo je to slučaj s demerzalnim ribama roda Rajiformes.

Međutim, ekosustav Jadrana sigurno ima više od jedne populacije, što svakako treba uzeti u obzir. Prvi kompleksniji ekosustav sadrži dvije populacije: plijena i predatora. U sustavu plijena i predatora ribarenjem se čini pritisak na obje populacije. Predator, kao neprikosnoveni vladar dok nema ribarenja, doživljava pad brojnosti. Nasuprot tome, ribarenjem je smanjen predatorski pritisak na plijen i brojnost populacije raste. Ta je pojava poznata pod nazivom Volterrin princip i objašnjava treći navedeni zaključak. Važnost je razmatranja sustava plijen – predator u tome da treba loviti manje nego u slučaju jedne populacije. Naime, nešto hrane mora ostati za predatora, a njega nema dovoljno da bi se nadoknadio smanjeni ulov plijena.

Jasno, ekosustav Jadrana nije tek sustav plijen – predator! Mnogo je zamršeniji, a time i znatno manje stabilan (što je općenito dokazao američki fizičar Robert May 1972). Optimalna strategija stoga podrazumijeva bitno manji ulov nego u slučaju jedne populacije.

Ako je riblji fond Jadrana zaista prelovljen, kontinuitet u opskrbi potrošača svježom ribom morat će se ostvariti marikulturom, odnosno uzgojem organizama u moru. Uzgoj se odvija u kontroliranim uvjetima, a kontrola se postiže zahvatom u okolišu koji može prouzročiti: blokadu morskih putova, fizičko oštećenje životnih zajednica na dnu, širenje masnih mrlji po površini mora; povećane izglede za izbijanje bolesti, prekomjernu uporabu lijekova i drugih kemikalija; miješanje genetskih obilježja uzgajane i prirodne populacije; unos znatne količine hranjivih tvari u obliku nepojedene hrane i izlučenih produkata metabolizma. Kako bi se negativni utjecaji sveli na prihvatljivu razinu, prije postavljanja uzgajališta nastoji se odrediti ekološki prihvatni kapacitet okoliša u skladu s ovim kriterijima: lokalna kvaliteta morske vode mora biti optimalna za rast ribe, narušavanje regionalne kvalitete morske vode nije prihvatljivo (ne želimo cvjetanje mora), a morsko dno mora ostati prikladno za razvoj životnih zajednica koje na njemu normalno obitavaju. Usklađenost uzgajališta s navedenim kriterijima provjerava se s pomoću računalnih simulacija.

Postoje jasne naznake da je barem dio ribljeg fonda Jadrana prelovljen. Ako se ubuduće doista pojavi problem u dobavljanju dovoljne količine ribe za tržište, neizbježno će se potražiti alternativna rješenja. Očigledna je alternativa klasičnom ribarenju marikultura, koja jasno mora usvojiti dugotrajno održive metode uzgoja. Karika koja trenutno nedostaje u marikulturi nekih vrsta ribe jest uzgoj mlađi. Primjerice, tuna se danas ne uzgaja, nego tovi!

Marko Jusup

Marko Jusup (1978) završio je studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te već tri godine radi u Zavodu za istraživanje mora i okoliša pri Institutu Ruđer Bošković. Kao asistent u Laboratoriju za ekološko modeliranje primarno se bavi problematikom utjecaja uzgajališta riba na okoliš i prati upravljanje ribljim fondom u Jadranu.