Energija i kolorit

Izložba Hrvatska suvremena umjetnost – Marija Ujević, Zlatko Keser, Vatroslav Kuliš, Petar Barišić, Bane Milenković, Galerija Horace Richter, Stara Jaffa, Tel Aviv, Izrael, srpanj 2007.

Energija i kolorit

Izbor umjetnika odlično je testirao izraelsku likovnu i kulturnu javnost, jer smo kroz njihove reakcije mogli vidjeti koji tip i stil slikarstva i skulpture percipiraju kao sebi blizak i prepoznatljiv

Opće je poznata činjenica da na hrvatskoj suvremenoj likovnoj sceni postoji relevantan broj umjetnika čija vrsnost i inventivnost umjetničke poetike može u svakomu trenutku prijeći granice našega likovnog teritorija, i dostojno se nositi s inozemnom recepcijom umjetničkoga rada i aktualnih likovnih tendencija. No, možda je manje poznato da je do sada, u posljednjih nekoliko godina, suvremena hrvatska grafičarska scena dobila nekoliko vrijednih inozemnih gostujućih izložbi u organizaciji Ministarstva kulture, koje su dale solidan uvid u naš grafički metijer, ali to je tek jedna uspostavljena dionica likovnoga predstavljanja naših umjetnika. Ako izuzmemo Venecijanski bijenale, Documentu u Kasselu, projekte u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti posvećene hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, projekte riječkoga Muzeja moderne i suvremene umjetnosti te pojedinačne manje izložbe koje se ostvaruju pretežno putem privatnih kontakata, razvidno je da to likovno područje nije sustavno zahvaćeno.

Zahtjevan projekt posvećen prvomu predstavljanju suvremenih hrvatskih slikara i kipara izraelskoj kulturnoj javnosti započeo je upravo na inicijativu pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba, Pavla Kalinića. U težnji da hrvatsku suvremenu umjetnost u inozemstvu ne predstavljaju samo figure poput Charlesa Bilića, slikara Dimitrija Popovića ili, s druge strane, isključivo sekte Mladena Stilinovića & comp., i da se percepcija o suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni proširi, demokratizira i pomakne prema solidnom nasljeđu moderne umjetnosti 20. stoljeća, Kalinić je u razgovorima s umjetnicima sastavio izložbeni program za koji je bio siguran da nas neće osramotiti pred zahtjevnom izraelskom likovnom javnošću. Naime, naša je osobna percepcija da u svijetu postoji trajna svijest i memorija o visokoj likovnoj kulturi Hrvata pomalo mit, jer imena poput Miroslava Šuteja, Julija Knifera, Vojina Bakića, Ivana Picelja ili Ede Murtića pomalo, nažalost, blijede ili su poznata u užim krugovima europskih i svjetskih galerista i kolekcionara moderne i suvremene umjetnosti. Na predstavljanju hrvatske umjetnosti treba raditi stalno i uvijek, i u tom kontekstu ne postoji loš izbor grada ili države gdje bismo trebali raditi likovne projekte. Da budem iskrena, malo sam čak i likovala kada mi se na otvaranju izložbe u Jaffi obratio poznati izraelski galerist, Oded Halahmy, čija Pomegranate Gallery u New Yorku već desetljećima plasira u sam svjetski vrh umjetnike sa svih kontinenata, i zaslužna je, primjerice, za međunarodne karijere umjetnika poput korejskog videoartista i konceptualnog umjetnika Nam June Paika, začetnika videoarta, ili slikara Sama Francisa. Iako danas sve više posvećen plasiranju izraelskih umjetnika na svjetsku likovnu scenu, Halahmy je bio vidljivo oduševljen životnom snagom, energijom i koloritom izloženih recentnih slika Vatroslava Kuliša, Baneta Milenkovića i Zlatka Kesera! Osim tri enfant terriblea hrvatskoga recentnog slikarstva, u Izraelu su se još predstavili Marija Ujević s novim slikarskim djelima i kipar Petar Barišić sa svojim nježnim bijelim reljefoobjektima od drva. Upravo je na tom izboru umjetnika odlično testirana izraelska likovna i kulturna javnost, jer smo kroz njihove reakcije mogli vidjeti koji tip i stil slikarstva i skulpture percipiraju kao sebi blizak i prepoznatljiv. Doživjeli su, naime, hrvatske slikare kao temperamentne umjetnike preko čijega se živoga kolorita može prepoznati pripadnost mediteranskom i morskom podneblju, ponudivši neke stručne komentare po kojima je bilo jasno kako je pred nama iznimno zahtjevna likovna publika, izraelski galeristi i kolekcionari umjetnina. Čak su me osobno pomalo iznenadili komentari posjetitelja kako nisu očekivali da imamo tako dobre i zanimljive umjetnike, koji su ponudili nešto više od zanatske bravuroznosti u metijeru ili citiranja i reciklaže europskoga nasljeđa moderne umjetnosti, nego da svi odabrani umjetnici imaju vlastiti, prepoznatljivi stil.

Stoga mi se čini da iduća izložba suvremene hrvatske umjetnosti, koja će biti postavljena u Light House Gallery u Tel Avivu potkraj listopada (Josip Zanki, Ana Barbić Katičić i Željko Senečić) itekako ima smisla, jer riječ je o još jednoj reprezentativnoj galeriji koja ugošćuje najbolje svjetske umjetnike kada dolaze u Izrael, kao referentno mjesto u biografiji svakog umjetnika.

Iva Körbler