Zagrebačke ljetne večeri

Zagrebačke ljetne večeri

U protekle tri godine ljeto je u našem glavnom gradu bilo u znaku Zagrebačkog baroknog festivala. Pokrenuo ga je tadašnji ravnatelj Koncertne direkcije Zagreb Saša Britvić, no s njegovim odlaskom kao posljedicom sumnjiva financijskog poslovanja iščeznuo je i ZABAF, a presahnuli su i novčani izvori. U toj nezavidnoj situaciji, a sa željom očuvanja četvrt stoljeća duge tradicije Zagrebačkih ljetnih večeri KDZ je ispunila srpanj brojnim programima različita sadržaja koji mogu zadovoljiti najširu publiku i privući je u neke nove ambijente.

Veliku šansu pri izboru umjetnika dobili su mladi hrvatski umjetnici koji nastupaju u Umjetničkom paviljonu. Osim klasičnih programa tu ima i dosta jazza, kao i orgulja u katedrali. Kako je zemlja partner ranije planiranog 4. ZABAFA trebala biti Austrija, neki su dogovoreni programi zadržani. Tako je osmišljen miniciklus za ljubitelje baroka i rane glazbe Od Maksimilijana I do Josipa II, dakle tri stoljeća austrijske rane glazbe.

XL kvartet tuba ZF

Kao dobrodošla zamjena za Atrij Klovićevih dvora poslužila je prikladna otvorena scena MUO s praktičnom alternativom u njegovu predvorju u slučaju lošeg vremena. Samo je jedan koncert održan u Muzeju Mimari. Bio je to XL kvartet tuba Zagrebačke filharmonije (3. srpnja), prvi ansambl takve vrste na našim prostorima, koji se nakon pet godina djelovanja afirmirao kao ozbiljna skupina vrsnih glazbenika.

Viktor Kirčenkov, Mario Šincek, Josip Kapović i osnivač ansambla Krunoslav Babić na visokoj profesionalnoj razini izvode širok repertoar od obrada klasičnih djela do suvremene i jazz–glazbe. Pokazali su to i ovim nastupom. Njihovo muziciranje bilo je skladno, opušteno i radosno, lijepa punog tona i čista suzvučja, žive dinamike i efektnih akcenata. Nakon ozbiljnijeg dijela programa (Haydn, Bach, Šostakovič, Stevens i Piazzolla) uslijedili su jazz–standardi (Pollack, Armichael, Desmond, Parker, John, Wonder, Ebbi Howard), najvećma u obradama Vanje Lisjaka. Tu se ansamblu prodružio i vrsni udaraljkaš Ivica Lukšić.

Tragom baroka

U sklopu ciklusa uglednih austrijskih ansambala koji njeguju autentične interpretacije barokne glazbe u Muzeju za umjetnost i obrt nastupio je 9. srpnja Ansambl za ranu glazbu Armonico tributo. Utemeljio ga je 1989. Lorenz Duftschmid, majstor u sviranju viole da gambe. U njegovu ansamblu četiri su svirača na tim starim glazbalima različitih veličina. Pridružuju im se violone, renesansna lutnja i teorba te čembalo i pozitiv. Slijepa sopranistica Gerlinde Sämann anđeoskim glasom upotpunjuje program uglavnom nepoznate austrijske glazbe od 14. do 17. stoljeća, uključujući i cara Leopolda I, koji je više volio glazbu od politike. Glazbenici su bili odlični, ali je program nažalost bio predug i s premalo kontrasta.

Pop–glazba 18. stoljeća

Za razliku od većine današnjih ansambala za ranu glazbu Schikaneders Jugend posvetio se pučkoj i gradskoj glazbi koju su prije dvjestotinjak godina na svadbama, sajmovima i sličnim svečanostima izvodili putujući glazbenici, tzv. liranti. Tim poslom bavio se u svojoj mladosti i slavni Mozartov libretist Emanuel Schikaneder, čijim se imenom poslužio i taj ansambl od tri vrsna glazbenika koji pjevaju, jodlaju i sviraju šalmaj, gajde, drombulje i organistrum na temeljima svojih muzikoloških traganja.

Njihov je program, predstavljen na posljednjem koncertu ciklusa (11. srpnja) bio zanimljiv, dinamičan i nesvakidašnji, a izvedbe na visokoj razini. Vjernom ozračju vremena u kojem je ta glazba nastala pridonijeli su i duhoviti stari zapisi, koje je utkao u program i interpretirao Trpimir Matasović.