Visoka izvedbena razina

Visoka izvedbena razina

Izniman događaj ove sezone jest i povratak Milka Šparembleka na zagrebačku scenu: Pjesme ljubavi i smrti (G. Mahler) i 60. obljetnica umjetničkog djelovanja. Pogotovo što je riječ o antologijskoj predstavi i svjetskom umjetniku, još snažne i živahne geste i slike, produbljene i promišljene silnim stvaralačkim i životnim iskustvom

Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu pod mirnim i promišljenim vodstvom Irene Pasarić nije ulazio u eksperimente i rizike, nego je održao i popunio čvrst, klasičan repertoar koji puni kazalište. Tri ovogodišnje premijere ipak su žanrovski posve različite te redom na visokoj izvedbenoj razini pokrivaju široko područje pojma suvremene baletne scene. Siguran i rastući ansambl uz mlada imena i vodeće solistice Milku Hribar-Bartolović i Edinu Pličanić i dalje je bez stalna, kućnog princa što se i dalje, i čini se do daljega, mora rješavati gostima.

Youri Vamos prvi se put autorski predstavio u Zagrebu, iako je njegov koreografski rad već bio poznat po uspješnu nizu predstava u Baletu SNG-a u Ljubljani, a zagrebačka izvedba Coppélie na Montmartreu (L. Delibes) izvorno je, dinamično i vedro čitanje klasičnoga predloška s naglaskom na plesu i komičnom kazalištu. Derek Deane ostao je pri scenskoj čaroliji klasične baletne bajke te je njegova redakcija Labuđeg jezera (P. I. Čajkovski) zadržala svu romantiku i poetičnost bijeloga baleta, a dobila na motivaciji i izražajnosti pokreta, prožetosti priče i plesa.

Izniman događaj ove sezone jest i povratak Milka Šparembleka na zagrebačku scenu: Pjesme ljubavi i smrti (G. Mahler) i 60. obljetnica umjetničkog djelovanja. Pogotovo što je riječ o antologijskoj predstavi i svjetskom umjetniku, još snažne i živahne geste i slike, produbljene i promišljene silnim stvaralačkim i životnim iskustvom.

A kad smo već kod nesvakidašnjih događaja, gostovanje i nezaboravna interpretacija Giselle Aline Cojocaru dala je sasvim nova, istinska, moderna značenja klasičnoj baletnoj izvedbi, i prilično relativizirala tradicionalne pojmove i podjele. Gostovanja uopće pridonose živosti i dinamičnijem doživljavanju repertoara (i zajedničkoj razini obrazovanja i informacije), u kojem su moguće usporedbe i konstruktivne rasprave. Nisu to samo novi plesači, vrhunski europski solisti, nego i gostovanja kompanija, kao što je bilo svježe i poticajno pogledati američki balet Tulsa, i kao što su neobično važne i međusobne izmjene hrvatskih baletnih ansambala.

24. tjedan suvremenog plesa doveo je u Zagreb Magnum Ramija Be’era i Splitskog baleta, predstavu nagrađenu Juditom na 52. splitskom ljetu, i Nagradom publike 24. TSP-a. Tehnički izvrsno i plesački strastveno scensko djelo plijeni ljepotom boja, dinamike i ritma, a moderan plesni rječnik potaknuo je nove interpretacijske mogućnosti ansambla. Druga premijera Cipollino (K. Hačaturjan) redatelja i koreografa Henrika Majorova novije je djelo ruske baletne literature sa scene Boljšoj teatra, prvi put na domaćoj baletnoj sceni. Dinamično i vedro, razigrano i rasplesano, razveselilo je publiku, a plesače vratilo suvremenoj baletnoj tehnici. Splitski balet pod vodstvom Almire Osmanović manja je, ali koherentna i odlična skupina, koja je ove godine odigrala mnogo predstava i na međunarodnim gostovanjima, a posebno su zapaženi u Italiji. Također su gostovali u Osijeku i Slavonskom Brodu, a kao izniman projekt podsjetila bih na Ščelkunčika, koji je sredinom prosinca priređen u HNK Varaždin i u Čakovcu, a u kojem su uz splitske plesače nastupila djeca Plesnog studija iz Varaždina, što je sve zajedno izazvalo veliko uzbuđenje i veselje publike i, nadam se, potaknulo na planiranje sličnih, pravih pothvata suradnje.

Zahvaljujući Muzičkom biennalu vidjeli smo riječku premijeru Tri pjesme (I. Kuljerić i H. Goebbels) u koreografiji Mattea Levaggija. Riječ je o stilski novom i drukčijem izrazu baletnog ansambla HNK Ivana pl. Zajca i nedvojbeno velikom plesačkom izazovu. Apstraktan u brzim linijama i geometrijskoj hladnoći, energičnu izbacivanju gesta noge na špici, posve je suprotan od suvremene ekspresije bačena, nošenog, mekanog, podatnog tijela Zurovčeve estetike kojoj su bliski i Ismailian i Edward Clug – autor i koreograf Tanga, prve ovogodišnje premijere u Rijeci. Stoga, prilično sigurni u programsku politiku Zagreba i Splita, sa zanimanjem očekujemo dalji razvoj Riječkog baleta uz Stašu Zurovca, ali pod novim vrhovnim kazališnim vodstvom, i s možda ambicioznijim programom?

Maja Đurinović