Sretno i spretno

Sretno i spretno

Ostajući pri točnoj formuli omjera teatra za djecu, za mlade i za odrasle, repertoarna je politika virovitičkoga kazališta i u ovoj sezoni pokrila potrebe iznimno privržene publike, dok će u kazališnim arhivama biti pohranjen znatno manji broj novinskih kazališnih kritika negoli prošlih sezona

Virovitičku kazališnu sezonu 2006/2007. obilježile su četiri premijere, jedanaest repriznih naslova, brojna gostovanja na inozemnim i domaćim festivalima i šest uglednih nagrada: glumac Goran Koši primio je Nagradu hrvatskoga glumišta za ulogu Dječaka–psa Andreasa iz predstave Dug put kući u kategoriji najboljega glumca u predstavama za djecu i mlade; Blanka Bart Hajoš i Goran Koši za uloge u Dugom putu kući nagrađeni su na čakovečkome ASSITEJ–u; Robert Waltl nagrađen je na istome festivalu za režiju Kolbabe i Brzojavka; Ana Savić Gecan na 7. Najnajnaj festivalu nagrađena je Žar pticom za kostimografiju u istoj predstavi, dok je na 13. festivalu glumca u Vinkovcima kazališni plakat predstave Kvech nagrađen Fabijanom Šovagovićem za najbolju likovnost. Već na početku sezone, u tek nekoliko jesenskih dana virovitički je ansambl proputovao devet tisuća kilometara da bi gostovao na čuvenim međunarodnim festivalima u Armeniji i Poljskoj. Na varšavskome 10. međunarodnom kazališnom festivalu za djecu i mlade Korczak 2006. kazalište se predstavilo s Mačkama, dok je na High Fest u Erevan otišlo s Dugim putom kući.

Ostajući pri točnoj formuli omjera teatra za djecu, za mlade i za odrasle, repertoarna je politika virovitičkoga kazališta i u ovoj sezoni pokrila potrebe iznimno privržene publike, dok će u kazališnim arhivama biti pohranjen znatno manji broj novinskih kazališnih kritika negoli je to bio slučaj u prošlim sezonama. Započelo je ironičnim pogledom na suvremeni brak u komadu Ubij me nježno, koji je prema Amurrijevu hit–priručniku Kako ubiti suprugu i zašto adaptirao tajanstveni Paško Dizdar, a režirao Draško Zidar, gdje je cijela ta stvar razbjesnila feministkinje, a scena vrvjela mogućnostima kako da iz rubrike udani / vjenčani bračni par spretno odmjerenim udarcem sjekirice prijeđe u rubriku crne kronike. U koprodukciji s Osječkim kulturnim ljetom i Dječjim kazalištem Branimir Mihaljević Virovitica je dobila i jednu od svakako najboljih predstava ove sezone uopće – Kolbabu i Brzojavka u režiji Roberta Waltla, sretno, spretno i maštovito ostvarenje, uz sjenu koja se nadvila nad autorstvom teksta: pitanje je da li se Nina Mitrović dovoljno odmaknula od Čapekove Poštarske bajke, a da bi se mogla potpisati kao autorica komada – sve je nastalo iz znatno širega Čapekova supstrata, i tu nipošto ne bi moglo biti riječi o onome »nastalo prema motivima poznate…«. Središnji je događaj sezone svakako bila predstava Braće Presnjakov Igranje žrtve u režiji Snježane Banović Dolezil – znalački odabran i dosljedno postavljen, taj je ruski komad na tragu analitičkoga političkoga teatra u vrlo prihvatljivoj i hrabroj formi na pozornicu iznio i pitanja i odgovore i stanja i osjećaje koji nas se itekako duboko tiču te time postigao pun repertoarni pogodak. Zaronivši u virovitičku povijesnu baštinu, posljednja je ovosezonska premijera bila Ljubav je jača od mača Jasena Boka u režiji Dražena Ferenčine, uz, kako sam autor kaže, znatnu zlouporabu motiva istoimenoga romana Ivana Dobraveca Plevnika, znamenitoga virovitičkoga publicista koji je u ovome gradu 1899. pokrenuo prve novine. Osuvremenjenu priču o legendarnoj ljubavi Stanka Ilića i Ljeposave, Romea i Julije ovoga kraja iz turskoga doba ovih dana upravo imaju priliku gledati posjetitelji festivala Glumci u Zagvozdu. Izuzev četiri premijere, jedanaest repriznih naslova koji su opstali na repertoaru, šest uglednih nagrada, važnih inozemnih gostovanja i sudjelovanja na domaćim festivalima, precizna se slika o ovoj kazališnoj sezoni dopunjava tek uz spominjanje VIRKASA, desetodnevnoga festivala koji je virovitičkoj publici omogućio uvid u kazališnu sezonu brojnih hrvatskih teatara.

Dubravka Lampalov