Službena duša

Službena duša

(Izbor iz zbirke Službena duša, Jutro poezije, 2007)

Pozivnica vrijedi za dvije osobe

Prepoznajem ih već na ulazu. Oni jedu. Jedu sve.

Jedući otvaraju izložbe naivne i lukave

umjetnosti.

Oni su na svim književnim večerama. Oni profesionalno

jedu i ljubiteljski piju sve.

Poslije njih ostaju samo krhotine nečijeg

esejističkog truda.

Oni će uskoro sastavljati jelovnike uz retrospektivne

domjenke. Oni samozatajno banče uz enformel te

kraj radikalnih realista. Uz Gorgonu.

Između dva zalogaja samilosno ljube protagoniste –

mlađane teologe i vremešne teatrologe.

Oni su nadmoćne ulizice. Suglasni su s nagrađenima

i osumnjičuju slabe hranitelje.

Ogovaraju kuharice.

Kamikaze su. Štovatelji TV spotova. Oni žderu u pozadini

dugo očekivane monografije. Ne zarezuju Parsifala.

Otvarači boca. Stručnjaci za limenke. Topnici pjenušaca.

Zaljubljenici deserta.

Oni premoreni zaspu s ružnim prijateljicama, uz postament

večerašnjeg spomenika.

Umjereno ponižavaju slavljenika u strahu od mogućeg gubitka

budućeg tova.

Oni zatvaraju izložbeni prostor i ispraćuju sućutno

naše akademike.

Glavne su sporedne uloge.

posljednji tango u đevrskama – bonus

sastanak mladih esperantista u gudučoj

tradicionalna regata sunković–raslina

izbor najmlađeg starca

krapanjski planinari osvajaju kamenar

najmanja glava velike glave

eminentna jazz pjevačica iz oklaja

tour d’trtar

pobjeda tlm–a nad tbf–om

kantautor iz bute

kao i urbani reper sa škopinca

hamlet iz pakovog sela

miss tromilja

mister plišac

tribunjski blues osvaja

otvaraju se brojna turistička nasilja

cro–a–porter u šepurini

nihilist sa visovca

natječu se težaci iz donjeg polja

na olimpijadi u disciplini

skok s motikom

najljepše dijete iz ulice paške zjačića

prve noge promine

šibenska nevista rodom iz berlina

i šibenski zet iz okolice osla

najsamosvojniji magarac iz težačke

švedska ženska klapa

na gostovanju u bribirskim mostinama

najpristupačnija litvanka na ljetovanju

u boraji

gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera

gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka

sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«

pleše se pleše, gospodo

na kraju kišnog lita

a onda

susvita

obavijesni razgovor

uvijek kada svratiš

u zavičaj

to je u istom času

i nada i očaj

to je u istom smislu

i početak i kraj

tu su na istom mjestu

susret i oproštaj

o, autorska prava

gospodin Radočaj

uvijek kada svratiš

u zavičaj

pitaju obavijesno

namjera ili slučaj?

ruku na drska usta

i suzu proguraj

uvijek kada svratiš

u zavičaj

vježbajte s nama

nebo je napeto kao koža

na bubnju provincijskog bubnjara

gle, kako dan lijepo počinje

počinje strašna proizvodnja sebe

pomast u uši, u oči i u nozdrve

flagelanti se tuku velebiljem

po neispavanim leđima

ostarjele voditeljice

već glume djevojčice

onemoćali reperi napućuju

nepoznatom nejasne poruke

a u ogledalu jučerašnjih novina

zloglasni takorekuć novinar

kao divka

šovinisti s ushitom

prate reprizne programe

plesni spikeri čitaju vijesti

TV sa zakašnjenjem prenosi

Sodomu Gomoru i Turke pod Siskom

nevina dječica tako jednostavno

uhvaćena u zamku nacionalnog idola

cugeri hvale demokratsku vlast

dok palme njišu grane

i puše se pučke pušionice

pored podozrivog bratskog oka

pogleda nas ponekad

i zlatni trokut Božjeg

gle, kako dan lijepo počinje

Cigani lete u nebo

raste broj zaposlenih u kriminalu

i noćni istraživači smeća

u studentskoj kupaonici

prikazuje se Psycho

vježbajte s nama

na kobnom kantunalu je krv

i kobne Nokie zvon

to odbačena je ljubavnica

o, kako dan lijepo počinje

danas kada slavimo

dan nezahvalnosti

lijepi provincijalci

dolaze prvim jutarnjim vlakom

bude te zamrznutom ribom

zatim otvaraju Velesajam

kupeći mađarske

i nizozemske prospekte

jedući u hodu

oni su naši

nepostojeći rođaci

naši zaboravljeni sugrađani

koji nose spomenare

mučnog djetinjstva

otkrivaju tajne špice

lijepi provincijalci

se nadaju

neočekivanom

u hotelu Dubrovnik

i spavaju u operi

pa se vraćaju ogorčeni

u tužni zagrljaj zavičaja

oglodavši pretposljednju

prijestolničku kost

a u vrelim kolovoškim noćima

očekujući nas

skrivaju se u

zaboravljenom arhipelagu

svi će biti poznati

svi će biti poznati

svi će biti sve

svi će se pojaviti

jednom na TeVe

svi će biti priznati

zajednički sluh

malo nas je na dnu

svi hrle na vrh

bit će nemoguće

divlje smokve brati

i graditi kuće

hrabri, nepoznati

bit će nemoguće

drukčije se zvati

svi će jednom biti

pošteni Hrvati

svi će biti dobri

samo ti i ja

sretni, prokazani

željni malo zla

Maribor – Krapina

nek’ si ti od zlata

i od platine

zaboravit ću te

do Krapine

i nestat će tajanstva

tvojeg lomnog bića

negdje kraj Zaboka

il’ poslije Zaprešića

i mala će igralka

iz Maribora

biti zaboravljena

jer tako biti mora

jer ja sam lutalica

probisvijet i bohem

kao Drago Mlinarec

kao Leonard Cohen

što može više nego,

stari kantautor,

na kratko biti sretan

a ostalo je umor

posljednja želja

nekad su oduzimali

sad mi zbrajaju

ja odlazim bez grižnje

oni ostaju

samo da nisam takav

samo da nisam s njima

meni je to u redu –

pod vješalima

i kao kod Villona

kad prođu sjaj i slava

koliko teži guzica

vidjet će lavlja glava

za kraj – koliko hoću

nude mi sve na svijetu

popustim malo omču

i kažem – cigaretu!