Obvezno štivo

Obvezno štivo

Tri albuma nedvojbeno upućuju na sretan spoj izvanserijskog autora, vrsnih glazbenika i primjerene produkcije, a prije svega na skladbe, kojima vrijeme gotovo nimalo nije naškodilo. Zbirka za diskofile i obvezno štivo za svakog budućeg pop–rock–glazbenika

Sudeći prema prodaji rabljenih ploča i reizdanja albuma novoga vala, čini se da jedinstveni fenomen koji je domaću rock–scenu na trenutak približio svjetskoj – i dalje očarava nove generacije. U tom svjetlu oduševljava najnovija serija reizdanja novovalnih albuma u obliku box–setova posvećenih pojedinim izvođačima, i to po vrlo popularnoj cijeni (98 kn). Box pred nama obuhvaća prva tri albuma skupine Animatori, jednog od sastava koji, uglavnom zahvaljujući talentu autora i pjevača Krešimira Blaževića, možemo držati najvažnijom pojavom druge ere toga glazbenog pokreta.

Diskografski debi Animatora, Anđeli nas zovu da im skinemo krila, zasigurno je jedan od najutjecajnijih albuma cjelokupne hrvatske pop–rock–produkcije. Vedri, poletni pop i teme koje zaokupljaju razdoblje prelaska iz tinejdžerskog doba u ozbiljnije godine bili su odraz pozitivne energije tih godina, ali i rezultat vrlo osobna autorskog pristupa. Tajna albuma, ponajprije, leži u Blaževićevu prirodnom i nevjerojatno istančanu osjećaju za dobru melodiju i pamtljive refrene. Duhoviti tekstualni sklopovi te hedonističko razmišljanje u pjesmama Ona nije ovdje i Ljubavna pisma tu su suprotstavljeni intimističkim promišljanjima u Kamo odlazi svjetlo i Ja ne razumijem te jasno pokazuju raznovrsnost Blaževićeva rukopisa. No, najdojmljiviji trenuci albuma ipak pripadaju melodioznim hitovima višeglasnih refrena (Ljeto nam se vratilo, Male curice, Anđeli nas zovu...), koji su, u međuvremenu, prerasli u pop–rock–klasike.

Već na drugom albumu, Svi momci i djevojke, Blažević je dosegnuo punu autorsku zrelost. Iako je bio logičan nastavak prvenca, Animatori su na njemu zvučali drukčije. Željka Brodarića za producentskim je pultom naslijedio Husein Hasanefendić, a temeljnom rock–triju, uz već postojeću violinu, dodani su saksofon i pedal–steel–gitara. Svi momci i djevojke, Znam da nešto postoji i Ostat ću mlad tu su poveznica s hitovima prvog albuma, dok sjajna balada Kao ogledala, izvornim pristupom, zaokružuje možda i najbolji opus sastava.

Album Dok ležim cijeli dan u sjeni, što zatvara ovaj trio, u sebi nosi nekoliko mogućih smjernica za dalji rad. Albumom dominiraju fine akustične gitare (logično s obzirom na producenta i koaranžera Branka Bogunovića), ali se pojavljuju i elektronički ritmovi i klavijature koji podsjećaju na tada prevladavajuće synth–pop–zvuke. Iako su posve novo zazvučali duet sa Zoranom Predinom, Bijeg, i klavirska balada Vjetrovi sa sjevera, sve su opet ujedinile prepoznatljive Blaževićeve melodije (posebno u Dvije pijane budale i naslovnoj skladbi).

Karijera Animatora potom se počela, baš kao i sam novi val, rasplinjavati, no ostao je neizbrisiv trag triju albuma, što ovako okupljeni nedvojbeno upućuju na sretan spoj izvanserijskog autora, vrsnih glazbenika i primjerene produkcije, a prije svega na skladbe, kojima vrijeme gotovo nimalo nije naškodilo. Zbirka za diskofile i obvezno štivo za svakog budućeg pop–rock–glazbenika.

Velimir Cindrić