Novo lice antičke baštine

Novo lice antičke baštine

Realizacijom Muzeja Narona Hrvatska je dobila prvi muzej građen na arheološkom lokalitetu, što je rijetkost i u Europi. Sljedeći moment vezan uz Naronu raritetnost je tog arheološkog nalaza u svjetskim razmjerima. Posebno valja istaknuti da je izgradnja Muzeja važan prinos razvoju kulturnog turizma u Hrvatskoj

Kako je riječ o specifičnom muzeju koji je građen na arheološkom lokalitetu, to je znatno utjecalo na promišljanje i strukturiranje njegova stalnog postava. Iako je glavna prezentacijska tema Augusteum, istodobno je valjalo pokazati i cjelokupnu povijest Narone, sve od njezinih grčkih temelja, preko rimske antike, ranoga kršćanstva, seobe naroda, pa sve do srednjeg vijeka, o čemu svjedoče brojni artefakti. Arhitekt Goran Rako nadahnutim rješenjem zgrade i njezine unutrašnjosti postigao je zavidno visoku razinu prezentabilnosti senzacionalnog arheološkog otkrića Augusteuma i njegova kasnijeg preslojavanja, jednako kao i ranijih slojeva.

Posjetioci se kreću preko prozračnih metalnih mreža i doživljavaju svaki i najmanji detalj arheološkog nalaza. Zahvaljujući pomno osmišljenu sustavu postupnih denivelacija omogućene su brojne vizure iz visinski različitih pozicija u rasponu od žablje do ptičje perspektive. Posebnim oblikovanjem i vrpčastim pozicioniranjem vitrina za sitni izložbeni predmet, jednako kao i metalnim zidnim konzolama za kamenu plastiku, autor je uspio sačuvati, u ovom slučaju tako važnu, transparentnost izložbenog prostora. Valja imati na umu da je taj prostor zapravo definiran arheološkim strukturama, pa je stoga i sam izložak.

U doba antike u Naronu se stizalo brodom, jer tada je Neretva tekla na mjestu današnjega Norina. Prema sačuvanom antičkom tekstu doznajemo o impresivnom ulazu u grad podno kojega se sve plavilo od perunika. Prostrani forum do vode i raskošni Augusteum bili su u središnjem planu, baš kao što je to danas muzej i velika pristupna ploha pred njim. Iz tog razloga na spomenutoj plohi pred muzejom postavljeni su ulomci arhitektonske plastike hrama (ulomci zabata) i fragmenti opreme foruma (baza i kapitel velikoga stupa za skulpturu te rubne kamene kanalice). Oni su u funkciji udarne informacije o mjerilu i reprezentativnosti arhitekture davno iščezla grada, svjedočeći postojanje nekoć velebne i bogate Narone koja naručuje klesanje hramske skulpture u Grčkoj.

Mario Beusan i u ovoj se prigodi prihvatio vrlo zahtjevna dijela posla na dovršenju muzeja, a to je oblikovanje stalnoga postava. Tijekom svoga rada on je definirao konačnu verziju muzejskog scenarija koji su postavili arheolozi Splitskog arheološkog muzeja: Zrinka Buljević, Sanja Ivčević, Ante Piteša, Jagoda Mardešić, Maja Bonačić te Slobodanka Antičić. Uz to, proveo je brojne konzultacije s vrlo važnim sudionicima na projektu, a to su restauratori Branko Penđer i Borko Vještica. Posebnu je pozornost posvetio prepoznavanju likovnog rukopisa autora muzeja arhitekta Gorana Raka, pa je tako postigao posvemašnje uklapanje unutar likovnih i prostornih karakteristika izvedene arhitektonske strukture. Uspio je u onome što je najteže. Koristeći se tehnikom suspregnute kreativnosti Mario Beusan ostvario je skladno uklapanje vlastitih kreativnih postignuća unutar postojećeg interijerskog oblikovanja arhitekta Gorana Raka. To je provedeno s iznimnom dozom suptilnosti, iako je riječ o dojmljivu prinosu novih likovnih vrijednosti onim vrijednostima koje sadrži arhitektura ovoga muzeja.

Na prvoj razini, gdje se nalazi receptivni prostor s biljetarnicom i suvenirnicom, Beusan je oblikovao koloristički vrlo atraktivan blok muzejskog uvođenja. On se sastoji od uvodnih tekstualno–slikovnih postera (sadržajno uvođenje), zatim od svojevrsne vremenske karte Narone, izvedene od izvornoga novca kojim je pokriven vremenski raspon na relaciji Grčka – Rim – Rimsko Carstvo – Bizant (vremenske odrednice), a tu je i dodirni ekran (detaljnija informacija).

Kako uvodni posteri sadrže i karte s mrežom rimskih cesta, autor je ovdje postavio izvorne rimske miljokaze. U izložbeni prostor uspinje se stubama koje vode na razinu hrama, gdje je prezentirana glavna muzeološka tema otkrića Augusteuma i carskih skulptura. Prvi izložak koji ovdje susrećemo baza je kaneliranoga stupa hrama smještena u izvornu poziciju.

Prema Beusanu ona ima iznimno značenje jer omogućava posjetiocima da prije razgledavanja hrama dožive njegove velike mjere. Izložbeni blok započinje u troetažnom prostoru ispred cele hrama grupom posebno dizajniranih tekstualno–slikovnih postera s prikazom idealne rekonstrukcije hrama i prikazima zatečenih pozicija porušenih skulptura s tribina prilikom otkopavanja hrama. Posteri su obrađeni vrlo finim toniranjem u boji naranče. Ovdje su u pet dvostrano orijentiranih ustakljenih stolova u meandarskoj prezentacijskoj liniji izloženi sitni predmeti vezani uz Augusteum (lucerne, keramičko posuđe, uporabni predmeti od metala i kosti, staklo i sitna kamena plastika). Predmeti su postavljeni unutar sadržajnih grupa uz poštivanje cezura i u pomno odabranim pozicijama i skošenjima, ili podignuti ovisno o isticanju njihova značaja. Postignutoj atraktivnosti izložena materijala nedvojbeno ponajviše pridonosi specijalna linijska rasvjeta s velikim brojem sitnih točkastih svjetlosnih izvora (sustav fibro–rasvjete). Novac je izložen na posebno printanim mrežama s odgovarajućom geometrijom polja koja sadrže print aversa i reversa te središnju poziciju novca i njegove legende. Blago ukošen položaj izloženog novca u cijelosti ističe njegov plasticitet.

Rekonstruirano opločenje poda prostora ispred cele hrama sadrži dijelove izvornih kamenih podnih ploča velikoga formata, spomenutu bazu stupa, fragment pilastra i relikt prednjega zida s vratnim otvorom cele hrama. Odavde se pruža pogled na celu hrama s tribinama na kojima su uzdignute carske skulpture temeljem idealne rekonstrukcije njihovih izvornih pozicija, na dva žrtvenika i posvetni natpis Dollabele, na restaurirani podni mozaik i ostatke arhitekture Augusteuma. Dalje nas prezentacijska linija vodi mrežastom vertikalnom komunikacijom uz istočni rub hrama preko arhitektonskog relikta rimske sudnice prema gornjoj izložbenoj razini. Prolazimo uza zidne metalne konzole s kamenom plastikom podijeljenom u dva tematska bloka javnoga života i arhitekture, što je uvod u novu muzeološku temu Život antičke Narone. Tema započinje na gornjoj razini prikazom svakodnevnoga života (kućni inventar, nakit, kozmetika, nošnja, obrti). Uz izvorne predmete rabljena je tekstualna i komparativna slikovna građa. Poprečni trakasti razmještaj ustakljenih niskih horizontalnih vitrina omogućio je kružni tok prezentacijske linije u smjeru slijeva nadesno. S ruba te razine pružaju se iznimno atraktivne vizure na Augusteum iz ptičje perspektive. Dalje slijede izložbene teme vezane uz naronitanske lokalitete: bedemi Narone, Erešove bare (vila suburbana i ranokršćanska bazilika), nekropole (helenističke i rimske stele, staklena urna s raskošnim prilogom od jantara te raritetni izložak grob liječnika – kamena urna s kompletnim prilogom), trasa vodovod (rimska vila i starokršćanska crkva), Njive – Podstrana (groblje iz vremena seobe naroda) te Sveti Vid (starokršćanska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje).

Problem monotona toka horizontalnih izložbenih ploha vitrina u blijedožućkastoj prirodnoj boji javora Beusan je riješio uvođenjem kolorističke diferencijacije spomenutih izložbenih tema korištenjem posebnih podložnih formata za izloške tako da svaka tema ima svoju boju. Time je ostvario zanimljivu ritmizaciju prezentacijske linije i pojačao tematsku razlikovnost. Izložbene plohe su raščlanjene nizovima pravokutnih formata koji su dinamizirani svojim različitim širinama, malim razmacima unutar tematskoga bloka i većim između njih. Izložbeni formati (podložne plohe) izvedeni su od florescirajućeg obojenoga prozirnog pleksiglasa ispod kojega je ostala vidljiva struktura javora, ali koloristički izmijenjena. Primijenjene su transparentne boje od intenzivne narančaste i žutih tonova do blijedoplavičastih, zelenastih i sivo–bjeličastih tonova. Kolorirani pleksiglas djeluje blago tonirajućim svjetlosnim efektom na izloženim predmetima, što uvećava njihovu atraktivnost. Zbog loma svjetla rubovi ploča floresciraju intenzivnijim tonom, što uzrokuje pojavu mreže svjetlosnih okvira formata. Uz podlože plohe umetnuti su formati sa slikovnim i tekstualnim informacijama, kao i printane mreže za novac. Oni nisu transparentni, nego samo tonirani u boji pripadnog izložbenog bloka. Tako je ritmizacija obogaćena i izmjenom neprozirnih i prozirnih formata iste boje. Neprozirni formati nose tekstualno–slikovni sadržaj koji je komponiran prema načelu stripa s namjerom lakšeg i bržeg percipiranja izloženih predmeta. Tu je i samo slikovna građa u punom formatu i funkciji evociranja ambijentalnih karakteristika određenog arheološkog lokaliteta.

Koloristička definicija unutarnjega prostora muzeja temelji se na neutralnoj kombinaciji bijelih i sivih tonova te blijedožutog tona ploha izložbenih vitrina. Upravo je to omogućilo Beusanu tako uspješnu provedbu bogate kolorističke obrade likovnoga postava muzeja. Ona sadržava osim etetske i vrijednost atraktivnoga vizualnog odjeljivanja pojedinih izložbenih cjelina i ritmiziranja njihova inače jednostavnog linijskog toka. Boje su birane temeljem analize simboličkih kolorističkih značajki izloženih lokaliteta, kako bi sudjelovale i u području pobuđivanja primjerenih asocijacija u posjetitelja.

To je samo po sebi razumljivo jer nigdje u svijetu ne postoji očuvan rimski hram s tolikim brojem skulptura. Augusteum je osobito važan dio svjetske kulturne baštine. Postav završava atraktivnom muzeološkom temom Kult – povijesni razvoj na liniji od politeizma do monopolizma (urna svećenika, žrtvenik božice Fortune, raritetni kip božice Izide od alabastera, plutej Popričica). Nakon toga izlazi se na terasu (nivo +2), gdje je oblikovan lapidarij i penje se vanjskim stubama na gornju terasu (nivo +3) u završni dio postava lapidarija. S terase pružaju se veličanstveni pogledi na Norin, Neretvu, veliko područje močvare između njih i dalje sve do delte. Upravo tu je moguće doživjeti svu snagu i veličanstvenost pozicije antičke Narone. Izložbeni prostor ozvučen je posebno kreiranom zvučnom kulisom. Ona se temelji na Beusanovoj zamisli da unese u muzej izvorno zvukovlje neposrednog prirodnog okoliša Narone, njegove arhetipske dimenzije, jednake od pretpovijesti, rimske antike i srednjeg vijeka, kao svojevrsni vremenski most. Danas je to arhetipsko doduše zagušeno agresivnim glasanjem suvremenih tehnoloških dometa. Unutar tako postavljene arhetipske zvučne podloge Beusan aplicira fragmente posebno odabrane glazbe u kratkim brzo izmjenjivim sekvencama. Podloga sadrži blagi šum vode kojom klizi brod čija prova uzrokuje reske šumove pri razmicanju trave i trstike, zvuk kapljica vode koje padaju s uzdignutoga vesla i zvuk zaveslaja, glasanje žaba i riječnih ptica, potom kopneni zvukovi kretanja ljudi po kamenim opločenjima i po kamenjaru uz kriještanje ptica i cvrčanje cvrčaka, ljudski posve nerazgovijetan žamor, rzanje i kas konja, blejanje ovaca, štropot teško natovarenih kola, šum vjetra u borovim granama i u masliniku, zvukovi oluje što se približava, strašni udari gromova i zvuk prvih krupnih kapi kiše uz rast sve do proloma oblaka.

Unutar tako postavljene arhetipske zvučne podloge Beusan umeće fragmente posebno odabrane glazbe (vokali i suvremena instrumentalna glazba) u vrlo kratkim i brzo izmjenjivim sekvencama te postiže željenu dinamiku kao asocijativnu vezu s kretanjem prostorom i vremenom (kretanje posjetioca muzeja). Na kraju zvučne kulise inkorporiran je udaljen i tih pjev svećenika i potom sve jači pjev korala, koji je nekoć dopirao iz smjera naronitanskih bazilika, pa iznova vodeni zvukovi uz simulaciju kao da se približavamo crkvi.

U sustavu ozvučenja primijenjena je tehnika neizravnoga rasprostiranja zvuka. Zvučnici (minidimenzija) ravnomjerno su raspoređeni na potkonstrukciju mrežastih hodnih površina, tako da se zvuk odbija od kamenih struktura lokaliteta te postiže visoku razinu ravnomjernosti.

Realizacijom Muzeja Narona Hrvatska je dobila prvi muzej građen na arheološkom lokalitetu, što je rijetkost i u Europi. Sljedeći moment vezan uz Naronu raritetnost je tog arheološkog nalaza u svjetskim razmjerima. Posebno valja istaknuti da je izgradnja Muzeja važan prinos razvoju kulturnog turizma u Hrvatskoj. U području vjerskog turizma, Narona koja se nalazi uz cestu prema Međugorju, postaje obvezno mjesto zaustavljanja, gdje će posjetioci sagledati povijest religija (od panteizma do kršćanstva) i potom otići u novodobno svetište.

Julija Schubert