Godina koja se vraća

»Republika«, mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, gl. ur. Ante Stamać, br. 4, god. LXIII, DHK i Školska knjiga d.o.o., Zagreb, travanj 2007.

Pogled na novi broj »Republike« ovaj je put naklonjen onom dijelu čitatelja koji časopise imaju naviku listati i čitati od kraja, jer se upravo na samu začelju broja našao po svojem karakteru ne tako nebitan prilog – Izjava za javnost o položaju hrvatske književnosti, koju potpisuju svi članovi DHK-a. Razlog uredničkog smještanja na manje primjetno mjesto može se pronaći u tome što su posljednje stranice časopisa uobičajeno rezervirane za kroničarske teme i one o djelatnosti DHK-a, no pobuna protiv lošega položaja književnosti i otvoren poziv na njegovo rješavanje ne djeluju kao nešto što se tek uzgred spominje, a ovdje se dogodilo upravo to. Doduše, čitajući sami proglas, u njemu osim ustvrđivanja općepoznatog stanja – nejasne uloge državnih institucija u formiranju kulture, loše izdavačke politike i sveopće marginalizacije kulturnih vrijednosti – i ne nalazimo mnogo više. Pozivu srodnim institucijama na udruživanje radi rješavanja problema nedostaje ponuda bilo kakve strategije, makar i prijedlog prvoga konkretnijeg koraka. Unatoč plemenitoj namjeri, izjava sama po sebi ne djeluje, pa tek ostaje vidjeti da li je njezino stidljivo smještanje na sam kraj uzrokovano nepostojanjem jasne ideje koja bi odgovorila na pitanje Kako dalje?, ili ga možemo shvatiti kao prvi impuls kojim će se netko ozbiljnije pozabaviti u sljedećim brojevima. U svakom slučaju, i ovako objavljena, izjava obvezuje na konkretniju akciju, kako ne bi ostala samo mrtvo slovo na papiru i još jedan od uobičajenih kulturnjačkih vapaja bez jasna adresata, čije sve češće ponavljanje kontraproduktivno utječe na njihovo značenje.

Do tada, pozabavimo se sadržajem novoga broja, koji je ovaj put u znaku objavljivanja tekstova pisanih prigodom pojedinih događanja. U žarištu je pritom, određena i kao tema broja, stavljena knjiga 1941. Godina koja se vraća Slavka Goldsteina, o kojoj je organiziran okrugli stol, pa čitamo za tu prigodu napisane radove. U tekstovima sedmorice autora knjiga je prikazana kroz one aspekte na razmatranje kojih ih je potaknula, pa tako, primjerice, čitamo o odnosu memorije i historije, odnosno problematici interpretiranja povijesti (Mirjana Gross), razlici primjene pojmova dobra i zla u etičkom kontekstu i političkim situacijama (Eugen Pusić), o žanrovskim odrednicama i ključnim motivima Goldsteinova djela (Ivan Lovrenčić), kao i crtama koje ga određuju kao nezaobilazan i vrijedan prilog kritičkom sagledavanju ideologija (Ivo Banac). U pozadini svih tekstova, kao i u namjeri uredništva, stoji želja da Goldsteinova knjiga doživi ispravnu recepciju, kao knjiga koja se ne bavi (ili podliježe) ideološkim stereotipima, nego postavlja pitanje čovjeku o njegovoj spremnosti da i dalje pristaje na svoju ubilačku biološku i povijesnu uvjetovanost, što nadilazi bilo kakva konkretna nacionalna, klasna ili ideološka pitanja.

Još jedan prilog sa znanstvenog skupa tekst je Zlatka Posavca o filozofiji Vladimira Filipovića, koju je, kako piše autor, potrebno sagledati kroz pitanja njezine aktualnosti, a njeno određenje kao filozofije kulture nužno lišiti negativnih predznaka modne filozofije zlatnih dvadesetih godina.

Kao tekst kojim časopis potiče otvaranje vlastitih polemika, pritom nužno zauzimajući i određeno stajalište, možemo iščitati onaj Romana Karlovića, koji nastoji opovrgnuti tvrdnju kako je komunistička teorija u začecima imala nenasilne i oslobodilačke ideje, poslije iskvarene lošim interpretacijama, prikazujući kako su korijenima ranomarksističkih ideja nasilne tendencije upravo — inherentne.

Književnih se tema ovo izdanje dotiče u manjem broju, pa tako u prilogu Mije Batinić čitamo kratku usporedbu prikaza umjetnika Francisca Goye u Krležinim i Andrićevim tekstovima, dok Ivan Martinčić ukazuje na još nedovoljno istaknut i ocijenjen udio Bogoslava Šuleka u časopisu »Danica«, u kojem su suradnici djelovali u sjeni Ljudevita Gaja. Poticaj definiranju Šulekova prinosa Martinčić daje temeljitim uputama za istraživanje tog pitanja putem analize izdanja časopisa »Danica«.

Pored teorijskih tekstova o književnosti, broj donosi nekoliko pjesama glavnog urednika Ante Stamaća, osrednju pripovijest Ručkovi kod Lare autorice Ane Horvat te pjesme irskoga pjesnika Desmonda Egana u prijevodu Nikole Đuretića.

Ljubica Anđelković