Danas pere...

Danas pere...

Srećom, postoji i drugi kvalitativni pol, novi ciklus osviještenih, duhovitih i (auto)ironičnih reklama za Karlovačko, koje kao i sve prethodne kampanje kompromitiranoga pivara iz grada na četiri rijeke potpisuje Bruno Anković

Dakle, sjeća li se još itko toga nesretnog pokusa s kovanicom? Moram priznati da se ja, premda me baš kao i vas onaj antipatični tip već više od pola godine na trima nacionalnim TV-programima barem desetak puta svakoga dana gnjavi istim pitanjem, ni uz najbolju volju ne mogu sjetiti eksperimenta za demonstriranje djelotvornosti sredstva za uklanjanje hrđe s metalnih predmeta. Jednako kao što mi iz pamćenja vrlo brzo hlape svi oni pokušaji dokazivanja čudesnih učinkovitosti praškova za pranje rublja, tekućina za ispiranje kamenca ili sredstava za uništavanje bakterija, makar se dubinske mrlje uklanjale bez namakanja, kamenac nakon samo jednog ispiranja nestajao kao rukom odnesen, a bakterije i kojekakvi nametnici užasnuto urličući bezuspješno pokušavali umaknuti nezaustavljivom Domestosu ili nečem sličnom. Bit će da je ponajprije riječ o bezidejnosti, neduhovitosti, promašenim konceptima, bezličnosti i nerijetkoj stupidnosti spomenutih promidžbenih poruka, koje gledatelj upravo zbog navedenih osobina zaboravlja i prije no što reklama za određenu vrstu izbjeljivača ustupi mjesto spotu za regenerator s trovremenskim Taftom. Jamačno vam kao i meni tijekom posljednjih godina na živce idu iritantne i sve agresivnije marketinške kampanje tvrtki koje se nevoljnicima pred malim ekranima vrlo nekulturno obraćaju u drugom licu jednine, bučno nam sugerirajući da jedino ima smisla biti cool, neobuzdano trošiti, živjeti za lude noćne provode, neprestano tulumariti i hedonistički uživati u životu, istodobno nas uvjeravajući da su one tu zbog nas, nadahnute nama, našom kosom, i da su zbog naših malenkosti spremne učiniti baš sve.

Dakako, temeljna ideja marketinga i jest eksploatiranje stereotipa i poigravanje njima, no iznimno su rijetki primjeri efektnih, inovativnih i duhovitih, te istodobno politički korektnih kampanja kojima to i uspijeva. Domaći se marketinški umovi – držim da ih je pretjerano nazvati stručnjacima – dosta često i odveć lako poskliznu na uporabi rasističkih (ciklus prošlogodišnjih reklama za pivo s ponižavanjem navijača naših protivničkih momčadi na Svjetskom nogometnom prvenstvu), rodno i spolno diskriminatornih ili otvoreno seksističkih (aktulni prijepori sa zakonima Žuje) motivima, razlozi čemu se dobrim dijelom zacijelo kriju i u još dominantno patrijarhalnom i nacionalizmom obojenu profilu hrvatskoga društva, koje se ipak nezaustavljivo svakodnevno mijenja na bolje.

Iako seksizam opravdano žestoko osporavane kampanje za Ožujsko zasigurno bode oči i najmizoginijih pivopija, kritičarima Žujina zakonika promiču dvije bitne stvari. Jedna je činjenica da su muškarci u njoj prikazani kao prilično retardirani tipovi kojima je novi dizajn pivske boce važniji i od vlastite supruge, a druga da se na malim ekranima neprestano vrte i neusporedivo gluplje pa i seksističkije reklame. Naime, nisu li uvredljive scene u kojima djevojke i žene razgovaraju s nesretnim i neočišćenim zahodskim školjkama, u kojima te školjke susreću u samoposluzi, u kojima tijekom kavice s prijateljicom, opsjednute željom da crno ostane crno, iz torbice nonšalantno izvuku pakiranje Perwolla ili u kojima ih animirani lisac iritantna glasa bez pol muke uspijeva nagovoriti na kupnju novoga Tixa. Začudo, čini se da tuzemne aktivistice za ravnopravnost spolova nimalo ne smeta takvo prikazivanje žena kao nezrelih i infantilnih praznoglavki usredotočenih isključivo na zahodski kamenac i boje svojih vesti. Znate li što je nepravedno, pita nas Andie Macdowell, a ja brzopleto pomislim na privatizacijsku pljačku, pauperizaciju srednjeg sloja, visoku nezaposlenost i niske mirovine. Ne, opet je riječ o borama i neizbježnu starenju koje se svakako želi usporiti.

Srećom, postoji i drugi kvalitativni pol, novi ciklus osviještenih, duhovitih i (auto)ironičnih reklama za Karlovačko, koje kao i sve prethodne kampanje kompromitiranoga pivara iz grada na četiri rijeke potpisuje Bruno Anković. U njima su stalni protagonisti Krešimir Mikić, Leon Lučev i Bojan Navojec od donedavnih siromaha efektnom zamjenom rodnih stereotipa prometnuti u glamurozne manekenske tipove, koji, dok im svježe oprana kosa leprša na povjetarcu, narcisoidnim tonom glasa objašnjavaju prednosti postojane pjene i zlatnožute boje piva, kao da govore o novom učvršćivaču frizure.

Odlične reklame? Da, ali mi ih zaslužujemo!

Josip Grozdanić