Daleko je Kalamota

Daleko je Kalamota

Henry Radanović, Long Distance, Dallas Records, 2006.

Iz dosadašnjih je sadržaja ove rubrike razvidno nastojanje da se zbivanja s domaće jazz-pozornice ne zapostavljaju. Vrijedilo bi ih dakako i pozornije pratiti, napose ona izvan metropole, koja su medijski slabije pokrivena, no to iziskuje materijalne troškove pa i volju za to odgovornih, koje često i nema. U tim se nastojanjima vrijedi osvrnuti na jedno, istina ne baš sasvim novo, diskografsko izdanje riječkog elektrobasista, kontrabasista i gitarista Henrya Radanovića, ostvareno još prije više od godine dana za zagrebačku etiketu Dallas Records, a primjerak kojeg sam primio zahvaljujući zalaganju sama nositelja projekta.

Henry Radnović (Rijeka, 1966) glazbenik je koji je u jazz stigao iz područja popa i rocka, postavši nezamjenjivim članom ritam-sekcija brojnih riječkih i ne samo riječkih sastava. Njegova se pojava u jazzu bilježi nekako s početkom tradicije riječkoga jazz-festivala Jazz Time započete nastojanjem njegova pokretača Doriana Hatte te udruživanja s lovranskim pojačanjima, Elvisom Stanićem i Markom Lazarićem. Radanović je danas afirmiran glazbenik, ime kojeg ćemo naći u gotovo svakom riječkom jazz-sastavu, te napose u triju istaknutoga magistra jazza, riječkoga gitarista taping-tehnike, Darka Jurkovića Charliea. No Radanović često surađuje i sa zagrebačkim džezistima kao što su Davor Križić, Saša Nestorović, Ante Gelo, Matija Dedić i drugi. On u svom životopisu naglašava brojne nagrade Status i Porin. Sa Stanićem osnovao je Elvis Stanić Group, a redovito nastupa i snima s Quartetom Sensitive i Triom Darka Jurkovića, s kojim najavljuje nove diskografske projekte.

U jednom je trenutku Henry Radanović osjetio želju i zrelost ostvariti i vlastiti autorski disk sa tek dvjema skladateljskim iznimkama, Norwegian Wood Lennona i McCarthneya i So Danco Samba Antonia Carlosa Jobima. Želio se u tom kontekstu predstaviti i kao multiinstrumentalist mjenjajući u pojedinim izvedbama kontrabas, električni bas sa šest struna, klasični električni bas i akustičnu gitaru, pokazujući naklonost zvuku i stilu njemačke produkcije ECM, ne glede na to je li riječ o fuzijskoj glazbi, brazilskoj sambi, bossa novi, što i nije ništa drugo doli samba, ili jazzu. Pritom je i mijenjao sastave u rasponu od solo-interpretacija do seksteta s udaraljkama. Long Distance naslov je izvorne skladbe po kojoj čitav disk dobiva ime, autor uz goste krilničara Davora Križića i gitarista Darka Jurkovića mijenja gitaru i akustični bas. Skladbe For You i Lins predstavljaju autora u svjetlu fuzijske glazbe i bossa nove. U objema tim izvedbama Radanović mijenja električni bas i akustičnu gitaru, no temeljna boja i zvuk ostaju u području njegovih glazbenih shvaćanja, čemu pridonosi i nazočnost još dvojice gitarista, Elvisa Stanića i Ante Gele, dok se u ritam-sekcijama mijenjaju bubnjari Marko Lazarić i Tonči Grabušić. Norwegian Wood poznata je bitlsovska melodija priređena za trio s pijanistom Matijom Dedićem i bubnjarem Grabušićem, a So Danco Samba jedna je od tipičnih brojnih bosica Antonia Carlosa Jobima, izvedena s kvartetom, u kojoj se električni bas i akustična gitara vrlo dobro nadopunjuju s glasovirom Matije Dedića i udaraljkama Branimira Gazdika. Far Wind još je jedan Radanovićev moderni uradak ostvaren ovaj put sa sekstetom s gostom sopran-saksofonistom Sašom Nestorovićem. U izvedbi originala Kalamota s uvodom glasovira Radanović je programski možda najbliže jazz-izričaju kakav su promovirali američki gitaristi Ralph Towner i Joh Abercrombie. Na kraju na disku su i dvije Radanovićeve solističke produkcije, jedna s električnim basom sa šest struna naslovljena Little Boy i druga s akustičnom gitarom Close of Day. Henry Radanović s Darkom Jurkovićem i zagrebačkim bubnjarem Krunom Levačićem najavljuje i novi disk, koji će svakako također biti zanimljivo poslušati.