Bez repertoarnih odrednica

Bez repertoarnih odrednica

Dubrovačko kazalište i dalje ostavlja otvorenim pitanje o postavi nekih drukčijih i drugih izvedbi koje bi i dubrovačkoj publici donijele nešto umjetnički novo i izazovno

O kazališnoj sezoni 2006/07 – koja je službeno završila gostujućom predstavom Arijane Čulina – teško je zapravo bilo što i napisati. Naime, tri premijerna naslova ne povezuje ništa, teatarsko ili izvanteatarsko, a koja su to tri premijerna naslova nije se znalo sve do početka rada na njima. Točnije, onoga što se klasično naziva kazališni repertoar – nije ni bilo. Ni u jednoj premijernoj predstavi nije ponovljen uspjeh prošlosezonske Ane u tropima u režiji Georgija Para, a što je još čudnije, pojedini gostujući naslovi, po mnogočemu, bili su zanimljiviji od predstava matičnoga kazališta. Mala scena Kazališta (Teatar Bursa) ipak nije pretvorena u uredsko-radioničke prostorije, prema prvobitnoj zamisli ravnatelja Kazališta Marina Držića – Petra Miše Mihočevića, no kako je ostala bez teatarske izvedbe KMD-a, uistinu se postavlja pitanje oportuniteta postojanja Burse u sklopu KMD-a.

Na početku sezone premijerno je prikazana predstava Mali princ Antoinea de Saint-Exupéryja u režiji Ivana Lea Lema kao scenska alegorija u kojoj je bezvremenska i svevremenska igra putujućim svemirskim prostranstvima bila temeljna i uporišna dramaturška nit, no, unatoč glumačkoj, auditivnoj i vizualnoj usklađenosti, u pokušaju stvaranja predstave i za odrasle i za djecu, nužno je došlo do realizacijskih neusklađenosti: dublja alegorijska promišljanja, zbog kojih sam tekst ne pripada samo književnosti za djecu, prekidana su scenskim postupcima svojstvenima dječjem teatru. Ipak, Mali princ, unoseći trag novoga u dubrovački teatar i ustrajavajući na paidetičkim prostorima sna, ostao je najbolji premijerni naslov protekle sezone. A druge dvije premijere mogu se ubrojiti u, sada već, odredbeni kontekst KMD-a: neobvezni smijeh, koji kao takav treba privući publiku u kazalište.

I dok se takva koncepcija ravnatelja Mihočevića, u prošle dvije sezone u kojima je bio ravnatelj, i mogla prihvatiti budući da je KMD prije nekoliko sezona, uistinu, imalo problem praznih kazališnih sjedala, ustrajavanje na potpuno istoj koncepciji, već treću sezonu, postaje pomalo mediokritetskim. Jer dubrovačko je kazalište jedino profesionalno kazalište od Splita do Debelog brijega, a kao takvo ima i dužnost ponuditi gledateljima i nešto više od lagane zabave i predstava koje ni po čemu neće ostati zapamćene.

Tako je u travnju premijerno prikazana Gogoljeva komedija Ženidba u režiji Nina Mangana, komedija ruskoga realizma s brojnim, poslije prepoznatim, elementima avangarde – u dubrovačkoj izvedbi bila bi to čak i dobra predstava, da redatelj upornim ustrajavanjem na stvaranju tipova nije pojedine glumce doveo, gotovo, do likova komedije dell’arte, ne dopuštajući (osim rijetkim iznimkama) iskazivanje bilo kakvih scenskih izražajnosti. A, premijerni slijed završio je u svibnju izvedbom situacijske komedije Pidžama za šestoro Marca Camoletija u režiji engleskoga gosta Petera Faraga – korektnom predstavom i laganom zabavom za laganu proljetnu noć. Ni manje ni više od toga. Uz reprizne izvedbe proteklih sezona, bila su tu i brojna gostovanja, od kojih se dva moraju izdvojiti: sjajna predstava S druge strane Bobe Jelčića i Nataše Rajković (čije je gostovanje organizirala ARL) te vrlo dobra izvedba Barronova teksta U posjetu kod gospodina Greena u režiji Aide Bukvić.

Što reći na kraju? Uz činjenicu kako KMD, osim na 57. igrama izvedene lutkarske predstave Sv. Vlaho, Blasius, Blaž, ove sezone nije ponudilo ni jednu baštinsku predstavu, te uz nepostojanje bilo kakvih repertoarnih odrednica premijernih naslova (osim ako za dvije premijerne predstave kao te odrednice ne uzmemo »nepretenciozni smijeh koji privlači publiku u kazalište«, što se doima kao istinsko podcjenjivanje publike), Kazalište i dalje ostavlja otvorenim pitanje o postavi nekih drukčijih i drugih izvedbi koje bi i dubrovačkoj publici donijele nešto umjetnički novo i izazovno.

Tomislav M. Bonić