Rusi protiv ostatka svijeta

Moskva Sedmi međunarodni kazališni festival Čehov, koji traje cijeli lipanj i srpanj, bliži se vrhuncu. Program je kao i uvijek podijeljen u dva dijela, domaći i strani. Predstave iz inozemstva pravi su Tko je tko svjetskoga teatra: Lepage (kanadsko kazalište tema je festivala), Brook, Pina Bausch, Robert Sturua, Declan Donellan, Phillipe Genty, Mathew Bourne, Tadashi Suzuki, Oliver Py, tek su neki od autora gostujućih projekata. Domaćini im, međutim, imaju što ponuditi kao odgovor: predstave Fomenka, Karbauskisa, Ginkasa, Butusa, Ženovača, Srebrenjikova, Ljubimova, Krimova i Morfova sigurno neće dopustiti da se rusko kazalište doima inferiorno u odnosu na svjetsku reprezentaciju. Zapravo s više jakih imena nego i jedan drugi ovoljetni festival moskovsko okupljanje vrlo je vjerojatno najjači kazališni događaj ljeta.

Stav'te Cezara na komediju

Sydney Australci su dovoljno daleko od svega da sebi mogu dopustiti poigravanje sa svim svetinjama zapadnog europskog kruga. Na red je došao i Julije Cezar, dosad redovito protagonist tragedija. Chris Taylor – poznati TV–autor i pisac – u svom se dramskom debiju Mrtvi Cezar odlučio poigrati rimskom pričom, uz tvrdnju kako je Shakespeare napravio grešku kad je naslovnoga junaka promovirao u trageda. Taylorova satirična interpretacija izazvala je toliko oduševljenje australske publike da je ulaznicu za Sydney Theatre Company nemoguće naći, a svakodnevno se dodaje poneka nova izvedba kako bi se zadovoljila prava Cezaromanija. Publika se ludo zabavlja, a kritika uživa u prepoznavanjima rečenica raznih velikih političkih vođa, od australskih pa do – dalaj lame. Taylorov Cezar podsjeća na Sadama, dok su dvorski zavjerenici očito – Bush i koalicijsko društvo.

Elegija o izgubljenoj cipeli

New York Subjekt kazališne predstave može biti sve, od velikih životnih stvari i sudbine svijeta pa do najmanjih sitnica kakve svakodnevno gubimo. Nestalo, ofbrodvejska predstava koja je izazvala oduševljenje, govori o problemu koji muči baš sve; priča o naizgled najbanalnijem, stvarima koje netragom nestaju iz naših života: čarape, olovke, šalovi, cipele, umjetni udovi, prijatelji, kućni ljubimci... Duhovit, a opet neobično elegičan pristup problemu nestanka dragih osoba ili stvari koje je osmislio i realizirao Steven Cosson krenuo je iz ozbiljna istraživanja i razgovora s ljudima koji gube stvari da bi se pretvorio u zabavno kazalište. Bez obzira na naglašenu duhovitost i ležernost, Nestalo nije bez ozbiljnih konotacija, a pojedine istinite priče, poput one o višemjesečnom traženju izgubljene cipele preko interneta i kroz oglase nisu samo duhovite nego govore i o ljudskim opsesijama.

Borba za umjetnost

Avignon Šezdeset i prvi avinjonski festival započinje u petak 6. srpnja i traje kao i uvijek tri tjedna, do 27. srpnja, a po novouspostavljenoj tradiciji prema kojoj svako ljeto jedan pridruženi umjetnik odlučuje o programu ove godine to je Frederic Fisbach. On u svom manifestu tvrdi kako kazalištem želi pronaći načine na koje je moguće osmisliti ili reinterpretirati zbilju u svim njezinim dimenzijama. U vremenima kad je u medijima i politici sve manje mjesta za umjetnost kazalištarci pozvani na festival pokušat će dokazati da je umjetnička kreacija još vitalna i da bez nje svijet teško može opstati. Festival d'Avignon predstavit će produkcije Sashe Waltz, Rodriga Garcie, Ariane Mnouchkine, Franka Castorfa, Krzysztofa Warlikowskog, Romea Casteluccija, Ivana Viripajeva i brojnih drugih manje slavnih, ali ne manje zanimljivih kazališnih osobnosti. O programu i drugim pojedinostima više na http://www.festival–avignon.com/

Jasen Boko